Kolumna iz Mađarske: Hoćeš li dopustiti da te Bog voli?
Kršćanski život

Kolumna iz Mađarske: Hoćeš li dopustiti da te Bog voli?

Živimo na selu, u mirnom gradiću nedaleko od Budimpešte. Zbog posla često moram putovati u glavni grad, ali nisam jedina; deseci mještana svakodnevno putuju na posao. U posljednje vrijeme zbog obnove željeznice otežale su promet, što je povećalo i promet na cestama.

Priznajem da više volim vlak nego vožnju i da se na već zakrčenu autocestu odvažim samo kad baš moram. A noću, kad sam umorna, izbjegavam vožnju ako je moguće. Pogotovo kad su u blizini moje brbljave kćeri koje svojim glasnim pjevanjem auto pretvaraju u koncertnu dvoranu.

Prije nekoliko tjedana morala sam ići u London na konferenciju, a zbog prometne situacije morala sam napraviti težak izbor. Nisam htjela uzeti naš jedini auto na četiri dana i onda platiti puno novca da ga parkiram na parkiralištu zračne luke, pa sam se odlučila za javni prijevoz.

Ali ta mi je odluka jako otežala povratak: ako ne parkiram auto u zračnoj luci i ako me suprug ne pokupi (ukupno 4 sata vožnje), morala bih prespavati u zračnoj luci i uzeti prvi autobus kući ujutro. Kad sam se prijavila u zračnoj luci u Budimpešti, već sam provjerila kakve me udobne fotelje čekaju na povratku, da provedem četiri sata u njima…

Molitva

Konferencija je bila vrlo poticajna, a ja sam se mentalno i duhovno napunila. Razmišljala sam o recenzijama koje bih napisala tijekom sati čekanja u zračnoj luci kako bih iskoristila vrijeme. Povratak je prošao bez ikakvih događaja – za vas koji volite letjeti… za mene se provodi uz aktivnu molitvu. Uostalom, avioni su metalne kutije na visini od 10 km, najbolje mjesto da se oslonimo na Boga i stavimo mu kontrolu nad našim životima.

Nekoliko minuta prije slijetanja, dvije gospođe iza mene su razgovarale na mađarskom (mojem materinjem jeziku). Jedna od njih nasumice je spomenula da njezin suprug dolazi po nju i vozi je kući. u moj rodni grad! Nisam se previše dvoumila, samo sam se okrenula i pitala mogu li se provesti njihovim autom. Pokušala sam je natjerati da slobodno kaže ne, to bi očito bilo razumljivo, ali sam također jasno dala do znanja da ću inače biti u zračnoj luci sljedeća četiri sata do prvog autobusa kući. Gospođa je bila socijalno osjetljiva – zajedno sa suprugom – i pustila me u njihov auto. Još uvijek sam im jako zahvalna. Zbog te sam geste iste večeri uspjela vidjeti supruga i kćeri.

Kad sam to rekla prijateljici, bila je zapanjena mojom hrabrošću. Ne bi se usudila nikoga zamoliti da je odveze kući. Ponos joj nije dopustio. Najradije bi provela noć na aerodromu. “Ali vidiš”, rekla je, “dopuštaš Bogu da ti pokaže koliko te voli.” Da, i ja sam morala igrati svoju ulogu u dopuštanju Bogu da pokaže svoju beskrajnu osobnu ljubav u mom životu. Hoćeš li u vrijeme došašća dopustiti Bogu da te ljubi?

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Katolička crkva nastoji otvoriti dijalog s Kubom

Katoličke vijesti

Priča o 2 tweeta: Pravi razlog da se odmah zabrani surogat majčinstvo

Katoličke vijesti

Svetost u životu Crkve kao dio njezine biti i njezina poziva (1. dio) » Tekstovi

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti