Susrećući se sa sudionicima konferencije organizirane u Rimu u povodu proslave jubileja ukazanja i naknadne pobožnosti Presvetom Srcu Isusovu, papa Franjo poziva na ponovno otkrivanje ove kršćanske prakse naknade štete.
Autor: Lisa Zengarini
Značenje naknade štete u Crkvi fokus je međunarodne konferencije organizirane u Rimu povodom obilježavanja 350th obljetnica ukazanja Srca Isusova svetoj Margareti Mariji Alacoque u Paray-le-Monialu, gradiću u pokrajini Bourgogne u istočnoj Francuskoj.
Sveta Margareta Marija poznata je po tome što je uvela ovu pobožnost krajem 17th stoljeća koju je kasnije formalno priznao i odobrio papa Klement XIII.
Zacjeljivanje rana zlostavljanja u Crkvi
Okupljeni u Rimu od 1. do 5. svibnja oko teme “Popravak nepopravljivog” oko 150 sudionika raspravlja o važnosti prakse odštete za Presveto Srce Isusovo, posebno u sadašnjem kontekstu Katoličke Crkve obilježenom skandalima zlostavljanja. koji su uzdrmali vjeru mnogih vjernika i stvorili duboku potrebu za popravkom.
Papa Franjo pozdravio je konferenciju susrevši se sa sudionicima u subotu.
U svom je govoru podsjetio da se pojam naknade često nalazi u Svetom pismu, ali u Novom zavjetu ima oblik duhovnog procesa, u okviru Otkupljenja koje je donio Krist i Njegova žrtva na križu.
Popravka u Novom zavjetu
“Ovdje je novost – rekao je – da otkriva milosrđe Gospodinovo prema grješniku. Odšteta dakle pridonosi pomirenju ljudi među sobom, ali i pomirenju s Bogom, jer zlo učinjeno prema bližnjemu ujedno je i uvreda Bogu.”
Papa Franjo je dalje primijetio da nas naslov konferencije potiče na nadu da se svaka rana može izliječiti, čak i ako je duboka: „Potpuna zadoknada ponekad se čini nemogućom, kada su stvari ili voljeni trajno izgubljeni ili kada su određene situacije postale nepovratan. No, namjera da se popravi i da se to učini konkretno ključna je za proces pomirenja i povratak mira u srca.”
Svaka naknada počinje priznanjem vlastitog grijeha
Kršćanska naknada, primijetio je, nije jednostavan čin komutativne pravde jer “pretpostavlja dva zahtjevna stava: priznati sebe krivim i tražiti oprost”. Doista, svaka naknada, ljudska ili duhovna, počinje priznanjem vlastitog grijeha.
“Iz tog iskrenog priznanja zla učinjenog bratu, te iz dubokog i iskrenog osjećaja da je ljubav povrijeđena, rađa se želja da se iskupi.”
Traženje oprosta
Molba za oproštenje, s druge strane, “ponovno otvara dijalog i očituje želju za ponovnom uspostavom veze u bratskoj ljubavi”, dok popravak, ili čak jednostavna želja da se učini popravak, jamči autentičnost zahtjeva za oprost. Na taj način, ako se nepopravljivo ne može u potpunosti popraviti, ljubav se uvijek može ponovno roditi, čineći ranu podnošljivom.”
Na kraju je papa Franjo izrazio želju da konferencija „obnovi i produbi značenje prakse odštete Presvetom Srcu Isusovu, koju je uvela sveta Margareta Marija, a koja je danas pomalo zaboravljena ili se pogrešno smatra zastarjelom.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
