Sisački biskup Vlado Košić zaključio je jednotjedne pučke misije koje su od 26. veljače do 3. ožujka 2024. održale u župi Gospe Snježne u Kutini. Voditelji misija bili su: fra Dario Galić, župni vikar iz Drinovaca i gosp. Mijo Barada iz Trogira. Oni su zajedno sa župnikom preč. Vladimirom Hrenom i đakonom Damirom Vranešićem slavili svetu misu zahvalnicu na kraju misija u nedjelju, 3. ožujka.
Na početku biskupa je pozdravio župnik koji je istaknuo kako je mnoštvo vjernika sudjelovalo na raznim događajima, pobožnostima i sakramentima koje je župa Kutina imala ovih dana. Fra Dario je revno propovijedao i održao više predavanja za mlade, bračne parove i bolesne i starije. Obišli su oko 50 kuća i donijeli svete sakramente bolesnicima.
Biskup je u svojoj homiliji zahvalio svima na duhovnom naporu da se tijekom ovih misija župa Gospe Snježne u Kutini obnovi u vjeri. Rekao je da riječ misija znači poslanje te se pitamo što Gospodin hoće nakon ovih dana s nama, kuda nas šalje. Sigurno je da smo pozvani i poslani naviještati Evanđelje, radosnu vijest spasenja svima. No, da bismo to mogli potrebno je dopustiti Gospodinu da iz našeg hrama srca istjera sve ono što ne priliči svetosti blizine Božje koja je u svakom kršćaninu jer u našim srcima stanuje Bog i mi smo njegov hram. U evanđelju je danas Isus prikazan kao srditi Bog, onaj koji bičem istjeruje trgovce iz Jeruzalemskog hrama. On ne trpi trgovanje s Bogom, lukavost i prijetvornost. Da bismo pak dosegli čistoću srca i živjeli kao Božja djeca, valja nam slušati Deset Božjih riječi koje je Bog Mojsiju dao na Sinaju. Židovi su 400 godina bili u ropstvu i sad kad su došli do slobode, trebali su se naučiti kako slobodno i sretno živjeti.
Biskup je rekao i kako poštujući Božje zapovijedi čovjek se jedino ostvaruje kao slobodno i sretno biće, jer jedino je Bog onaj koji zna što treba čovjeku, budući da ga je stvorio i ne treba mu nitko drugi otkrivati što je i tko je čovjek. I naše je slušati Isusa: pozvani smo na molitvu za naše obitelji, da se ne boje djece, da prihvaćaju brojno potomstvo; molimo se i za naše katolike u Bosni i Hercegovini jer njima je potrebna naša potpora, budući da su malobrojni ostali nakon Domovinskog rata u kojem su bili protjerani iz svojeg zavičaja. Neka ovaj Tjedan solidarnosti urodi produbljenim zajedništvom našega naroda koji svoju vjeru, koja ga je i očuvala kroz stoljeća, treba čuvati i od nje živjeti i tako primiti Božji blagoslov.
