O njemu nema mnogo informacija iz rane dobi. Prema predaji rodio se oko 410. u južnoj Italiji ili u Africi. Rimljanin, nepoznata podrijetla pustinjak u egipatskoj pustinji, pojavio se nakon Atiline smrti (453.) kao hodočasnik na Dunavu (između Passaua i Beča), pomažući rimskom stanovništvu pred prodorom germanskih naroda sa sjevera.
Djelovao je i u drugim krajevima Norika (Salzburg, St. Pölten, Linz), današnje Austrije i Bavarske kao misionar i vjerovjesnik. Osnovao je dva samostana koje je vodio kao laik (Boiotro kraj Passaua i Favianis iznad St. Pöltena).
Putujući propovjednik s darom ozdravljivanja i proročanstava, hodao je bos, postio, spavao na pokajničkoj kostrijeti, osnivao prihvatilišta za prognanike i skupljao novac za spas ratnih zarobljenika. Bio je sposoban organizator i upravitelj koji je ispunio vakuum nastao propašću Zapadnog Rimskog Carstva.
Njegov životopis (Vita sancti Severini), važan i za povijest ondašnjeg Norika, napisao ju je 511. njegov pratilac Eugipije, kasnije gvardijan samostana Castrum Lucullanum kraj Napulja, kamo su Severinovo tijelo prenijeli Rimljani.
Preminuo je 8. siječnja 482, u Favianisu (danas Mautern an der Donau, Donja Austrija), pjevajući Psalam 150: “Nek’ sve što diše hvali Gospoda”.
Sv. Ivan Pavao II. ga je jubilarne 2000. godine proglasio svetim zbog uzorna života i misonarstva na granicama različitih kultura zahvaljujući kojim su mnoga barbarska plemena primila kršćanstvo.
Zaštitnik je Austrije te čitavog niza zanatlija: tkalaca, kožara, krojača, kotlara, brusača, pletača slame. Suzaštitnik je grada Napulja.
Ime mu je latinskog porijekla i znači strog, oštar.
Ž.I., KT
