Nijedan izraz, ‘muškarac’ ili ‘žena’, nije imao negativan prizvuk kada se koristio kao oblik izravnog obraćanja u Novom zavjetu.
Na svadbi u Kani Isus se obratio Mariji i rekao: “Ženo, kako tvoja briga utječe na mene? Moj čas još nije došao.”
Zvuči bez poštovanja, zar ne? Ili biste to barem mogli tako shvatiti.
Ali Isus uopće nije bio neuljudan. Evo priče…
Zamjenica Nevolja
Prvo, prijevod “Kako vaša briga utječe na mene?” (Ivan 2:4 u NAB:RE) nije doslovan prijevod onoga što Isus kaže na grčkom.
Od riječi do riječi, ono što on kaže je: “Što meni i tebi?”
U kontekstu, Marija mu je upravo prišla i obavijestila Isusa da ljudi koji vode svadbu nemaju vina, pa biste njegov odgovor mogli doslovno prevesti kao “Što [is that] meni i tebi?” Drugim riječima: „Kakve to veze ima s nama?”
Ne omalovažava je. Njih dvojicu – obojicu – stavlja u posebnu kategoriju zajedno i dovodi u pitanje relevantnost činjenice da ljudi izvan ove kategorije nemaju vino. On kaže da to nije odgovornost od njih dvojice kako bi bili sigurni da imaju vina.
Ali to se gubi ako uzmete grčku zamjenicu koja znači “tebi” (soi) i izbrisati ga u prijevodu.
‘Žena’
Djelomično zbog čega zvuči kao da Isus omalovažava svoju majku jest činjenica da je naziva “ženom”.
Danas ne razgovaramo sa ženama na takav način — ne ako ih poštujemo, a pogotovo ne vlastite majke.
Ali konotacije – poštovanja, nepoštovanja ili drugih stvari – koje riječ ima u određenom jeziku prilično su suptilne i ne možemo drugome nametnuti konotacije koje riječ ima u našem jeziku.
Razmislite: Pretpostavimo da smo na engleskom zamijenili “woman” pojmom koji u osnovi znači istu stvar, ali s boljim konotacijama.
Na primjer, riječ “dama” ili “gospođa”.
Odjednom ono što Isus govori zvuči puno više poštovanja.
U britanskim krugovima “lady” ima izrazito plemenita prizvuka (to je ženski pandan plemenitom počasnom “lord”).
A čak i u demokratskoj Americi, sin može svojoj majci reći “Da, gospođo” i to ozbiljno misli u cijelosti s poštovanjem.
Dakle, što možemo naučiti o konotacijama riječi “žena” kao obliku obraćanja u Isusovo vrijeme?
Evociranje vokativa
Prije nego pogledamo određene stihove, trebao bih istaknuti aspekt grčke gramatike (grčki je jezik na kojem imamo Novi zavjet).
U grčkom jeziku imenice i zamjenice mijenjaju svoj oblik ovisno o ulozi koju igraju u rečenici. Te različite oblike nazivamo “slučajevima”.
Kao što se događa, postoji poseban oblik, ili padež, koji se koristi za imenice kada se koriste kao pojmovi izravnog obraćanja.
Drugim riječima, kada netko koristi imenicu za referiranje direktno nekome (razgovor do njih), poprimit će poseban oblik ili slučaj.
Naziv ovog oblika je “vokativ”.
Ovo čujete na misi kada kažemo “Kyrie eleison“ („Gospodine, smiluj se“).
Obična grčka riječ za “gospodar” je kyrios (ili kurios), ali kada govorite izravno do Gospodin, mijenja se od Kyrios do Kyrie.
Engleski ponekad čini istu stvar stavljajući riječ “O” ispred nečega. Ako kažete: “O Gospodine”, znajte da govorite izravno do Gospodin.
Činjenica da grčki ima vokativ olakšava jednostavno izvođenje a Softver za pretraživanje Biblije otkriti sve slučajeve u kojima se riječ koristi kao oblik izravnog obraćanja u Novom zavjetu.
Dakle, što nalazimo kada to učinimo?
‘O čovječe’
Kao kontrolu pojma “žena”, ima smisla pogledati i vidjeti upotrebljava li se “muškarac” kao oblik izravnog obraćanja.
I čini se.
Jedna uobičajena grčka riječ koju prevodimo s “čovjek” je antroposkoji se stavlja u vokativ kao antrop (“an-thro-peh”).
Isus ovo koristi kao izraz obraćanja:
- I kad je vidio njihovu vjeru, rekao je: “Čovječe[[antrop], oprošteni su ti grijesi” [Luke 5:20].
- Ali on mu reče: “Čovječe[[antrop], tko me postavio za suca ili arbitra nad tobom?” [Luke 12:14].
Isto čine i drugi, poput Petra i Pavla:
- A malo kasnije ga je netko drugi vidio i rekao: “I ti si jedan od njih.” Ali Petar je rekao: “Čovječe[[antrop], nisam” [Luke 22:58].
- Ali Petar je rekao: “Čovječe[[antrop], ne znam što govoriš.” I odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao [Luke 22:60].
- Stoga nemaš izgovora, o čovječe[[antrop], tko god da si, kad drugoga sudiš; jer osuđujući ga osuđujete sebe, jer vi, sudac, činite iste stvari [Romans 2:1].
- Pretpostavljaš li, o čovječe[[antrop], da kada sudite onima koji čine takve stvari, a ipak ih sami činite, izbjeći ćete Božju osudu? [Romans 2:3].
- A ima i drugih primjera (Rimljanima 9:20, 1. Timoteju 6:11, Jakovljeva 2:20).
Dakle, imamo “čovjeka” (antrop) koji se koristi kao oblik obraćanja bez omalovažavanja.
A postoji još jedan izraz koji znači gotovo istu stvar…
‘O muško’
Grčka riječ antropos obično se prevodi kao “muškarac”, ali nije u potpunosti rodno specifičan. Može uključivati oba spola, poput “čovjeka”, osim što bi prijevod na taj način zvučao potpuno nespretno.
Postoji, međutim, grčki izraz koji specifično označava muško ljudsko biće: anér (“ah-NAIR”).
Razlika je poput razlike između engleske riječi “man” (koja se može koristiti i za muškarce i za žene) i “male” (koja se može koristiti samo za muškarce).
Anér također se stavlja u vokativ i koristi kao oblik izravnog obraćanja. Jednom prilikom sveti Pavao piše:
Ženo, kako znaš hoćeš li spasiti muža? Muž[[anér], kako znaš hoćeš li spasiti svoju ženu?
Ovdje je značenje “muškarca” nejasno jer grčki ne razlikuje pojmove “muškarac” i “muž” (ili “žena” i “supruga”), ali to je isti izraz koji se koristi kao oblik izravnog obraćanja, i nije bez poštovanja.
Zanimljivo, riječ anér koristi se kao oblik izravnog obraćanja mnogo češće u množini – kada se govornik obraća skupina muškaraca. U ovom slučaju riječ poprima oblik andresi pojavljuje se uvijek iznova u Novom zavjetu.
Na primjer:
- I [the angels] rekao, “Muškarci[[andres]iz Galileje, zašto stojiš i gledaš u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uzet na nebo, doći će na isti način kao što ste ga vidjeli da ide na nebo.” [Acts 1:11].
- “Muškarci[[andres]Izraela, čujte ove riječi: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega vam je Bog potvrdio silnim djelima, čudesima i znamenjima koja je Bog po njemu učinio među vama, kao što i sami znate” [Acts 2:22].
Ovdje je potpuni popis svih vremena andres koristi se na ovaj način: Djela apostolska 1:11, 16, 2:14, 22, 29, 37, 3:12, 5:35, 7:2, 26, 13:15, 16, 26, 38, 14:15, 15:7, 13, 17:22, 19:25, 35, 21:28, 22:1, 23:1, 6, 27:10, 21, 25, 28:17, Kološanima 3:19, 1. Petrova 3:7.
Toliko o izrazu “čovjek” (bilo antrop, anérili andres). Što je s pojmom “žena”?
‘o zeno’
Grčki izraz za “ženu” je guné (“goo-NAY”; ista riječ od koje dobivamo “ginekolog”). U vokativu poprima oblik gunai.
Isus doista upućuje na Mariju ovom riječju – dvaput.
Već smo vidjeli prvi primjer, gdje on to čini na svadbi u Kani (Ivan 2:4).
Drugi slučaj kada to čini je kada ga Marija vidi kako ga razapinju:
Kad je Isus vidio svoju majku i učenika kojega je volio kako stoji blizu, rekao je svojoj majci: “Ženo[[gunai], evo ti sina!” [John 19:26].
On je jedva ne poštujući je ovdje.
Druge žene
Ali Marija nije jedina žena za koju se ova riječ (gunai) koristi se kao oblik adrese. Također nalazimo sljedeće:
- Isus ga koristi kako bi se obratio Siro-Feničanki (Matej 15,28).
- Isus ga koristi kako bi se obratio ženi s krvarenjem (Luka 13,12).
- Petar ga koristi kako bi se obratio sluškinji velikog svećenika (Luka 22:57).
- Isus ga koristi kako bi se obratio Samarijanki na zdencu (Ivan 4,21).
- Dva anđela njime se obraćaju Mariji Magdaleni (Ivan 20,13).
- Isus ga koristi za obraćanje Mariji Magdaleni (Ivan 20,15).
- Pavao ga koristi za obraćanje pojedinoj ženi među svojim čitateljima (1. Korinćanima 7,16).
- Pavao ga koristi kako bi se obratio ženama u svojoj publici (Kološanima 3,18, koristeći množinu: gunaikes).
- Petar ga koristi kako bi se obratio ženama u svojoj publici (1. Petrova 3:1, koristeći množinu: gunaikes).
To je popriličan broj upotreba, kojima možemo dodati dvije marijanske upotrebe, ali nijedna od njih nije nepoštivanje!
‘Gospodine’, ‘Gospođo’ i Deset zapovijedi
Ono što nalazimo, dakle, jest da ni pojam “muškarac” ni pojam “žena” nisu imali negativan prizvuk kada su se koristili kao oblik izravnog obraćanja u knjigama Novog zavjeta.
Umjesto toga, korišteni su s poštovanjem.
Zapravo, korišteni su otprilike onako kako bismo mi koristili izraze “gospodine” i “gospođo”.
Postoji još jedan razlog zašto možemo biti sigurni da Isus nije omalovažavao svoju majku kada ju je nazvao “ženom”: savršeno se držao Božjeg zakona, a to je uključivalo i držanje deset zapovijedi, od kojih je jedna:
Poštuj oca svoga i majku svoju da dugo živiš na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj [Exodus 20:12].