Sjedila je u kadi, a oči su joj pokazivale da je duboko zadubljena u svoje misli o velikim pitanjima života. Odjednom je rekla: “Mama, razumijem da ima djece koja su posvojena, ali odakle dolaze? Zašto postaju „posvojiva”?
Malo prije nego što je postavila to pitanje, bili smo na vikendu za posvojiteljske obitelji u sklopu mog volonterskog rada. Na godišnjoj skupštini organizirali smo prezentacije o posvojenju za roditelje, kao i zabavne aktivnosti i izlete za djecu. Ovo je bio forum koji je naša organizacija osigurala za obitelji koje posvajaju u kojima su svi bili u istom čamcu. Bilo je to mjesto gdje su biološka djeca bila iznimka. Tu bi majke mogle međusobno razgovarati o tome kako i kada razgovaraju s djetetom o posvojenju, kada i kako ga dijele s vrtićem i školom ili kako se rodbina odnosi prema nekrvno-srodničkom članu obitelji. U ovih par dana iskusio sam koliko su srca posvojitelja veća. Oni doista usvajaju svoje dijete takvo kakvo jesu, s genetskim nasljeđem s kojim dolaze.
Poučeni pričama čini se da roditelji posvojitelja često teško prihvaćaju ideju posvojenog unuka. Skeptični su prema “prtljazi” djece i sumnjaju u psihičko i fizičko zdravlje rodilje. Te sumnje obično nestanu kad se nađe dijete za maženje i ljubljenje, no do tada posvojitelje čeka kalvarija koju ionako narušen odnos možda neće moći izdržati. Dopustite mi da dodam da “pritisak djedova i baka” može biti intenzivan ne samo kod posvojenja, već i kod neočekivanih trudnoća, što rezultira gubitkom djeteta.
Tako sam se odmah nakon jednog od ovih vikenda suočila s izazovom da svojoj 7-godišnjoj kćeri objasnim o pticama i pčelama, o komplementarnosti muškaraca i žena… sve u skladu s njezinom “godinom i zrelošću” . Posvojena djeca dolaze u naš svijet u kojem vladaju krizne situacije, teška financijsko-odnosno-socijalna situacija zbog koje neke majke ne mogu zadržati svoje bebe.
Vjerujem da ovakvi razgovori pomažu našoj djeci da prošire svoje horizonte, da se nauče solidarnosti i da kasnije postanu srdačni članovi društva. Također bi mogli naučiti oslanjati se na druge i imati nade u teškim vremenima. Ono što je sigurno je da je nakon takvog razgovora lakše zahvaliti u molitvi za svoju obitelj, našu životnu situaciju i naše odnose.
