Sveta misa na Širokom Brijegu prigodom 79. obljetnica ubojstva hercegovačkih franjevaca
Biskupska konferencija

Sveta misa na Širokom Brijegu prigodom 79. obljetnica ubojstva hercegovačkih franjevaca

U župnoj i samostanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije na Širokom Brijegu, u srijedu, 7. veljače 2024., u povodu 79. obljetnice ubojstva hercegovačkih franjevaca koncelebrirano Euharistijsko slavlje predvodio je provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš uz sumisništvo generalnog vikara iz Mostara don Nikole Menala, vicepostulatora fra Miljenka Stojića, svih gvardijana i velik broj drugih hercegovačkih franjevaca i svećenika. Tijekom Svete mise posebno se molilo za dvanaestoricu članova Hercegovačke franjevačke provincije koje su partizani, 7. veljače 1945., pošto su upali u franjevački samostan na Širokom Brijegu, odveli do ratnog skloništa, ubili ih, polili benzinom i zapalili. Također se molilo za druge nepravedno ubijene franjevce u Mostaru, Čitluku, Ljubuškom i mnogim drugim mjestima, sveukupno njih 66, kao i za 7.128 ubijenih osoba tijekom Drugog svjetskog rata na teritoriju Zapadnohercegovačke županije od kojih 2.189 s prostora Općine Široki Brijeg, izvijestili su na mrežnoj stranici Vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«

Provincijal fra Jozo u svojoj propovijedi osvrnuo se na govor ljubavi i govor istine. „Tijela im bijahu uništena, zatrpana, spaljena, sakrivena kako bi ih nestalo iz života i sjećanja ljudi, ali njihova imena žive. Njihov život uskrisiva. Tu istinu nije moguće sakriti, jer ona ima božanski temelj. Pamćenje je važno za ljudski hod. ‘Ako se ne sjećamo (…), sami sebi postajemo stranci, ‘prolaznici’ postojanja. Bez sjećanja smo iščupani iz zemlje koja nas drži i poput lišća vjetrom odlazimo u zaborav! S druge strane, stvarati sjećanje znači vezati se čvršćim vezama, osjećati se dijelom povijesti, disati s pukom Božjim“, kazao je provincijal Grbeš podsjećajući na riječi pape Franje upućene o blagdanu Tijelova, 14. lipnja 2020. .

„Naprijed se može ići s puno znanja, ali i s još više ljubavi. Jer malo pameti ovoga svijeta odvelo je milijune ljudi u smrt. Malo ljubavi ovoga svijeta odvelo je svijet u ništavilo i ravnodušnost! Krist nam i danas govori da on po ljubavi uskrisiva, da je On onaj koji sabire, a ne gubi (Iv 6, 37-40). S Njim čovjek dobiva. S Njim živi. S Njim ne propada. I kada ovaj svijet odbacuje, ubija, prekriži, On prihvaća, liječi i prima. Čini mi se da Hrvati imaju malo ljubavi, jako malo ljubavi, jer ostaje još puno tajni koje treba otkriti, puno grobova koje treba označiti, puno laži koje treba razotkriti, puno istine koju treba slijediti. Široki Briježe, jesi li ponosan ili žalostan, govoriš li istinu ili šutiš, jesi li još uvijek zamotan u ideologiju ili postaješ zlato iskušano, taljeno, oprano, kristalno čisto…? … Veliki i sveti Alojzije, blaženi mučenik Stepinac, koji stoji na čelu stotina ubijenih hrvatskih svećenika, kaza nam jasno i odmjereno: ‘Više nego ikada potrebni su danas čovječanstvu junaci Kristove ljubavi, da sagrade što je porušeno u ljudskim dušama; da izliječe što je bolesno; da zaviju što je ranjeno; da svežu što je slomljeno; da utješe što je žalosno; da obrišu suze onima što plaču. A tih je mnogo, neizmjerno mnogo danas po čitavom svijetu. Budite vi glasnici te divne kršćanske ljubavi.’ (A. Stepinac, Krist Kralj, 1941.) On nam je pokazao put kako živjeti načela koja nadilaze težinu vremena: ‘Ako treba trpjeti, trpjet ćemo. Ako u tamnicu – u tamnicu. Ako treba umrijeti, i umrijet ćemo – ali sotoni popustiti, to nikada!” (A. Stepinac) Da, to su naša braća živjela. To su posvjedočila svojim životom i svojom smrću. Te veličanstvene riječi nadahnute su Evanđeljem ljubavi. To jest ljubav. To jest put. To jest život koji ima smisla“, poručio je provincijal Jozo u svojoj propovijedi.

Na kraju Svete mise zadušnice nazočnima se obratio i generalni vikar don Nikola Menalo te prenio pozdrave i blagoslov biskupa mons. Petra Palića. „Na ovom mjestu na kojem se nalazimo i gdje se spominjemo svih onih koji su negdje drugdje, ne samo na ovome mjestu, pobijeni, svojom krvlju i mučeničkom smrću svjedoče kako nisu tretirani jednako i pošteno. Neki drugi ljudi imali su više mogućnosti i povlastica od drugih zbog različitih razloga poput vjere ili neke druge osobine. Stoga, dok se prisjećamo danas pobijenih, od nas se očekuje potreba za aktivnim radom na uklanjanju nejednakosti i osiguravanju pravednosti u društvu, koliko god to zvučalo utopistički. Ipak trebamo imati na umu činiti pravo i pravicu i tada ćemo biti Bogu mili, jer dok god pravednikova usta mudrost kazuju, a jezik njegov govori pravo, zakon mu je Božji u srcu, ne kolebaju se koraci njegovi, kako psalmist govori. Danas se sjećamo ljudi čiji koraci nisu bili kolebljivi, bili su žrtve jednoga manifesta koji je paralizirao Evanđelje i navjestitelje Radosne vijesti. No, žrtva pobijenih svećenika i redovnika u našem narodu pokazuje nam da će zakon Božji uvijek biti ispred manifesta samoupravljanja. Neka njihova žrtva bude poticaj današnjim naraštajima za neustrašivo svjedočenje ljubavi prema Bogu i prema ljudima“, kazao je don Nikola.

I gvardijan širokobriješkog samostana fra Ivan Marić uputio je prigodne riječi. „Razlozi dolaska su mnogostruki, od onih povijesnih, strašnih i poraznih po ljudski rod, do crkvenih, obiteljskih i osobnih. Ovaj današnji spomen na ubijene fratre Hercegovačke franjevačke provincije godinu za godinom donosi mnoga duhovna dobra i za našu Crkvu, Provinciju, naš narod i obitelji. To postaje naše blago. Posljednjih dana i zgrada franjevačke gimnazije je progovorila i evo čitavo stoljeće govori, priča neobičnu priču, za koju je došlo vrijeme da stanemo i poslušamo ju. Zadnjih dana njezina praznina je to glasnija, odjekuje čitavom Hercegovinom. Penjem se kuda si i ti, brate ubijeni, hodio, na nastavu, učiti ili predavati. Sjetno i teška daha. Osjećam garež, kao i na mjestu vašeg ubojstva. Iz svega glasa bih vapio da tako svi osjete sveto strahopoštovanje prema hramu koji je Hercegovinu vinuo u nezaustavljiv napredak. Da shvatimo i prihvatimo ozbiljnost darovanog trenutka. Od gledanja nema napretka. U ovom trenutku su nam potrebna naša djela. Da nijedna priča ne ostane neispričana, nijedan glas ostaje nečujan“, kazao je gvardijan Marić te zahvalio Vicepostulaturi „Fra Leo Petrović i 65 subraće“, na čelu s fra Miljenkom Stojićem, na organizaciji Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca, kao i svima onima koji su u tome sudjelovali.

Molitveni program započeo je u 16 sati molitvom kraj ratnog skloništa gdje su članovi Frame Široki Brijeg zapalili 12 svijeća u znak sjećanja na 12 fratara koji su ubijeni i spaljeni u ovom skloništu. Molitvu na grobnici s posmrtnim ostatcima 24-ice pronađenih pobijenih franjevaca predvodio je provincijal fra Jozo Grbeš, a imena pobijenih čitali su trećari.

Učenici i djelatnici Prve osnovne škole Široki Brijeg sa svojim vjeroučiteljem fra Franjom Ćorićem, njih 530, hodočastilo je 7. veljače na grob pobijenih franjevaca te poslušali prigodno predavanje fra Džonija Dragića. (kta)

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

89. redovito zasjedanje Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine u Mostaru

Katoličke vijesti

HKZ Sindelfingen, Leonberg i Herrenberg darovale više od petnaest tisuća eura za najpotrebitije

Katoličke vijesti

Predstavljanje društvene igre s kršćanskim simbolima „Bingoli“

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti