Na blagdan sv. Marka evanđeliste, 25. travnja 2024. katolička zajednica u Banjoj Luci proslavila su patron svoga gradskoga groblja Euharistijskim slavljem koje je predvodio biskup banjolučki mons. Željko Majić uz koncelebraciju župnika središnje banjolučke župe i dekana preč. Vladislava Žarka Ošapa koji je predvodio obred blagoslova polja.
Pozdravljajući stotinjak okupljenih vjernika župnik Ošap je zahvalio za dolazak biskupu Majiću napominjući da pastir Crkve banjolučke prvi put, ako se izuzme njegova stolna crkva sv. Bonaventure, slavi Svetu misu na teritoriju banjolučke gradske župe. Također je upoznao nazočne da će biskup Željko pohoditi ovu župu na svetkovinu Duhova, 19. svibnja 2024. kada će slaviti Svetu misu u župnoj crkvi Pohoda Blažene Djevice Marije i podijeliti sakrament potvrde.
U prigodnoj homiliji biskup Majić je predstavio sv. Marka kao mladića koji je Isusa sigurno poznavao od svoje mladosti i vjerojatno služio kod posljednje večere koja je bila u kući njegove majke Marije. Dodao je da je Marko kasnije bio na prvom misijskom putovanju kao misionar zajedno sa sv. Pavlom i njegovim ujakom sv. Barnabom.
Iako je na tom putu bio kamen spoticanja u odnosima sv. Pavla i sv. Barnabe nastavio je s misonarenjem cijeli svoj život prvo sa sv. Barnabom a kasnije u Rimu sa sv. Petrom, apostolom kao njegovim „tumačem“ i na temelju slušanja sv. Petra napisao je Evanđelje, prvo među evanđeljima, svakako poslije smrti sv. Petra između 64. i 67. godine, kazao je biskup Željko te poželio da se svi prepoznaju u životu sv. Marka i to ne samo u njegovom mladenačkom bijegu od križa i misionarskog djelovanja već u njegovoj zauzetosti u življenju i svjedočenju Božje riječi sve do mučeništva kojega je on, prema predaji, podnio u Aleksandriji kao biskup kada su ga, neprijateljski raspoloženi stanovnici, napali na oltaru i svezali oko vrata te vukli po gradskim ulicama dok nije umro. To je bilo 25. travnja 68. godine. Nevrijeme je spriječilo ubojice da spale njegovo tijelo, a kršćani su ga pokopali. U Aleksandriji ostaju njegovi zemni ostaci sve do 828. godine kada su ga venecijanski trgovci donijeli u Veneciju gdje mu je između 1063. i 1073. u čast izgrađena veličanstvena katedrala.
Župnik Ošap napominje da je ovo bio drugi blagoslov polja u banjolučkoj gradskoj župi nakon što je na spomendan sv. Jurja mučenika obavljen obred blagoslova na tzv. „talijanskom groblju“ (Lauš) na Pavlovcu. Treći blagoslov bit će na spomendan sv. Josipa Radnika u Ducipolju kada se očekuju i vjernici koji su davno odselili s ovim područja, posebno ratnih godina. U selu Rekavice, na putu prema Manjači, ima još dvoje katolika, a i kod njih će biti dogovoren datum blagoslova. (kta/v.ž.o.)
