Dok Crkva obilježava Petu nedjelju kroz godinu, vlč. Marion Nguyen, OSB, iznosi svoja razmišljanja o dnevnim liturgijskim čitanjima pod temom: „Ljubavlju pobijeđena patnja“.
Od Fr. Marion Nguyen, OSB*
Sva čitanja razmišljaju o zajedničkom iskustvu patnje i njenom potencijalu da nas odgurne ili približi Bogu.
Prvo čitanje dolazi iz knjige o Jobu koja se izravno bavi nevinom patnjom dok Job oplakuje svoje stanje, “Pun sam nemira do zore; moj život je kao vjetar; Sreću više neću vidjeti.”
Evanđelje pripovijeda o ozdravljenju Petrove svekrve i kako je Isus “izliječio mnoge koji su bili bolesni od raznih bolesti.”
Responzorijski psalam svjedoči o suosjećajnom i osobnom Božjem odgovoru pred patnjom: „On liječi slomljena srca i povija im rane. On broji zvijezde; svakoga zove imenom.”
Konačno, drugo čitanje otkriva Pavlovu želju da predloži evanđelje kao spasenje za patnju naroda: “Slabima sam postao slab, da slabe pridobijem. Postao sam svima sve, da spasim barem neke.”
Svi patimo na različite načine i u različitim stupnjevima: fizički, mentalno, emocionalno i moralno.
Patnja je dio života, au nekim životima patnja je dirljiva zbog gladi i ratova. Patnja može značiti zlo jer nam njezina prisutnost oduzima sudjelovanje u dobru.
Patnja može doći u obliku kazne kao posljedica grijeha i odvojenosti od Boga. Patnja, osobito nevina patnja, može zamračiti prisutnost dobrog Boga do te mjere da niječe samo postojanje Boga.
Otajstvo i složenost patnje je golema i dotaknuta je pastoralnim pismom Salvifici Doloris, ali dovoljno je priznati da patimo mi i ljudi oko nas. Kakav je Božji odgovor?
U kratkom susretu između Isusa i Petrove svekrve možemo početi vidjeti Božji odgovor na ljudsku patnju.
Pripovijedanje o iscjeljenju je tako prirodno i dogodilo se tako brzo da bismo mogli zamalo propustiti čudo.
Između groznice koja ju je ostavila prikovanu za krevet i iscjeljenja koje joj je omogućilo da počne služiti tri su pokreta: pristup, zgrabi i pomoć, “Prišao je, uhvatio je za ruku i pomogao joj da ustane.”
Ova tri pokreta sažimaju Božji stav prema patnji. Patnja ne odbija, već privlači i izvlači suosjećajni odgovor; Isus joj prilazi. On donosi prisutnost i društvo.
Suosjećajni odgovor nije apstraktan, već opipljiv i tjelesan; Isus je uhvati za ruku. Fizička prisutnost u patnji ne ostaje stagnirana, već vodi prema ozdravljenju; Isus joj je pomogao da ustane.
Tri pokreta – pristupiti, uhvatiti i pomoći – sažimaju traženi odgovor od nas od Sina Čovječjeg na kraju vremena. Kad smo se susreli s onima koji su gladni, žedni, otuđeni, goli, bolesni ili zatvoreni, što smo učinili?
Da, patnja nas može odvojiti jedne od drugih i od Boga. Također je istina da nas patnja također može približiti jedne drugima i zajedništvu s Bogom.
Isus nam pokazuje da se patnja može izliječiti i pobijediti ljubavlju. Ako trpimo, neka nam Isus pristupi, uhvati nam ruke i pomogne nam. Ako drugi pate, nasljeduj Isusa.
*Opat St. Martin Abbey Lacey, Washington
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
