Učenici „Male škole Vareš“ boravili u župi Sućuraj na otoku Hvaru. Cjelodnevni boravak u četvrtak 20. lipnja omogućili su im sućurajski bosanski franjevci fra Mario Divković i fra Stipo Mačinković.
Župnik Marčinković dočekao je učenike na trajektnoj luci te poželio dobrodošlicu njima i ravnateljici škole s. Kristini Marijanović s kojom su u Sućuraj došle suradnice s. Jela Marijić i s. Marica Mrkonjić. S njima su bile i sestre Mara Puškarić, Terezija Jelečević i Tonka Puškarić iz Tučepa.
Stipo im je ukratko ispričao povijest i sadašnjost Sućurja. Osobito je istaknuo kako je malo mjesto Sućuraj u 17. stoljeću imalo tri samostana, tri župe i tri župne crkve. Pokazao im je crkvu sv. Ante iz 1663. godine i samostan koje su, bježeći od turskih nasilja, izgradili sa svojim narodom fratri iz Zaostroga. Napomenuo je kako su crkva Svetoga Križa i istoimeni samostan iz tog vremena, koje su iz istih razloga sa svojim narodom sagradili fratri iz Živogošća, uništeni u Drugom svjetskom ratu. Potom ih je doveo da sadašnje župne crkve sv. Jurja iz 1896. godine, ispred koje su temelji župne crkve iz 13. stoljeća. Potom ih je uveo u augustinski samostan iz 13. stoljeća, izgrađen na temeljima samostana iz 9. stoljeća.
U samostanu je župnik Župe Gdinj i upravitelj Župe Bogomolje fra Mario Divković pripremio doručak za učenike i sestre te ih uz pomoć Krunoslava Kiće Franičevića odvezao do kampa „Mlaska“ gdje im je kasnije odnio popodnevnu okrjepu. Kad ih je pred večer vratio u samostan, uslijedila je večera za koju je svoj doprinos dao Stipe Jeličić Ante. Nakon večere učenici i sestre su trajektom „Mljet“ otputovali prema Tučepima, odakle su i došli.
“Mala škola Vareš“ koju vode školske sestre franjevke Krista Kralja, bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, sa sjedištem u Sarajevu, ustanova je za prihvat i odgoj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Sestre djecu primaju preko socijalnih centara pojedinih općina.
Školske sestre franjevke došle su u Bosnu iz Maribora 1929. godine u sjemenište u Visokom i bogosloviju na Bistriku u Sarajevu, gdje su vodile domaćinstva, jer im prethodno nije uspjelo da dođu kao školske sestre. To im je uspjelo 1936. godine kada su došle i u Vareš, gdje su otvorile nižu, petorazrednu stručnu školu i dječji vrtić. Provinciju su osnovale 1942. godine.
Nažalost, komunistička vlast im je u Varešu 1945. godine sve oduzela, a one su morale sve napustiti i otići voditi domaćinstva po župama bosanskih franjevaca.
Nacionalizirani samostan vraćen im je tek 2004. godine kada su sestre u duhu svoje prvotne karizme odlučile osnovati „Malu školu Vareš“. Pošto je stara zgrada bila ruševna i više nije bila upotrebljiva, sestre su na istim temeljima izgradile novu zgradu, samostan Preobraženja Gospodinova u kojemu je „Mala škola“. Ustanova je počela raditi 2009. godine. Na početku 2023./2024. školske godine u „Maloj školi“ bilo je upisano dvadeset i jedno dijete. Trenutno škola ima šesnaestero djece koja stanuju u samostanu, a pohađaju državnu školu. Svu očinsku i majčinsku brigu od djeci, od obroka, odjeće, obuće i zdravlja, osobito onu školsku i odgojnu, vodi devet sestara na čelu sa samostanskom predstojnicom s. Slavicom Jovanović i ravnateljicom škole s. Kristinom Marijanović.
Škola ima razne obrazovne i odgojne aktivnosti i kreativne radionice u kojima sudjeluju i civili. U neke aktivnosti i radionice uključena su i druga djeca iz Vareša, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost.
„Mala škola Vareš“ uglavnom se financira donacijama te malom državnom potporom. Ona je jedina takva nedržavna ustanova u Bosni, a u Hercegovini takvo je „Majčino selo“ u Međugorju. (kta/s.m.)
