Proslavljena Kraljica Mira u župi Hrasno
Biskupska konferencija BiH

Proslavljena Kraljica Mira u župi Hrasno

U svetištu Kraljice Mira u Hrasnu, koje pripada Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji, bilo je veoma svečano u nedjelju 12. svibnja. Kraljica Mira slavi se svake godine u ovoj župi na drugu nedjelju u svibnju kada obilježavamo i Majčin dan. Veliko mnoštvo hodočasnika okupilo se oko Gradine u svetištu, i svake godine čini nam se kao da pristiže sve više i više vjernika, piše Crkva na kamenu
U ovoj župi, prostorom velikoj a sada brojem vjernika maloj, na ovaj dan okupe se svi oni koji su zbog svakovrsnih razloga morali napustiti ovo mjesto i graditi novi dom, a takvih je uistinu mnogo. Na ovom prostoru između dva svjetska rata živjelo je gotovo 4000 Hrvata katolika, a o duhovnosti i vjerskom životu dovoljno je kazati da je ova župa Crkvi darovala više od 60 duhovnih zvanja.

Prije početka svete Mise u 11 sati sve okupljene pozdravio je župnik don Vinko Raguž te pozvao vjernike na skrušeno i dostojanstveno sudjelovanje u procesiji na Gradinu do kipa Kraljice Mira. Pozdravio je predvoditelja misnoga slavlja, mons. Željka Majića, banjolučkoga biskupa, sve svećenike koncelebrante i one koji su ispovijedali, pjevače okupljene za ovu prigodu iz trebinjskih i dubrovačkih župa predvođeni don Ivanom Bijakšićem, dubrovačke trombunjere i vojnike hrvatske vojske koji se svake godine okupe na ovoj svetoj Mise i posjete spomen obilježja i mjesta gdje su poginuli njihovi suborci. Pozdravio je i zahvalio svim vjernicima i hodočasnicima na dolasku u ovo svetište te pozvao don Milenka Krešića, domaćega sina, da predvodi procesiju. Na Gradini kod kipa Kraljice Mira biskup Željko izmolio je posvetnu molitvu koju je sastavio kardinal Kuharić i prvi je izgovorio na ovome mjestu kada je došao u svetište 1987. godine. Nakon molitve za vozače i vozila te blagoslova, uz litanije sudionici procesije vratili su se do vanjskoga oltara gdje je nastavljeno misno slavlje.

Iz homilije biskupa Željka, u kojoj je naglasio važnost vraćanja molitve, osobne i zajedničke, u naše obitelji i pohađanja svete Mise, izdvajamo misli o Mariji moliteljici: “Marija zajedno s apostolima moli. Zar je teško zaključiti kako i ona, moćna zagovornica, i danas ovdje s nama moli. Jer Marija, osim toga što je Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve, ona je naša Majka koju nam je Isus s križa na Kalvariji dao za majku: ‘Sine, evo ti majke’ i, njoj samoj: ‘Evo ti sina’. Marija moliteljica, dok je uronjena u otajstvo Božje ljubavi, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima; prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema problemima čovječanstva, prema poslanju Crkve, prema njezinim nadama i poteškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u vremenu i prostoru na slavu Božju i na korist čovjeku, društvu i narodu. Zar nam tu uronjenost u otajstvo Božje ljubavi – ruka podignuta prema nebesima – i otvorenost prema zemlji, prema svim našim potrebama i problemima – ruka ispružena prema nama – na poseban način ne pokazuje ovaj kip na Gradini kojemu smo prije sv. Mise hodočastili, prikazuje Mariju koja za nas moli i poziva nas da s njom molimo. Dok jednom rukom na zemlju spušta rosu Božje milosti, drugom rukom prima naše nakane da ih pred Lice Sina svoga prinese. Koje li uzvišene Posrednice, koje li radosti da imamo takvu moliteljicu i zagovornicu, našu Majku i Kraljicu!”

Donosimo cjelovitu propovijed biskupa banjolučkoga mons. Željka Majića izgovorenu u svetištu Kraljice Mira u Hrasnu, 12. svibnja 2024.:

Poštovani i dragi župniče i upravitelju svetišta don Vinko, biskupski vikaru za Trebinjsko-mrkansku biskupiju don Ante, braćo svećenici, redovnici, sestre redovnice, dragi Božji narode!
Milošću Božjom evo nas i ove godine u ovom dragom nam svetištu posvećenom našoj nebeskoj Majci po milosti, Blaženoj Djevici Mariji – Kraljici Mira.
Kraljica mira, latinski Regina pacis, jedan je od mnogih naslova kojima kršćanska pobožnost iskazuje čast našoj nebeskoj Majci. U Lauretanskim litanijama Gospu kao kraljicu zazivamo čak 13 puta. Ona je Kraljica anđela, patrijarha, proroka, apostola, mučenika, ispovjedalaca, djevicâ, svih svetih, bez grijeha istočnoga začeta, na nebo uznesena, svete krunice, obitelji, mira. Zaziv Kraljica mira u litanije je dodan pismom Benedikta XV. od 5. svibnja ratne 1917. Bogu hvala, a mi vjerujemo i zagovorom Blažene Gospe – što je i njezino obećanje prigodom Fatimskih ukazanja godine – 1918. završio je i Prvi svjetski rat.
Mnoge su pjesme i molitve u kojima se Mariju časti i zaziva kao kraljicu: Zdravo Kraljice, Rajska kruno, rajska slavo… U ovom uskrsnom vremenu umjesto Anđeo Gospodnji, molimo ili pjevamo uskrsni Kraljice neba, raduj se. Naš narod Blaženu Gospu časti kao Kraljicu Hrvata – “Rajska Djevo, kraljice Hrvata, naša Majko, naša zoro zlata, odanih ti srca primi dar, primi čiste ljubavi nam žar”. U teološkoj literaturi nerijetko nailazimo na govor o Mariji kao Kraljici. Tako sv. Efrem Sirijski Mariju naziva “Majkom Kraljevom”, a Ivan Solunski “velikom Gospodaricom čitavoga svemira”. Ivan Damaščanski u himnu Marijina uznesenja navodi: “Ti si, o Kraljice i Gospodarice, prava Božja Majka, bila uznesena u kraljevske nebeske odaje”. Sv. Bonaventura zaključuje: “Ako je dostojno da Sin iskaže Majci čast, dostojno je da joj udijeli kraljevsko prijestolje”.
Mariju kao Kraljicu Mira počastio je i papa Siksto IV. kada je njoj u čast podigao crkvu Marije od mira – Santa Maria della pace. Papa Pio XII., koji je 1950. godine proglasio dogmu o Uznesenju Blažene Djevice Marije dušom i tijelom na nebesku slavu, godine 1954. u Rimu je dao okruniti sliku Blažene Gospe s djetetom Isusom u naručju, poznatu pod imenom Salus populi Romani – Spasenje rimskog naroda, i nju je proglasio Kraljicom svijeta.
A svemu ovomu nalazimo i utemeljenje u Bibliji. Tako u Starom Zavjetu, u knjizi proroka Miheja nailazimo na Mesijinu majku kao “vladaricu majku” koja ima roditi “kneza mira koji će rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemlje” (Mih 5,3). Arkanđeo Gabrijel navješćuje Mariji da će roditi onoga komu će “Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja” (Lk 1,32-33).
Ako je itko na zemlji živio za kraljevstvo nebesko koje je Isus navijestio, onda je to ona koja je Kralja – Kneza mira rodila, njegovu poruku na najsavršeniji način prihvatila i životom ostvarila. Stoga je i dostojno da je Bog počasti kraljevskim naslovom i kraljevskom vlašću. Ali to kraljevsko dostojanstvo nije poput ovozemaljskih kraljevstava koja se najčešće grade na moći, novcu, nerijetko nemoralu. To je kraljevstvo istine i dobrote, pravde i svetosti, kraljevstvo mira i ljubavi. A to je Blažena Gospa u punini, u svetosti, poniznosti i jednostavnosti. Dakle, poradi te iznimne svetosti sam je Gospodin poniznu i svetu službenicu obdario osobitom kraljevskom čašću i dostojanstvom u nebu učinivši je kraljicom svih svetih, te je onda i anđeli i sveci časte i raduju se da su s njom u društvu, s Majkom Sina Božjega, istinskom Kraljicom. A zajedno s anđelima i svetima i mi putnici u ovoj suznoj dolini koji se svake godine penjemo na ovu hrašljansku uzvisicu Kraljici mira kako bismo izmolili mir i spas svijetu i sebi.
Što je msgr. Stjepan Batinović, blage uspomene, htio kada je, uz blagoslov ondašnjih biskupa – Petra ordinarija i Pavla koadjutora – zamislio i ostvario ideju da na ovo mjesto bude uzdignuto na čast svetišta Kraljice mira, možda je najbolje sažeto u stihovima pjesme koju je on sam spjevao, a mi je danas pjevamo kao himnu Kraljici mira na ovoj gradini. Dopustite mi da izdvojim pojedine stihove za koje smatram da su posebna poruka ovoga svetišta i naša zajednička molitva u ovomu Euharistijskom slavlju:

Kćerka i majka, nevjesta, baka, blaga da bude, ko i ti taka!
Domovi naši neka su mirni! Marijo, Majko, molbu nam primi!
Mladeži naše i djece male, duša i tijelo nek Boga slave! Nečistom grijehu ne bilo traga, pomozi ti im što satrije vraga!
Selom i gradom i domom svakim, molitva srcem i glasom jakim, neka se diže po Tebi k Sinu, psovka i mržnja neka nas minu! 

– Kćerka i majka, nevjesta, baka, blaga da bude, ko i ti taka! Ovi stihovi provociraju pitanje: Može li jedna žena od prije dvadeset stoljeća, ponizna službenica, biti uzorom današnjoj – suvremenoj ženi koja vojuje boj ravnopravnosti, odnosno svojih prava?
Naš kršćanski odgovor jest: Može i mora. Evo i objašnjenja, zašto tako mislimo i govorimo. Marija koja je bila i djevojka i zaručnica – žena Josipova i djevica, Majka Sina Božjega i udovica, koja je osjetila i proživjela sve radosti i žalosti obiteljskoga života, zanose i tjeskobe, strahove i smrt, sve do najdublje tragedije Sina raspetoga, svojega jedinca s kojim je supatila pod križem i suprinosila žrtvu sebe od rođenja (LG 54), može i jest uzor svim čestitim ženama u raznim obiteljskim stanjima koja žele graditi svoju obitelj na temeljima svete nazaretske Obitelji, a to jest na sabranosti, molitvi, uzajamnom razumijevanju i poštovanju, ljubavi i praštanju, požrtvovnosti, radu i solidarnosti sve do smrti.
Zato neka se i danas iz ovoga svetišta, kada se slavi i Majčin dan, uzdignu naše molitve za sve kćeri i majke, nevjeste i bake da budu poput Marije,
– Mnogovrsne su nevolje koje razaraju sklad u obitelji, unose nemire u naše domove. Svagdanje svjedočimo nedostatku ljubavi i razumijevanja, razdijeljenosti u svim osnovama: diže se majka protiv kćeri, kći protiv majke, otac protiv sina, sin protiv oca; nevjesta protiv svekrve, svekrva protiv nevjeste; muči nas međugeneracijsko nerazumijevanje, zla poput alkohola i droge osiromašuju obitelji u svakom pogledu, jednako duhovnom i materijalnom; nespremnost prihvaćanja novoga života, sve više rastava uništava tolika ognjišta. Čovjek i obitelji toliko su se zapleli u ovaj vrtlog zla da se jednostavno iz njega sami ne mogu iščupati, stoga i mi zajedno s pokojnim Dumom u ovom slavlju molimo:

Domovi naši neka su mirni, Marijo Majko, molbu nam primi!

Nastani se u našim domovima, budi nam Kraljica i Majka. Majčinskim plaštom zaštiti članove obitelji od svakoga zala. Izmoli kod svoga Sina da nad obitelji izlije obilje svoga Duha kako bi svaki član bio obnovljen na Tvoju sliku; da naše obitelji budu istinske zajednice vjere, života i ljubavi.
– O suvremenim izazovima i opasnostima za mlade danas se na veliko govori i piše; opasnosti koje proizlaze od promicanja novoga stila života u kojima se roditelji uopće ne snalaze; opasnosti koje proizlaze iz roditeljskog napuštanja odgoja djece i mladih kako bi im priskrbili veći materijalni standard života. Ovisnost o društvenim mrežama, već od ranoga djetinjstva, kod mladih ljudi izazivaju takve promjene ponašanja da oni žive samo za trenutak – u sadašnjosti, svjesno se upuštajući u rizična ponašanja; ne primjećuju niti razmišljaju o budućnosti, žive u nekoj duhovnoj suhoći, da ne kažemo u pustinji, osiromašena rječnika u kojem nerijetko prevladava psovka. A Dumo moli:

Mladeži naše i djece male, duša i tijelo nek Boga slave!
Nečistom grijehu ne bilo traga, pomozi ti im što satrije vraga!

Molimo i mi danas s njim za naše mlade; molimo da im misli budu čiste, riječi Bogom nadahnute, srce otvoreno Evanđelju, da upoznaju i uzljube Krista kao Spasitelja, da razviju naviku molitve; da na životnim putovima susreću osobe koje će im pomoći da izrastu u odgovorne, zrele, odane i pobožne ljude; daj im snage da se odupru iskušenjima, očuvaj ih čistim od svakoga grijeha; zaštiti ih od emocionalne, fizičke i duhovne opasnosti, pripremi ih da budu pobožni, puni ljubavi, vjerni prijatelji.
– Svima nam je poznato da je sljedeća godina proglašena Jubilarnom godinom. Kako bismo se što bolje pripremili na ovo veliko Jubilejsko slavlje, Sveti Otac ovu je godinu proglasio Godinom molitve. Zato i završne riječi ove propovijedi, dok nam stalno u mislima odzvanjaju stihovi pok. Dume:

Selom i gradom i domom svakim, molitva srcem i glasom jakim,
neka se diže po Tebi k Sinu, psovka i mržnja neka nas minu!,

želim posvetiti molitvi zagledan u Mariju moliteljicu.
Nalazimo se u Devetnici Duhu Svetomu. Sv. Luka u Djelima apostolskim izvješćuje nas da su se nakon Isusova Uzašašća, nakon što “bi uzdignut njima naočigled i oblak ga ote njihovim očima”; apostoli vratili s brda zvanoga Maslinsko u Jeruzalem, uspeli u gornju sobu gdje su boravili te da su bili postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom, i braćom njegovom (Dj 1,9-14).
Dakle, Marija zajedno s apostolima moli. Zar je onda teško zaključiti kako i ona, moćna zagovornica, i danas ovdje s nama moli. Jer Marija, osim toga što je Isusova Majka, Ona je i Majka Crkve, ona je naša Majka koju nam je Isus s križa na Kalvariji dao za majku: “Sine, evo ti majke” i, njoj samoj: “Evo ti sina”. Marija moliteljica, dok je uronjena u otajstvo Božje ljubavi, ona je u isto vrijeme uvijek otvorena prema zemlji, prema svim ljudskim problemima; prema problemima svakoga i svih ljudskih zajednica, obitelji i naroda, prema problemima čovječanstva, prema poslanju Crkve, prema njezinim nadama i poteškoćama, prema progonstvima i nerazumijevanjima, prema svakom služenju koje Crkva izvršuje u vremenu i prostoru na slavu Božju i na korist čovjeku, društvu i narodu. Zar nam tu uronjenost u otajstvo Božje ljubavi – ruka podignuta prema nebesima – i otvorenost prema zemlji, prema svim našim potrebama i problemima – ruka ispružena prema nama – na poseban način ne pokazuje ovaj kip na Gradini kojemu smo prije sv. Mise hodočastili, prikazuje Mariju koja za nas moli i poziva nas da s njom molimo. Dok jednom rukom na zemlju spušta rosu Božje milosti, drugom rukom prima naše nakane da ih pred Lice Sina svoga prinese. Koje li uzvišene Posrednice, koje li radosti da imamo takvu moliteljicu i zagovornicu, našu Majku i Kraljicu!
Draga moja braćo i sestre! Bez molitve osobne i obiteljske, bez nedjeljne sv. Mise nema zdravlja ni budućnosti našim obiteljima i našemu narodu. Više ste puta i od drugih čuli a i sami pročitali, pa bih ovdje ponovio definiciju hrvatske katoličke obitelji koju su, kao svojevrstan zavjet, izrekli naši nad/biskupi u prigodi proslave Branimirove godine u Ninu, 1979. Volio bih kada bi svatko od nas pojedinačno, a onda i obiteljski i ovdje hodočasnički zajedno, svi obnovili ovaj zavjet te ova rečenica bila ogledalo svake naše obitelji:

“Hrvatska katolička obitelj dnevno moli i nedjeljom slavi svetu Misu!”

O Marijo, Pomoćnice kršćana, tebi se obraćamo u našim potrebama s očima punim ljubavi, praznih ruku i čeznutljivih srdaca. Gledamo prema tebi da bismo vidjeli tvoga Sina, našega Gospodina.
Uzdižemo ruke da bismo imali Kruh života. Široko otvaramo svoja srca da bismo primili Kralja mira. Majko Crkve, tvoji sinovi i kćeri zahvaljuju ti za tvoju pouzdanu riječ koja odjekuje kroz stoljeća, koja se izdiže iz prazne duše koja je postala puna milosti, koju je Bog pripremio da primi Riječ za svijet, da bi se svijet mogao preporoditi.
U tebi je zarudjela zora kraljevstva Božjega, kraljevstva milosti i mira, rođenog iz dubine utjelovljene Riječi.
Crkva po cijelom svijetu pridružuje se tebi slaveći Njega čije je milosrđe od koljena do koljena. Amen.  (kta/cnak.ba)

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Papa u privatnu audijenciju primio hrvatsku povjerenicu Šuicu

Katoličke vijesti

Održan susret krizmanika Sarajevskog dekanata

Katoličke vijesti

Stepinčevo proslavljeno u Međugorju – sjećanje na pobijene fratre i vjerni Božji puk

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti