Uz svetkovinu Uzvišenja časnoga i životvornoga križa (14. rujna), kao i blagdan Ophoda svetoga križa u Jeruzalemu (1. kolovoza) , treći veliki spomendan svetoga i časnoga Križa Gospodnjega u Grkokatoličkoj Crkvi pada u tzv. Vrijeme Posnog trioda, to jest na treću nedjelju svete Četrdesetnice koju nazivamo i ”Križupoklonstvenom nedjeljom”. Križ se izlaže na klanjanje i čašćenje cijelog 4. tjedna Velikog posta. Ukrašen cvijećem ili vijencem od cvijeća, stoji na časnom mjestu nasred crkve, na tetrapodu, gdje ga se časti velikim poklonima (metanijama) kod svake crkvene službe i dolaska u crkvu. Prema Niceforu Kalistosu Xanthopoulosu i njegovom sinaksaru, križ nam se nudi kao utjeha i ohrabrenje na našem putu kroz svetu Četrdesetnicu i najavljuje dolazak Muke i Uskrsnuća Gospodnjega” (1).
Drugo jedno čitanje sinaksara kaže: ”Uz Božju pomoć, skoro smo stigli do sredine posta, gdje je naša snaga iscrpljena suzdržavanjem i još nas čeka težina truda pred nama. Stoga sveta Majka Crkva Kristova nam sada donosi kao pomoć presveti Križ, radost svijeta, snagu vjernika, štap pravednih i nadu grješnika, kako bismo – časteći ga s poštovanjem – mogli primiti snagu i milost da završimo božansku borbu posta (2). U jednom sinaksaru za Treću nedjelju Velikoga posta ovako piše: “Kada kralj dolazi, prvo se pojavljuju njegova zastava i simboli, zatim on sam dolazi veseo i radostan zbog svoje pobjede i ispunjava radošću svoje podanike. Isto tako, Gospod naš Isus Krist, koji će nam pokazati svoju pobjedu nad smrću i pokazati nam se u slavi dana Uskrsnuća, šalje nam unaprijed svoje žezlo, svoj kraljevski simbol – životvorni križ – i ispunja nas radošću i čini nas spremnima susresti, koliko nam je to moguće, samoga Kralja i iskazati slavu Njegovoj pobjedi…” (3).
Stavljajući pred sebe sveti Križ na sredini Velikoga posta, podsjećamo se kako nam vrlo brzo predstoji Veliki i Sveti tjedan, spomen Kristove izdaje, muke, smrti i pobjedonosnog i slavnog uskrsnuća od mrtvih. Ne propustimo kroz ovaj ”križupoklonstveni tjedan” češće doći pred kraljevski simbol Kristove ljubavi, s ljubavlju mu se pokloniti, od njega se učiti poniznosti i sebedarju, molieći za snagu da i svoje križeve nosimo s nadom u Uskrsnuće.
—————————————————-
1) The Typikon Decoded, Archbishop Job (Getcha), Yonkers: St Vladimir’s Seminary Press: 2012, 191.
2). The Great Horologion (Veliki časoslov), 604
3) A Byzantine Rite Liturgical Year, Julian J. Katrij, OSMB (Detroit: Basilian Fathers Publication, 1983), 111.
