Župa sv. Agneze, djevice i mučenice, u Medulinu, proslavila je u nedjelju, 21. siječnja 2024. svetkovinu svoje nebeske zaštitnice i naslovnice. Misu je predvodio porečki i pulski biskup u miru Ivan Milovan, uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Hrvoja Okadara.
U uvodnim pozdravima župnik je osim predslavitelja i okupljenog puka posebno pozdravio i predstavnike civilnih vlasti, načelnika Općine Medulin Ivana Kirca te predsjednika Turističke zajednice Mihaela Idžakovića.
U prvom dijelu homilije, biskup se osvrnuo na život jedna mlade djevojke, koja je do danas ostala zapamćena u cijelom kršćanskim svijetom.
„U današnje vrijeme, kad su mnogi zabrinuti za mlade izgubljene u ovisnostima i lutanjima, mnogi mladi znaju nas zadiviti svojim darom i uspjesima osobito u školi, sportu, te u otvorenosti za budućnost“ rekao je biskup, te nastavio „sv. Agneza kao dvanaestogodišnjakinja očito nije bila tek neki prolazni lik onoga vremena, nego je ostala trajni uzor kršćanima do danas. Ni nakon 1700 godina nije zaboravljena. Kršćani diljem svijeta dive joj se radi njezine nevjerojatne neustrašivosti pred poganskim sucem, i ustrajnosti u vjeri, pa i po cijenu smrti“. Podsjetio je kako su najveći pisci starine, sv. Augustin, sv. Ambrozije i sv. Jeronim ispjevali joj pohvale u svojim govorima i spisima, a kršćanska umjetnost, npr. mozaik iznad oltara porečke bazilike stavlja i njezin lik među medaljonima slikama najstarijih djevica mučenica. „Sv. Agneza u najvećem iskušenju ustrajala je u vjeri u Isusa Krista, nije se prepala pred zastrašivanjem i prijetnjama, očito, imala je u sebi veliku snagu duha i zrelost u vjeri. Sigurno je kao mala u obitelji naučila razlikovati između vjere u Boga i lažnih poganskih božanstava. U svojoj obitelji i kršćanskoj zajednici sigurno je upoznala Boga kao Stvoritelja i dobroga Oca, koji je stvorio ovaj svijet kao dom, kuću za čovjeka, a sam čovjek je vrhunac toga stvaranja: slika i prijatelj Božji. Živjela je u svijetu staroga poganstva, ali kršćanstvo je u onaj svijet poganstva znalo unositi nešto novo preko malih i vrlo živih zajednica koje su se okupljale, stvarajući novi pogled na život i svijet, starajući među ljudima nove odnose, odnose ljubavi, međusobne povezanosti i karitativne solidarnosti sa svima. Kršćanstvo je sve to činilo na način kvasca, koji svojom nevidljivom nutarnjom snagom prožima živote pojedinaca i cijeloga društva.“
Na tom je tragu, biskup Milovan potaknuo na promišljanje o životu današnjih kršćana. „Nekada se zna čuti od ljudi: nije bitno što vjeruješ, bitno je biti dobar čovjek. No, bitno je obrnuto: bit ćeš dobar čovjek, činit ćeš dobro, tek ako dobro misliš, samo ako si uvjeren da to ima smisla, da je to jedini pravi put za čovjeka. Ako pak misliš da je u životu najvažniji put novac, karijera, provod, onda te neće puno zanimati ni moral, ni Deset zapovijedi, naravni zakon, ni savjest, ni Bog, ni čovjek. Zato je i danas poslanje Crkve, svih nas, naviještati i svjedočiti osobito primjerom života vrednote evanđelja, ali zato je potrebno kako je to činila i sv. Agneza, i nebrojeni svjedoci vjere do danas, trajno se hraniti i napajati na izvorima vjere, a to je Božja Riječ“. Biskup je podsjetio, kako upravo danas, na Treću nedjelju kroz godinu, Katolička Crkva obilježava Nedjelju Božje Riječi. „Evanđelje je napisano prije 2000 godina, i uvijek je novo, izazovno, i uvijek govori čovjekovoj pameti i srcu. Ova Nedjelja je poziv da se družimo s tom Riječju, da bi tako naučili bolje živjeti kao sinovi i kćeri Božje, te braća i sestre između sebe. Bog nam progovara po svojoj Riječi, po Isusu Kristu, koji je trajno s nama na različite načine, osobito po svojoj riječi i po euharistiji. Družimo se zato s Božjom Riječi, činimo to na nedjeljnoj svetoj misi, kod kuće, osobito sad zimi znajmo otvoriti stranicu Svetog pisma, čitati i razmišljati. Na taj način, Božje misli sve više ulaze u našu pamet i srce, i djeluju na naše ponašanje poput kvasca, da bi onda i mi sve više bili kvasac u našim obiteljima, sredinama, i u svijetu“ potaknuo je biskup.
Na kraju mise riječ zahvale predvoditelju slavlja uputio je župnik Okadar te je župljanima čestitao svetkovinu zaštitnice, sv. Agneze.
Po završetku mise, otkrivena je dvojezična ploča, na hrvatskom i engleskom jeziku, o crkvi i sv. Agnezi, što je realizirano uz potporu Općine Medulin i Turističke zajednice.
Župnoj je svetkovini prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili: prve večeri vlč. dr. sc. Bernard Jurjević, druge večeri fra Diego Deklić te treće večeri vlč. Rikardo Lekaj.
O župnoj crkvi, dva zvonika – po uzoru na zagrebačku katedralu
Župna crkva sv. Agneze, na medulinskom govoru „Crikva sv. Nježe”, sagrađena je 1893. prema nacrtu arhitekta Andjela Meyera i jedina je župna crkva u Istri s dva zvonika (od 33 m). Zaštitnica medulinske župe sv. Agneza Rimska slavi se 21. siječnja, a drugim zaštitnikom župe smatra se sv. Jakov čiji spomendan Medulinci obilježavaju zadnje nedjelje u srpnju, toga se dana održava pučko slavlje „Fiera“, poznatija kao Medulinska noć. Na mjestu župne crkve se ranije nalazilo groblje i stara kamena crkvica tlocrta 8 x 4 m koja se spominje od 14. st. Sadašnju župnu crkvu posvetio je 1894. porečki i pulski biskup Ivan Krstitelj Flapp. Inicijalno je imala samo jedan zvonik, ali svojim dolaskom na mjesto medulinskog župnika narodni preporoditelj don Luka Kirac dodaje 1908. godine i drugi zvonik kako bi crkva bila nalik zagrebačkoj katedrali. Želio je time naglasiti povezanost medulinskog naroda s hrvatskom domovinom. Oltar pravilno gleda s istoka na zapad sukladno vjerovanju da Krist dolazi s istoka – ,,Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini” (Lk 1,67-79). Oblika je trobrodne bazilike s apsidom na čijem je luku zapisano ECCE TABERNACULUM DEI CUM HOMINIBUS – Evo šatora Božjeg s ljudima (Otk. 21, 3). Kamena škropionica je iz 1696., kip v. Agneze iz 15. st., a središnjom lađom dominira mozaik Josipa Botterija Dinija od 90 m2 koji prikazuje scene povijesti spasenja.
O sv. Agnezi
Sveta Agneza Rimska (medulinski govor: Nježa, hrv. Janja, lat. Agnes, šp. Ines) rođena je u Rimu oko 291, a mučeništvo je podnijela 304. godine, kršćanska je svetica i mučenica, zaštitnica nevinosti, ženske mladeži, zaručenih parova, tjelesne čistoće, janjadi, usjeva i vrtlara. Rođena u bogatoj obitelji i još se kao djevojčica zavjetovala Kristu na djevičanstvo. U dobi od 12 ili 13 g. prosi ju i sam sin upravitelja Rima (prefekta) Sempronija. Uvrijeđen njenim odbijanjem prokazao ju je da je kršćanka, što se u vrijeme progona cara Dioklecijana smatralo zločinom. Nakon što je odbila prinijeti žrtvu bogovima u Minervinom hramu htjeli su ju poniziti vodeći ju nagu ulicama Rima, ali, legenda donosi da joj je kosa čudesno narasla kako bi njeno tijelo bilo zaklonjeno od pogleda mase. Podvrgnuta je poniženjima i mukama, a 21. siječnja 304. godine vojnik joj je, kao janješcu, mačem odrubio glavu. Moguće je da je i samo ime Agneza nastalo poslije njene smrti (grčki: agne = čista, lat. agnus = janje). Prvi kršćanski rimski car Konstantin Veliki, isti onaj za čijeg se sina Krispa smatra da je bio vlasnik velebne vile na medulinskom poluotoku Vižula, sagradio je na njenom grobu u Rimu baziliku. U njoj se i danas svakog 21. siječnja blagoslivljaju janjci od čije se vune izrađuju paliji – bijele vrpce koje oko vrata nose nadbiskupi i metropoliti, a simboliziraju Dobrog Pastira koji oko vrata nosi izgubljenu ovčicu.
G. Krizman
