TEŠKA MORALNA PITANJA: Koji su uvjeti pod kojima laik može svjedočiti vjenčanju? I je li dozvoljeno slaviti vjenčanje izvan crkve?
Q. Nedavno su me obavijestili da je katolička posvećena osoba koja je član crkvenog pokreta služila vjenčanje na ulicama New Yorka. Nije bilo prisutnog klera. Događaj je postao javni spektakl koji se, po mom mišljenju, nije trebao održati. Jako sam zabrinut jer mislim ne samo da je to nevaljana ženidba, nego i da unosi sablazan u Crkvu ismijavanjem sakramenta. Želio bih razgovarati i s parom i s posvećenom osobom o ovom događaju, ali nisam siguran što bih im rekao. Imate li kakav savjet? — Tom
A. Prije nego odgovorim na vaše pitanje, moram nešto pojasniti. Prema kanonskom pravu, samo oni koji su zaređeni – biskupi, svećenici i đakoni – mogu valjano služiti na vjenčanjima osim u okolnostima koje je pažljivo ograničilo samo kanonsko pravo. Te okolnosti daju mogućnost da laici — tj. nezaređeni ljudi — valjano služe. Činjenica da je službenik posvećena osoba i/ili član crkvenog pokreta nije relevantna za naše razmatranje je li brak bio valjan. Kad koristim izraz “laik”, mislim na one koji nisu zaređeni, bez obzira jesu li posvećeni ili nisu članovi crkvenog pokreta.
Prije nego što prijeđemo na pitanje razgovora s bračnim parom i službenikom, moramo odgovoriti na dva relevantna pitanja: Prvo, koji su uvjeti pod kojima laik može svjedočiti vjenčanju? Drugo, je li dopušteno slaviti ceremoniju vjenčanja na ulicama New Yorka
Kada laici mogu služiti na vjenčanjima?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo razlikovati brakove između katolika i kršćanina nekatolika, katolika i nekršćanina i dvoje katolika.
U svakom od ovih slučajeva mora se slijediti kanonski obrazac, osim ako mjesni ordinarij (biskup) ne odstupi od njega. Kanonski obrazac odnosi se na zahtjev da biskup, svećenik ili đakon dobiju pristanak obiju strana uz dva prisutna svjedoka (Kanon 1108 §1).
Kod ženidbi prve i druge vrste mjesni ordinarij katkada daje oslobođenje od zahtjeva za kanonskim oblikom, što omogućuje da služi službu nekatolički kršćanski službenik ili čak nekršćanski službenik. Bez te dispenzacije brak bi bio nevaljan. Razlog davanja dispenze je prilagođavanje situaciji nekatoličke strane.
Što je s brakovima treće vrste? Laik može svjedočiti valjanom braku između dvoje katolika samo ako su ispunjena sljedeća četiri uvjeta:
- Mora postojati nedostatak svećenika ili đakona koji bi izvršili odgovornost;
- mjesni biskup mora delegirati laika da pomaže pri vjenčanju;
- biskupska konferencija — u ovom slučaju Konferencija katoličkih biskupa SAD — mora dati odobrenje biskupu da delegira laike da svjedoče vjenčanja; i
- biskup mora dobiti dopuštenje od Svete Stolice za takvo izaslanstvo (vidi Kanon 1112 §1).
Ako su parovi o kojima govorite katolici, njihov pokušaj braka bio bi valjan samo u malo vjerojatnom slučaju da je obični, npr. kardinal Timothy Dolan, uz odgovarajuće dopuštenje USCCB-a i Svete Stolice, delegirao laike da vjenčaju jer je prosudio da nedostaje svećenika i đakona koji bi vršili službu. Kažem “malo vjerojatan događaj” jer 2,5 milijuna katolika Nadbiskupije New Yorka služe stotine svećenika i đakona, pa se čini da je potreba da laici budu ovlašteni pomagati pri sklapanju brakova mala.
Smije li se vjenčanje održati na ulicama New Yorka?
Što se tiče drugog pitanja, crkveni zakon nalaže da se brakovi između katolika ili između katolika i drugog krštenika sklapaju u župnoj crkvi. Ali mjesni ordinarij ili župnik mogu napraviti iznimke za slavlje vjenčanja u drugoj crkvi ili oratoriju.
Međutim, ako se traži dopuštenje da se vjenčanje održi na mjestu koje nije crkva ili oratorij, tada ga može dati samo mjesni ordinarij: “Mjesni ordinarij može dopustiti da se vjenčanje slavi u drugo prikladno mjesto” (Kanon 1118 §1-2). Ako se ne traži dopuštenje, brak bi i dalje bio valjan, ali bi bio nedopušten.
Dakle, nadbiskup New Yorka može odobriti vjenčanje ako ocijeni da su ulice New Yorka prikladno mjesto za proslavu vjenčanja. Ali budući da bi nadbiskup sigurno znao da bi događaj lako mogao postati javni spektakl (kao što ste primijetili da je zapravo postao) i tako skrenuti pozornost sa svetosti braka i umanjiti odgovarajuću svečanost slavlja, malo je vjerojatno da dao bi takvo dopuštenje.
Kako odgovoriti bračnom paru i posvećenoj osobi
Pitali ste kako možete prikladno odgovoriti bračnom paru i posvećenoj osobi. Pretpostavljam da imate neku vrstu veze s barem jednim od njih. Ako to ne učinite, morat ćete procijeniti hoće li razgovor s njima pomoći.
Iako se čini vrlo malo vjerojatnim da je odobreno oslobađanje od kanonskog obrasca ili pravilnog delegiranja i dopuštenje za vjenčanje izvan crkve ili oratorija, bit će važno da budete sigurni da je par postupio nedolično prije nego što razgovarate s njima.
Prvo saznajte kakav je brak pokušan. Ako se radilo između katolika i nekatoličkog kršćanina ili nekršćanina, saznajte je li mjesni ordinarij dao odrješenje od kanonskog oblika — tj. od zahtjeva da biskup, svećenik ili đakon primi zavjete. Ako je pokušaj braka bio između dvoje katolika, saznajte je li kardinal pravilno delegirao službenika da svjedoči vjenčanju ovog para.
Ako je osigurano izuzeće od kanonske forme ili odgovarajuće delegiranje, pitajte je li par imao dopuštenje vjenčati se na ulicama New Yorka. Ako možete potvrditi da je i dispenzaciju ili delegiranje i dopuštenje dao biskup, onda je par slijedio ove crkvene norme za ispravno slavljenje vjenčanja, i – u tom pogledu – ne zaslužuje nikakvu krivnju.
Ako službenik nije dobio oslobođenje od forme niti ga je delegirao lokalni ordinarij, tada, kao što sam rekao, vjerojatno imate posla s parom koji nije sklopio valjani brak. Ako je to slučaj, onda iako bi u očima Empire Statea par mogao biti civilno vjenčan, u očima Boga, Crkve i prirodnog zakona, par zapravo nije u braku. Prema tome, čak i ako su oboje kršćani, njihova zajednica nije brak niti sakrament.
U isto vrijeme, par vjerojatno vjeruje da su se stvarno vjenčali i da su radili nešto dobro. Dakle, reći im da nisu u braku i razgovarati s njima o poništavanju nedostataka u njihovoj ceremoniji vjenčanja vjerojatno će izazvati obrambeni stav. Stoga svakako izbjegavajte svu oštrinu i snishodljivost i budite oprezni da jasno objasnite razloge svoje zabrinutosti.
Prvo ih pitajte žele li razgovarati s vama o svom vjenčanju. Priznajte da oni vjerojatno nisu znali stvari koje ćete im reći. I dajte im do znanja da ste voljni – pod pretpostavkom da ste doista voljni – pomoći im na bilo koji način.
Zatim im dajte do znanja da Katolička crkva zahtijeva, iz dobrih razloga, ispunjavanje određenih uvjeta za postojanje braka. Naglasite da su uvjeti nužni, a ne samo izborni.
Recite im da je jedan od uvjeta da, u nedostatku oslobođenja od kanonske forme ili delegiranja od strane mjesnog ordinarija, zaređeni svećenik mora služiti vjenčanje. Recite bračnom paru da iako pretpostavljate da je posvećena osoba bila iskrena i da im je pokušavala postupiti ispravno, nije bila ispravno ovlaštena svjedočiti njihovom vjenčanju. Objasnite da se, budući da je ovlaštenje bilo potrebno za postojanje pravog braka, u njegovom nedostatku pojavila prepreka koja je blokirala brak.
Uvjerite ih (pod pretpostavkom da su uopće bili slobodni vjenčati) da se njihov brak može potvrditi (tj. priznati u Crkvi). I savjetujte im da se obrate svom župniku ili biskupijskom ženidbenom sudu za smjernice kako postupiti.
Osim toga, budući da postoje razlozi za sumnju da je par bio dobro pripremljen za brak, trebali biste im preporučiti da se podvrgnu ozbiljnim pripremama za brak kako bi bolje razumjeli bračni odnos koji žele započeti i kako bi izbjegli probleme poput onih koje našao u ovoj bolnoj situaciji.
Što se tiče razgovora sa službenikom, treba ga obavijestiti o njegovoj teškoj pogrešci što je pristao preuzeti tako ozbiljnu odgovornost bez odgovarajućeg znanja o tome što ona podrazumijeva. I treba ga opomenuti da se pokaje jer je ovaj par izložio duhovnoj opasnosti navodeći ih da vjeruju da su valjano vjenčani, a zapravo nisu.
Na kraju, budući da nadbiskup New Yorka možda nije svjestan da se ova ceremonija održala, preporučujem da ga obavijestite o tome što se dogodilo.
