U intervjuu za Vatican News, kardinal John Onaiyekan, nadbiskup emeritus Abuje u Nigeriji, poziva na konkretan odgovor na krizu nesigurnosti kojoj smo svjedočili u posljednjem božićnom masakru, upozoravajući da ova koordinirana serija napada postavlja ozbiljna pitanja i izražava zahvalnost papi Franji jer je skrenuo pozornost na ‘užas’ koji muči zapadnoafričku naciju.
Od Deborah Castellano Lubov
Kardinal John Onaiyekan sugerira da posljednji napadi u nigerijskoj državi Plateau, koji su se manifestirali u koordiniranim masakrima nad nizom sela tijekom božićnih praznika, postavljaju ozbiljna pitanja i zahtijevaju konkretan odgovor.
U intervjuu za Vatican News, nadbiskup emeritus Abuje to je izrazio, napominjući da, iako nesigurna kriza i ubojstva nisu “ništa novo”, da ovaj nedavni incident izaziva veći razlog za zabrinutost jer sugerira da iza ovih događaja možda stoji više organizacije.
Papa je tijekom svog Angelusa 31. prosinca skrenuo pozornost svjetske javnosti na užas, osudivši da je “nažalost, slavlje Božića u Nigeriji bilo obilježeno ozbiljnim nasiljem i brojnim žrtvama”. Zajamčivši svoje molitve za njih i njihove obitelji, Papa je molio: “Neka Bog oslobodi Nigeriju od ovih zločina!”
Kardinal je zahvalio Svetom Ocu što je otvoreno spomenuo situaciju na Božić na Trgu svetog Petra. “Nismo ponosni što se naša Nigerija spominje s ovakvim zločinima, ali zahvaljujemo Svetom Ocu što je na to skrenuo pozornost međunarodne zajednice.”
Budući da je UN također rekao da je serija smrtonosnih koordiniranih napada izazvala ozbiljnu uzbunu, kardinal se žali da sada “nema dijela Nigerije koji je stvarno siguran”.
***
P: Masakri kardinala Onaiyekana diljem nigerijske države Plateau između 23. i 26. prosinca ubili su oko 200 ljudi i ranili oko 500 drugih. Nakon ovih smrtonosnih koordiniranih napada na nekih 30 sela, zbog kojih je više od 200 obitelji napustilo svoje domove i sklonilo se u kampove za raseljene osobe, kako biste rekli da ti napadi odražavaju nesigurnu krizu u zemlji?
Nažalost, to nije ništa novo. To smo govorili zadnjih deset godina. A vlada nas je uvjeravala da su na vrhu situacije. Milijarde, milijarde naira izdvajaju se svake godine u proračun za sigurnost. Cijelo mjesto je puno agenata osiguranja. Vojnici, policajci, punktovi posvuda. Pa ipak, kriminalci ili militanti ili što god oni bili, teroristi, sposobni su počiniti onakvu vrstu zločina kakvu smo vidjeli na Božić. Ovaj konkretni, ovaj zadnji incident, u kojem je ubijeno ni manje ni više nego 200 ljudi, a 37 sela sravnjeno sa zemljom. A u izvješću očevidaca stoji da su sva sela napadnuta u isto vrijeme, što znači da je to bio koordiniran, dobro pripremljen i dobro izveden čin, kako se priča, masovnog ubojstva. A, također postoji sugestija da su oni koji su izvršili ove zločine također ljudi koji su živjeli s starosjediocima ovih područja. Oni su susjedi s kojima su bili u svađi. Sada kada čujemo da vlada kaže da istražuje stvar, mi smo skeptični jer ne vjerujemo da je moguće da se ovakav zločin počini bez ikoga, da se ne može otkriti tko stoji iza toga. Kako su se naoružali? Tko ih naoružava? Tko ih trenira? i Što žele postići? Ljudi koji su bili žrtve većinom su oni koje nazivamo izvornim vlasnicima, starosjedioci zemlje, uglavnom su kršćani i zemljoradnici.
Optužba je protiv doseljenika Fulani koji dolaze sa svojim kravama, a odnedavno su ti stočari postali vrlo naoružani. Ne znamo radi li se o istim pastirima koje poznajemo ili su se u te pastire infiltrirali naoružani teroristi. Čini se da je drugi prijedlog slučaj. Ali čak i da je tako, Bog nas je dao da to znamo i nađemo način da to zaustavimo. Ne može se dopustiti da se ljudski životi samo tako troše.
Zahvaljujemo Svetom Ocu što je zapravo otvoreno spomenuo naš slučaj na Božić na Trgu Svetog Petra. Nismo ponosni što se naša Nigerija spominje s ovakvim zločinima, ali zahvaljujemo Svetom Ocu što je na to skrenuo pozornost međunarodne zajednice.
P: Kakvu odgovornost vlada ima usred svega ovoga?
Ne znamo što će sadašnja vlast učiniti. Ono što znamo je da je prošla vlada bila potpuno neodgovorna. Zapravo, neki ljudi sugeriraju da je posljednja vlada na čelu s predsjednikom Buharijem bila suučesnik u ovim zločinima. Ne možemo razumjeti kako se to isto može nastaviti s novom vladom, s novim predsjednikom koji dolazi iz drugog kraja zemlje, iako je nova vlada ista stranka koja nam je vladala osam godina.
Sad, ne znamo hoće li ovi zločini opet biti gurnuti pod tepih kao i drugi prije, ili će virulentnost ovih zločina, onog koji je počinjen ovog Božića, ovog prošlog Božića, natjerati one kojih se to tiče da se pomaknu i učiniti nešto ozbiljno, konkretno, da promijenite narativ.
P: Što treba učiniti? Što tome pridonosi, protiv čega se treba boriti?
Po mom vlastitom mišljenju, ono što treba učiniti je jednostavno sljedeće: saznati koje su skupine koje su ljute ili koje imaju razloga da žele ubiti svoje sugrađane Nigerije. Moramo ih identificirati. I pozvati ih na red. A oko jedne od njih, koja se čini najizvodljivijom, kruži mnoštvo teorija zavjere da poslušnici sada žele zauzeti teritorije za koje se prikazuje da su farmeri odavno okupirani. Stoga ih neprestano maltretiraju i ubijaju, uništavaju njihova sela i čak im preuzimaju farme i koriste ih. Nadaju se da će na taj način proširiti svoju zemlju i zauzeti teritorij, a zatim baciti izvorne stanovnike u kampove za raseljene osobe ili ih pustiti da pronađu neko drugo mjesto kamo će otići. Ako je ovo ovo, ako je ovo, ako je ovo realnost, onda vlast mora znati tko stoji iza toga, i tko ih organizira. A očito se možda zna tko ih organizira. Oni su previsoko postavljeni da bi ih se moglo dirati, au tom slučaju nemamo dobru vladu. Ne bi smio biti nitko previše visoko pozicioniran da ne bismo mogli prozivati njegovo ime, izvesti ga pred sud i kazniti ga tako da nacija može živjeti u miru. Vidimo samo slučaj masovnog masakra u Josu, ali općenito u Nigeriji vlada užasna nesigurnost. Svaki put kad putujemo cestom, uvijek se bojimo da bi mogli biti zaustavljeni na cesti, kidnapirani radi otkupnine ili opljačkani na ovaj ili onaj način. I nema sada stvarno sigurnog dijela Nigerije.
P: Kako to?
Unatoč činjenici da su agenti osiguranja posvuda, ne razumijemo što se događa. Naša država prije nije bila takva. Odrastao sam u ovoj zemlji. Sada imam 80 godina. Do moje 70. godine nismo imali ovakvih problema. Sve je to stvar koja je počela prije deset godina. Mi. Nerado mu dajemo čak ni religijsku boju, ali bojim se da to nikako ne možemo izbjeći, jer umjetnost svakako postoji. Postoji dimenzija islamskog terorizma i fanatizma. I opet, koliko god to bilo delikatno, moramo se pozabaviti time i pozvati muslimanske vođe na odgovornost za ono što rade ti zločinci. Opći odgovor naših muslimanskih vođa je da kažu da ti ljudi nisu muslimani. Oni su kriminalci. Oni ne rade ono što rade za dobrobit islama. Ali znamo da kada divljaju, izvikuju islamske parole Allahu ekber, Allahu ekber. I zato imaju one koji im propovijedaju u njihovim džamijama i koji im govore što da rade. Stoga se moramo suočiti s tim aspektom. Postoji, naravno, etnička dimenzija i ekonomska dimenzija, ali nemamo izgovora da dopustimo da se to i dalje događa.
P: Papa Franjo posebno je spomenuo nasilje u Nigeriji, kako tijekom svog obraćanja Urbi et Orbi na Božić, tako i tijekom Angelusa.
On to naziva užasom. On to naziva hororom i to je istina. Užasno je. Da. I ta se Papina poruka proširila kroz mnoge, većinu, nigerijskih nacionalnih novina. To je čula cijela zemlja. Rekli su da se čak i Papa uvukao u našu aferu nesigurnosti. To je nešto čega se svi sramimo. Još uvijek čekamo jer se to dogodilo prije skoro više od tjedan dana. Još uvijek čekamo vidjeti. Do sada nismo čuli da su neki važniji ljudi uhićeni, niti neko jasno objašnjenje što se dogodilo, tko je što učinio, zašto su to učinili itd… U međuvremenu, oni koji su ubijeni, neka im je pokoj duši su pokopani. Oni koji su ožalošćeni ližu svoje rane i traže pomoć u nebu.
P: Vaša Eminencijo, jesu li Nigerijci općenito svjesni Papine molitve za njih i njegove blizine?
Da da. Zapravo, naši ljudi jako cijene Papu i da nas on treba izdvojiti za spomen na taj dan. Ali za one koji su ozlijeđeni, velika im je to utjeha. Ne znam kako će počinitelji smatrati ili misliti, ili reći o Papi, Papinoj intervenciji. To je njihov problem. Ali mi koji smo kršćani, pa i drugi Nigerijci, pa i nigerijski muslimani, koji ne vjeruju, koji se ne slažu s ovakvim načinom ponašanja, svi smo zahvalni papi što je naš problem iznio pred cijeli svijet, jer oni znajte da kada Papa govori, ne sluša samo više od 1,4 milijarde katolika od više od 2 milijarde kršćana, diljem svijeta, nego sluša gotovo cijelo čovječanstvo.
