Sveta Terezijo od Los Andesa, moli za nas!
Kršćanski život

Sveta Terezijo od Los Andesa, moli za nas!

Sveta Terezija dopustila je da njezin život bude preobražen njezinom ljubavlju prema Kristu.

Godine 1993. papa Ivan Pavao II proglasio je svetom prvu čileansku sveticu, mladu ženu rođenu 1900. Njezino kršteno ime bilo je Juana Solar, ali kada se pridružila karmelićankama s diskalicama u dobi od 18 godina, uzela je ime Terezija od Isusa. Manje od 11 mjeseci kasnije umrla je od kratke i bolne bolesti.

Kako je na njezinoj kanonizaciji primijetio budući sveti Ivan Pavao II., njezin životopis trajao je samo nekoliko trenutaka da se sažme. Rođena je u bogatoj i pobožnoj obitelji u Santiagu. Živahna djevojka, život joj se sastojao od crkve, rođendanskih zabava, obiteljskih izleta, škole i plesova. Nakon kratkog boravka na sveučilištu uslijedio je njezin ulazak u samostan u Los Andesu, a zatim njezina rana smrt nekoliko mjeseci prije njezina 20. rođendana.

“Izvana ovo [short life] je sve što postoji o ovoj mladoj djevojci iz Santiaga de Chilea”, rekao je papa Ivan Pavao II. “Sve je to prilično zabrinjavajuće i postavlja se veliko pitanje u nama, ‘Što je postignuto?’ Odgovor na takvo pitanje je jednako zabrinjavajući: živjeti, vjerovati, voljeti.”

Vrhovni papa je znao da će svijet usred informacijske revolucije biti uvelike zbunjen crkvenim veličanjem mlade žene za koju se činilo da je učinila vrlo malo u svojim vrlo kratkim godinama. Nije pokrenula veliku tvrtku, izumila novu tehnologiju ili osnovala vlastiti vjerski red. Živjela je vrlo jednostavno, ali je dopustila da njezin život bude preobražen njezinom ljubavlju prema Kristu.

Kao mlada djevojka, Juana je imala vrlo jak temperament i žestok ponos. Znala je biti sebična i često je tjerala braću i sestre do suza svojim oštrim jezikom i ratobornim raspoloženjem. To se promijenilo kada je imala samo 10 godina. Zatim, dok se pripremala primiti svoju Prvu pričest, iznenada je shvatila da će sam Bog boraviti u njoj kada bude konzumirala njegovo dragocjeno Tijelo i Krv. U svom je dnevniku napisala da će tijekom pričesti doći do “istinskog stapanja” između Isusa i njezine duše. Kako je ta spoznaja prožimala njezino mlado srce, brzo je shvatila da ovakva kakva je tada bila ne može biti dostojna takve zajednice te je zamolila Boga da joj pomogne.

Juanine sklonosti i sklonosti nisu se odmah promijenile, ali svakodnevno je molila Boga za milost da obuzda njezinu ćud, poveća svoju poniznost i usmjeri pogled s vlastitih želja na njegovu svetu volju. Gledala je na to kao na ogromnu bitku u kojoj mora pobijediti iz ljubavi prema Bogu. Obitelj i prijatelji bili su zadivljeni preobrazbom njihove vesele male Juane. I dalje je voljela pjevati i plesati, a njezino djetinjstvo se sretno nastavilo, ali je sve više osjećala poziv da svoj život u potpunosti posveti Kristu. Odanost Bogu koja se u njoj prvi put uzburkala u mjesecima prije primanja Euharistije nastavila je cvjetati. Njezin dnevnik koji je vodio tih godina glasi: “Ja sam Božja. On me je stvorio i moj je početak i moj kraj.”

Kad je imala 18 godina, Juana se pridružila bosim karmelićankama u Los Andesu. Tamo se oprostila od svoje obitelji, djetinjstva i imena koje je znala cijeli život, postavši Terezija od Isusa. U pismima svojoj obitelji Terezija je samostan nazivala “rajem na zemlji”. Njezino vrijeme tamo trajalo je manje od godinu dana, ali čak iu tom kratkom intervalu, druge su redovnice mogle vidjeti blistavu radost i ljubav Tereze. Ispovjedniku je priznala da se osjeća kao da će umrijeti mlada, ali nije osjećala strah od rane smrti, znajući da će život življen za Boga dovesti do sretne smrti i “vječnosti uronjene u ljubav”.

Tijekom Velikog tjedna sljedeće godine Terezija je umrla. Njezina je bolest bila bolna, brutalna, ali sama njezina smrt bila je doista sretna. Dobila je posebnu povlasticu ranog polaganja redovničkih zavjeta zbog skore smrti, te je primila konačno odrješenje i posljednji obred.

Nisu joj dana ni dva desetljeća na ovoj zemlji, a ona je svaki mogući trenutak koristila za ljubav prema Bogu, a time je obilato voljela i one oko sebe. Kao što je Ivan Pavao II. primijetio prilikom njezine kanonizacije 73 godine kasnije: “Tereza je svoju ljubav izražavala svakim djelom svog života.”

Dok mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo čudo primanja Kristova Tijela, Krvi, Duše i Božanstva na misi svaki tjedan, ona je u dobi od 10 godina shvatila da takav dar zahtijeva radikalnu preobrazbu njezina srca. Ne samo da je to shvatila, već se postavila pred golemi izazov traženja od Boga ove preobrazbe i dopuštanja njegovoj milosti da preplavi njezinu dušu, čisteći njezine vlastite sitne poroke. Sam ovaj podvig označio bi je kao izvanrednu, ali Bog nije završio s radom kroz Terezu. Dragovoljno mu je dala svoj život, zračeći njegovom ljubavlju prema svima koje je srela, sve dok nije nazvao “Mali cvijet Los Andesa” svojim domom.

Sveta Terezijo od Los Andesa, moli za nas!

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

O svetom Vidu i njegovoj katedrali u Rijeci » Tekstovi

Katoličke vijesti

Glazba u službi sotonizma – Zajednica Dobri Pastir

Katoličke vijesti

Ako je znanost istinita, Ayaan Hirsi Ali postaje sretnija nakon što postane kršćanka

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti