Papa Lav XIII. izjavio je da sveti Josip “svijetli među svim ljudima najuzvišenijim dostojanstvom, budući da je božanskom voljom bio čuvar Sina”. Postoje neki vrlo dobri razlozi da poštujemo Josipa, Marijina muža.
Kada ga je jedan ispitivač upitao o dostojanstvu svetog Josipa u kršćanskoj tradiciji, pokojni otac Francis L. Filas, vodeći autoritet u zemlji za tu temu u svoje vrijeme, odgovorio je jednostavno: “Kakva žena, takav muž.” Čovjek najbliži Isusu i Mariji s pravom zaslužuje svaku čast i hvalu. Ipak, sveti Josip se ponekad može činiti otajstvom, članom Svete obitelji zasjenjenim Gospom i Gospodinom. Često je zaboravljen, ili barem ostavljen da stoji nejasno u pozadini.
Spor razvoj pobožnosti
Povijest pokazuje da je sveti Josip često bio zanemaren u zbirkama života naših ranih svetaca te crkvenih otaca i naučitelja. Sveti Augustin i nekoliko drugih drevnih katoličkih pisaca pisali su o svetom Josipu, ali on se rijetko spominje.
Tek u kasnijim stoljećima nalazimo jednostavne početke čvrste pobožnosti prema Josipu. Irski pisac Feline iz Oengusa iz devetog stoljeća slavio je Josipa, a kršćani iz 10. stoljeća u nekim dijelovima Zapada počeli su svetkovati blagdan u čast svetog Josipa 19. ožujka (iako ovaj blagdan nije bio prihvaćen u Rimu sve do 1479.) .
Teologija o pozivu, dostojanstvu, svetosti i zagovoru ovoga sveca počela je cvjetati u srednjem vijeku. Konačno, u 17. stoljeću došlo je zlatno doba pučke odanosti njemu. Entuzijazam svete Terezije Avilske za svetog Josipa bio je posebno značajan, živo izražen u njezinim spisima, i ovjekovječen u 12 novih samostana kojima je dala njegovo ime.
Pape s kraja 19. stoljeća također su svetom Josipu počeli poklanjati pažnju koju je zaslužio. Svi pontifiki od tog vremena, od pape Pija IX. do našeg sadašnjeg pape, izdali su značajna učenja o Josipu u svojim formalnim dokumentima.
Godine 1847. papa blaženi Pio IX. proglasio je svetog Josipa “zaštitnikom sveopće Crkve”. Ustanovio je i drugi blagdan Josipu u čast, koji će se slaviti s osminom drugi tjedan nakon Uskrsa.
Zatim je 1889. godine, nasljednik pape Pija, papa Lav XIII., pred nas postavio svetog Josipa s dostojanstvom najbolje opisanim u njegovoj enciklici Quamquam Pluries: “Nema sumnje da se, više od bilo koje druge osobe, približio tom vrhunskom dostojanstvu tako što je koju je Majka Božja uzdigla daleko iznad svih stvorenih naravi.”
Godine 1955. papa Pio XII. zamijenio je blagdan nakon Uskrsa s blagdanom svetog Josipa Radnika, koji se slavi 1. svibnja. Papa Ivan XXIII. tog je sveca dodao u kanon mise.
Više od “pravednog čovjeka”
Evanđelje kaže da je Josip bio “čovjek pravedan” (Mt 1,19). Neki ljudi pitaju: Što se još može reći?
Godine 1989. papa Ivan Pavao II. pastoralnom pobudnicom Redemptoris Custos („Čuvar Otkupitelja“) ponudio nam je 1989. majstorsko objašnjenje i razmišljanje o jedinstvenom pozivu svetog Josipa u Božjem planu spasenja. Ovaj nadahnuti dokument, kojim se obilježava stota obljetnica značajne enciklike pape Leona, bavi se “osobom i poslanjem svetog Josipa u životu Krista i Crkve”. Podsjeća na ono što ga čini posebnim, ne samo za nas osobno nego i za sveopću Crkvu.
Neki primjećuju da Josipova uloga nije morala biti toliko važna jer nije detaljno obrađena u Svetom pismu. Ipak, nije ni Marijin poziv. Međutim, ono malo što je rečeno vrlo je značajno.
Teolozi su na temelju biblijskih osnova istražili mnoge funkcije i povlastice koje su dane Mariji. Isti se proces dogodio u odnosu na Josipa. Nakon što su Isusovo božanstvo i Marijino djevičansko majčinstvo bili čvrsto utemeljeni u katoličkoj doktrini iu popularnom shvaćanju, moglo bi se pojaviti učenje o Josipu bez bojazni da će njegov jedinstveni položaj u Svetoj obitelji biti krivo shvaćen.
Što bolje poznajemo Mariju, to bolje poznajemo njezina Sina, od kojega ona crpi sve svoje dostojanstvo i kojega tako vjerno odražava. Na sličan način, dublje razmatranje Josipova poslanja pomaže nam dublje upoznati Marijinu veličinu.
Papa Benedikt XV. ovako je to sažeo: “Sveti Josip vodi nas izravno k Mariji, a Marija k izvoru svake svetosti, Isusu Kristu, koji je posvetio domaće kreposti svojom poslušnošću svetom Josipu i Mariji.”
Evolucija pobožnosti prema svetom Josipu zapravo je još jedan aspekt pobožnosti prema Mariji, budući da položaj svetog Josipa u odnosu na Isusa Krista, našeg Otkupitelja, proizlazi iz njegovog položaja u odnosu na Mariju, Majku Otkupitelja.
Posve je sigurna činjenica da Bog nije izabrao nijednog nedostojnog čovjeka za muža Marije, koja je trebala biti Djevica Majka Božja. Čak i da je sveti Josip bio samo Marijin zaštitnik, a ne njezin suprug, on bi i dalje zauzimao položaj koji je daleko nadmašio bilo koje drugo ljudsko biće. Ali Josip je njezin muž, u srodstvu s Majkom Božjom u braku koji nije bio manje pravi jer je bio djevičanski.
Bog je stvorio brak s izričitom svrhom služenja Utjelovljenju, kako bi Sin Božji mogao biti primljen i odgajan unutar te svete veze. Ako u cijelom stvorenju Bog nije mogao naći nikoga dostojnijeg od Marije da bude Isusova Majka, mogli bismo također reći da Bog ne bi mogao naći nikoga dostojnijeg od Josipa da bude njezin muž i da bude povezan s Isusom duhovnim vezama pravog očinstva .
“Sigurno je”, napisao je papa Lav XIII., “da je dostojanstvo Majke Božje tako uzvišeno da ništa ne može biti uzvišenije; ali budući da je Marija bila sjedinjena s Josipom vezom braka, nema sumnje da je Josip pristupio kao nijedna druga osoba tom istaknutom dostojanstvu po kojem se Majka Božja uzdiže iznad svih stvorenja.… Budući da je brak najviši stupanj zajednice i prijateljstva koje po samoj svojoj naravi uključuje zajedništvo dobara, slijedi da Bog, dajući Josipa Djevici, nije joj ga dao samo kao suputnika za cijeli život, svjedoka njezina djevičanstva i zaštitnika njezine časti: on također dao Josipa Mariji kako bi mogao sudjelovati, kroz bračni pakt, u njezinoj vlastitoj uzvišenoj veličini.”
Sjećanje na Josipa
Isus, Marija i Josip čine Svetu obitelj, temeljnu jedinicu Božje strategije utjelovljenja i otkupljenja. Oni pripadaju zajedno u povijesti spasenja. To troje je neodvojivo i treba ih gledati i razumjeti zajedno teološki, pastoralno i u svetoj umjetnosti.
Ne smijemo zaboraviti svetog Josipa. Što je učinio za Isusa i Mariju, učinit će za nas osobno i za sveopću Crkvu.
U ovom trećem tisućljeću kršćanstva Isus i Marija će nas približiti Josipu dok jasnije i dublje spoznajemo poslanje Svete obitelji u povijesti spasenja. Štovanje svetog Josipa će rasti razmjerno intenzitetu naše pobožnosti prema Isusu i Mariji. Kakva žena, takav muž.
Blagdan svetog Josipa je 19. ožujka. Blagdan svetog Josipa radnika je 1. svibnja.
Brat John M. Samaha, SM, piše iz marijanističkog centra u Cupertinu, Kalifornija.
