Žensko proročko vodstvo promijenilo je lice Rimskog Carstva – Vatican News
Svijet

Žensko proročko vodstvo promijenilo je lice Rimskog Carstva – Vatican News

Vjerski život, kako kontemplativan tako i aktivan, kakav danas poznajemo, razvijao se tijekom dvije tisuće godina. U ovom prvom od četiri eseja, Christine Schenk sažima ono što nam književni zapisi govore o ženama u starom kršćanstvu.

Autor Christine Schenk CSJ

Kad sam bila mlada sestra svetog Josipa, imala sam veliku želju učiti o našim pramajkama u vjeri. Iako jako volim biblijske tekstove, ponekad je teško vidjeti sebe u njima jer se u našim lekcionarskim tekstovima gotovo uvijek pojavljuju naši preci. Isusove posvećene učenice – s iznimkom Marije iz Nazareta – gotovo su nevidljive. Dok sam počela studirati za magisterij iz teologije u našem lokalnom sjemeništu, gutala sam informacije o ranim kršćanskim ženama. U ovoj seriji od četiri eseja, nadam se da ću ući u trag povijesnim korijenima ženskih vjerskih zajednica i možda pomoći čitateljima da se počnu prepoznavati u našoj ranoj kršćanskoj povijesti.

Širenje kršćanstva

Isusov pokret brzo se proširio po Rimskom Carstvu djelomice zahvaljujući inicijativi žena apostola, proroka, evanđelista, misionara, poglavara kućnih crkava i udovica. Njegov rast također se može pripisati financijskoj potpori kršćanskih poslovnih žena kao što su Marija iz Magdale i Ivana (usp. Lk 8,1-3), Lidija (usp. Djela 16,11-40), Feba (usp. Rim 16: 1-2), Olimpija, đakon iz četvrtog stoljeća i drugi. Papa Benedikt XVI. je priznao kao i 14. veljače 2007., kada je rekao, “bez velikodušnog doprinosa mnogih žena, povijest kršćanstva bi se razvijala vrlo drugačije.” “Ženska prisutnost u sferi primitivne Crkve”, također je primijetio, nije ni na koji način “sekundarna”.

Kućna crkva

Prve kućne crkve vodile su žene kao što je Grapte, vođa zajednica udovica iz drugog stoljeća koje su se brinule za siročad u Rimu (slika 1) i Tabitha, udovica iz prvog stoljeća “posvećena dobrim djelima i djelima milosrđa” (usp. Djela apostolska 9,36-43), koji je osnovao kućnu crkvenu zajednicu u Jopi. Preko kućne crkve rani su kršćani dobili pristup društvenim mrežama koje su ih dovodile u kontakt s ljudima iz različitih društvenih klasa.

Kad se žena glava obitelji, možda bogata udovica poput Tabite, ili oslobođena žena, poput Priske (usp. Rim 16,3-5), obratila na kršćanstvo, kršćanski evanđelisti poput Junije (usp. Rim 16,7) ) ili Paul je dobio pristup ne samo svom domaćem kućanstvu već i svojoj mreži pokrovitelja. To je značilo da će se njezini robovi, oslobođene osobe, djeca, rođaci i patronalni klijenti također obratiti. Stoga, kada je Pavao obratio Lidiju (usp. Djela 16:11-15), automatski je dobio pristup širokom nizu društvenih odnosa i potencijalno širokoj publici (Slika 2). U njihovoj iscrpno istraženoj knjizi Mjesto za žene, Carolyn Osiek i Margaret Y. MacDonald pokazuju da kršćanke niže klase mogu započeti poslovanje unutar svojih kršćanskih društvenih mreža i postati financijski sigurne. To je sa sobom donijelo viši status i slobodu kretanja, osobito u proširenom domaćinstvu antike.

Trgovine u Philippi.  Lydia je možda prodala svoju ljubičastu robu u blizini.  (Foto autor)

Trgovine u Philippi. Lydia je možda prodala svoju ljubičastu robu u blizini. (Foto autor)

Žene evangelizatori

Celsus, ozloglašeni kritičar rane crkve, imao je mutan stav o evangelizaciji žena. Ipak, on je nesvjesno pružio vanjski dokaz o ženskoj inicijativi u ranom kršćanstvu kada je rekao da su kršćani uvjeravali ljude da ne “napuštaju svog oca i svoje učitelje, i idu sa ženama i njihovim drugovima iz igre u ženske stanove, ili u trgovinu kožom, ili u punionica (podrijetlo, Protiv Celsa).

Celsusova kritika podudara se s dokazima iz drugih ranokršćanskih tekstova da se evangelizacija provodila od osobe do osobe, od kuće do kuće, od strane žena koje su dopirale do drugih žena, djece, oslobođenih osoba i robova. Njegova kritika nam govori da su kršćanke (i nekoliko dobrih muškaraca) preuzele inicijativu izvan patrijarhalnih normi zbog svoje vjere u Isusa.

Specifični doprinosi žena

Postoje tri značajne razlike između 1sv i 4th stoljeća rimsko društvo koje se može pripisati evangelizaciji i službi vodstva kršćanskih žena. Prvo, do 4th stoljeća, sloboda odabira života u celibatu učinkovito je razgradila jedan stup patrijarhata – obvezni brak. Drugo, kršćanske udovice i djevice spasile su, socijalizirale, pokrstile i obrazovale tisuće siročadi koja bi inače umrla od izloženosti ili bi bila osuđena na prostituciju. Treće, domaće umrežavanje i aktivnosti evangelizacije žena igrale su vodeću ulogu u transformaciji rimskog društva iz pretežno poganske u pretežno kršćansku kulturu.

Slika 3. Freska Tekle na svom prozoru (lijevo) iz 6. stoljeća, Pavao (u sredini) i Teklina majka Teokleja (desno), koja prikazuje scenu iz Teklinih djela u kojoj se Teokleja žali da njena kći ne radi ništa osim što sjedi na prozoru slušajući Paulovo propovijedanje.  (Fotografija zahvaljujući Ephesus Foundation)

Slika 3. Freska Tekle na svom prozoru (lijevo) iz 6. stoljeća, Pavao (u sredini) i Teklina majka Teokleja (desno), koja prikazuje scenu iz Teklinih djela u kojoj se Teokleja žali da njena kći ne radi ništa osim što sjedi na prozoru slušajući Paulovo propovijedanje. (Fotografija zahvaljujući Ephesus Foundation)

Zaključak

Elementi religioznog života mogu se prepoznati ne samo u ranim zajednicama udovica kao što su Grapte i Tabitha, već i u ženama koje su odabrale život u celibatu, poput Phillipovih četiri proročanske kćeri (usp. Dj 21,9) i ženke zajednice u Maloj Aziji predstavljene u Teklinim djelima (slika 3). Žene u tim zajednicama ne samo da su spašavale siročad i siromašne udovice, nego su i prorokovale na prvim kršćanskim okupljanjima (usp. 1 Kor 11, Dj 21,8-10). Njihova protukulturna primjena autoriteta u kontekstu svakodnevnog obiteljskog života jedan je od često nenajavljenih ključeva brzog širenja kršćanstva. Misionarski autoritet i proročko vodstvo žena unutar njihovih proširenih društvenih mreža promijenili su lice Rimskog Carstva.

Materijal korišten za ovaj članak većim je dijelom izvučen iz autorove knjige Crispina i njezine sestre: žene i autoritet u ranom kršćanstvu (Tvrđava Press, 2017). Potražite njezin drugi članak koji opisuje izvorno istraživanje arheoloških dokaza o ranim kršćanskim ženama pronađenim 3.-5.th st. frizovi sarkofaga.

Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Sastanak vatikanskog bogoslužnog dikasterija usredotočen na pravilnu liturgijsku formaciju, provedbu

Katoličke vijesti

Francuski biskupi podupiru Fiducia Suplicans i kažu da je to ‘ohrabrenje’

Katoličke vijesti

Obrazovna inicijativa nastoji poduprijeti katoličke škole ‘riznicom’ crkvene tradicije

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti