U samostanu “Svete Obitelji” Školskih sestara franjevki Krista Kralja u Bučićima pokraj Novog Travnika u subotu, 8. ožujka, održana je duhovna obnova za žene koju je animirala i vodila s. Ines Vujica u suradnji sa sestrama iz zajednice, objavljeno je na službenim stranicama Provincije.
Duhovna obnova je bila nadahnuta Evanđeljem prve korizmene nedjelje: „Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan“ (Lk 4,1). Cilj susreta bio je prepoznati i prihvatiti da se kroz pustinju i muku Velikog petka dolazi do otkupljenja te u svjetlu Kristove patnje, muke i smrti na križu, pronalazi smisao vlastitih kušnji, boli i životnih križeva.
Molitveni susret započeo je zazivom Duha Svetoga, onog istog Duha koji je vodio Isusa pustinjom. Sudionice su u tišini razmatrale odlomak iz Lukina Evanđelja (Lk 4,1-13) dopuštajući Božjoj riječi da govori njihovim srcima. Potom su u molitvenom ozraču dijelile svoja promišljanja i iskustva.
Govoreći o važnosti pustinje u našim životima s. Ines je naglasila kako je pustinja opustošeno mjesto, mjesto bez života, mjesto straha, neizvjesnosti, tjeskobe i osamljenosti. Posvjestila je kako svi prolazimo kroz svoje pustinje i penjemo se uz osobne životne Kalvarije.
Sudionice su se prisjetile kako prevedena s hebrejskog jezika, riječ pustinja, ima značenje “govoriti”. Naglašena je potreba svakodnevnom otvaranju Božjoj riječi jer kako je rekao Stjepan Lice: „Evanđelje može biti uz nas, tko zna kako dugo, a da ga ne dotaknemo. A da nas ne dotakne. Jer nije dovoljno otvoriti Evanđelje. Potrebno je otvoriti se Evanđelju.“
Duhovna obnova bila je prilika za sabranost srca i osluškivanje Božjeg glasa u vlastitom životu. Kako je istaknuto u objavi na mrežnoj stranici Školskih sestara franjevki Krista Kralja, samo po Evanđelju možemo doći do samih sebe i ljude oko sebe vidjeti na novi, drukčiji način. Samo tako ćemo naći nove razloge za djela milosrđa, blagost, obzirnost, zauzetost za sve stvoreno i odgovoriti na zov korizmenog vremena.
Nakon molitvenog dijela susret je nastavljen u sestarskoj blagovaonici.
Napomenimo kako su sestre u župu sv. Martina biskupa u Bučiće došle 1957. godine kao ispomoć župniku u vođenju kućanstva i pomoć u katehizaciji. Od 1996., uz sestre koje žive i rade u župnoj kući, djeluju i sestre koje žive u vlastitoj kući, u samostanu. Kućanstvo u župnoj kući, sakristanska služba, briga o urednosti liturgijskog ruha i prostora, vjeronauk u župi i osnovnoj školi te liturgijsko pjevanje dužnosti su sestara koje stanuju u župnoj kući, a pripadaju zajednici u sestarskom samostanu. Sestre u samostanu “Sv. Obitelji” djeluju u okolnim župama (Nova Bila); predaju župni i školski vjeronauk te rade u Hrvatskoj bolnici “Dr. fra Mato Nikolić” u Novoj Biloj. Uz to, u samostanu sestre često, unatoč nedostatku adekvatnog prostora, organiziraju susrete za djecu, mlade i odrasle.(kta)