Priča o sestrama uršulinkama Svete Obitelji započela je radom sestre Rosa Roccuzzo potpunog i poniznog predanja onima koji su najpotrebitiji. Iz njezine patnje kao siročeta proizašla je ljubav sposobna zagrliti svakoga. Danas sestre nastavljaju njezino poslanje, odgovarajući na molbe društva za pomoć, sukladno svojoj temeljnoj karizmi.
S. Marzia De Lima, OSF
Rosa Roccuzzo rođena je u Monterosso Almu 1882. godine, u tadašnjoj provinciji i biskupiji Syracuse, danas Ragusa. Majka joj je umrla kad je Rosa imala 14 godina, ali nije ostala povučena u svojoj boli, kaže Giuseppa Inzinga, jedna od njezinih suputnica.1
Suočena sa svojom samoćom, odmah je razmišljala o tome da se posveti onima kojima je pomoć najpotrebnija. Rosa je izašla među ljude jer je htjela osobno preuzeti odgovornost za potrebe ljudi u svom gradu. Prionula je na posao, s čvrstom namjerom nastojati da svima pruži malo predaha duše i tijela.
Počevši od 1896., Monterosso Almo je imao mladu ženu koja je putovala od sirotinjske četvrti do četvrti, nudeći pomoć djeci i starijima koji su bili bolesni i napušteni.
Rano ujutro krenula bi oprati njihovo rublje u rijeku, a dok je radila, pozvala bi druge žene koje su prale svoju obitelj na molitvu.
Kad je posjećivala siromašne i bolesne, darivala bi ih plahtama i platnom prema njihovim potrebama, predmetima izrađenim od tkanine koju je njena majka istkala i čuvala za miraz svoje kćeri.
Od mlade žene velika ljubav za najpotrebnije
Mala žena koja je na Siciliji razorena glađu, siromaštvom i kugom cijeli svoj život posvetila brizi za bolesnike, napuštene starce i siročad, na čijim je licima, obilježenim bolom i patnjom, nazirala Kristovu lice.
S velikom hrabrošću i vjerom, ova je mlada djevojka uspjela potaknuti i uključiti druge djevojke u herojska dobra djela, ustupivši tako mjesto današnjoj Družbi sestara uršulinki Svete Obitelji, u kojoj je provela ostatak života u velika poniznost i diskrecija.
Gdje god je išla, Rosa je ostavila svoj trag poniznog i hrabrog služenja najmanjima. Umrla je 1956. godine.
Sestre Urusline Svete Obitelji s djecom u društvenom centru u Brazilu
Misija sestre Roze i danas je živa
Vjerna temeljnoj karizmi, danas, kao i na početku svoje povijesti, Družba sestara uršulinki Svete Obitelji pozvana je pružati svoju apostolsku službu u evangelizaciji i cjelovitom razvoju ljudske osobe, kroz odgoj, odgoj i socijalu. aktivnosti usmjerene na promicanje života u svim njegovim dimenzijama i na izgradnju pravednijeg i bratskijeg društva. Kongregacija je trenutno prisutna u Italiji, Brazilu i Francuskoj.
Prisutnost u Brazilu
Od 1967. godine sestre Uršulinke Svete Obitelji koje su prisutne u Brazilu, gradile su svoju priču uz društvo, potpomognute povjerenjem i vjerodostojnošću ljudi. Tamošnje sestre rade u najsiromašnijim dijelovima grada kako bi promicale potpuno uključivanje najugroženijih ljudi u društvo.
Počevši prije otprilike 20 godina, s inauguracijom društvenog centra danas poznatog kao “Nascente de Vida”, u Santo Angelu, perifernom gradu Mogi das Cruzes, sestre su pratile djecu i tinejdžere od sedam do 17 godina, u učenju poteškoće, dajući prednost onima koji žive u situacijama socijalnog rizika.
U isto vrijeme nastoje probuditi u obiteljima te djece i tinejdžera odgovornost za suradnju u brizi za svoju djecu, potičući ih da sudjeluju u trenucima formacije kako bi postali aktivni i svjesni građani, integrirajući ih u njihovu lokalnu zajednicu kako bi mogu postati radnici koristeći stečene vještine i znanja.
Kako bi pomogle ovim obiteljima, sestre organiziraju niz tečajeva za razvoj vještina, uključujući alternativnu prehranu, šivanje, izradu, higijenu i proizvode za čišćenje, manikuru, kao i opismenjavanje odraslih. Cilj svih ovih inicijativa je stvoriti mogućnosti obiteljima za zaradu i poboljšanje kvalitete života.
Nastavljajući poziv sestre Roze
Karizma sestre Rosa Roccuzzo, obilježena intenzivnim unutarnjim životom te neumornim i herojskim služenjem siromasima, nastavlja se u Crkvi i danas s Družbom sestara uršulinki Svete Obitelji.
U svakodnevnom iskustvu života u službi bližnjih, u jednostavnosti i poniznosti, svaka sestra uršulinka Svete Obitelji nosi u sebi poziv sestre Roze, koja je u svom povijesnom kontekstu, gledajući svoj grad, vidjela djecu uskraćenu kršćanskog obrazovanja, siromasi lišeni osnovnih životnih potreba, bolesnici bez skrbi: svako bi jutro išla na misu i molila Gospodina da joj pomogne učiniti malo dobra.2
1 Usp. Inzinga, G., Bilježnica br. 2, rukopis iz 1968., Arhiv Družbe sestara uršulinki Svete Obitelji – Zasjedanje Povijesne zbirke.
2 Usp. Giaquinta, R., Bilježnica br. 7, rukopis iz 80-ih godina, Arhiv Družbe sestara uršulinki Svete Obitelji – sjednica Povijesne zbirke.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
