Ove tri riječi – metanoja, kerigma i anamneza – predstavljaju isprepletene niti unutar tapiserije kršćanske vjere.
Evanđelja su bila izvorno sastavljena na grčkom. Čitajući ove drevne, temeljne tekstove, nalazimo ne samo pripovijesti, već i pronicljive koncepte, izražen bogatim i nijansiranim jezikom – jezikom koji je već oblikovao čvrstu filozofsku, mitsku, teološku, političku, pa čak i ekonomsku tradiciju diljem Sredozemlja. U ovom ćemo članku istražiti tri grčke riječi koje otkrivaju dublje dimenzije katoličkog iskustva: metanoja, kerigmai anamneza.
Metanoja: preobrazba srca
Uvjet metanoja često se prevodi kao “pokajanje”, ali to je nekako netočno. Pojam ima složenije značenje. Nije samo stvar pokajanja, nego potpunu transformaciju našeg načina razmišljanja i postojanja. Metanoja ne radi se samo o žaljenju zbog loše odluke: jest smjena u našim temeljnim vrijednostima i prioritetima.
Zamislite kompas koji je potpuno preorijentiran. Ovako izgleda metanoja. Mi okreni se od sebičnosti i grijeha, te prema Bogu i životu usredotočenom na Krista.
Parabola o Razmetni sin (Luka 15:11-32) pruža savršen primjer čega metanoja povlači za sobom. Sinov početni izraz žaljenja (“Sagriješio sam…”) predstavlja samo prvi korak u njegovoj transformaciji. O njegovoj pravoj metanoji svjedoči njegova odluka da se vrati kući, prigrli očevu ljubav i živi na način koji je u skladu s njegovim novopronađenim razumijevanjem.
Kerygma: Dijeljenje dobre vijesti
Kerigma odnosi se na srž poruke Evanđelja, što se obično naziva “dobra vijest”. Objava da je Bog, u činu neizmjerne ljubavi, poslao svog Sina, Isusa Krista, da otkupi čovječanstvo, bit je kerigma. To uključuje Isusova učenja, njegovu smrt i uskrsnuće te obećanje novog života.
Katolici su pozvani biti aktivni sudionici kerigma. Oni dijele radosnu vijest svojim riječima i djelima, pozivajući druge da iskuse Božju ljubav. Međutim, ovdje se ne radi samo o pozivanju prijatelja na misu: radi se o živjeti životom koji odražava Kristovu samilost.
Anamneza: Ponovno proživljavanje žrtve
Strogo govoreći, anamneza znači “sjećanje” ili “vraćanje u sjećanje”. Ali u teološkom kontekstu, to se odnosi na način na koji se sjećamo i sudjelujemo u spasonosnim događajima Isusova života – posebice Posljednjoj večeri. Duh Sveti nam daje sposobnost da shvatimo da je Isus stvarno prisutan u Euharistiji, i preko anamneza prepoznajemo, opažamo i sudjelujemo u trajnim učincima Kristove žrtve.
Ove tri riječi – metanoja, kerigma, i anamneza – predstavljati isprepletene niti unutar tapiserije naše vjere. Metanoja predstavlja ključni trenutak, kerigma poruku koju širimo, i anamneza način na koji neprestano doživljavamo Božju milost – posebno kroz sakramente. Shvaćanjem ovih koncepata, svi možemo obogatiti svoja osobna duhovna putovanja i širiti svoju vjeru širom svijeta.
