Bliže nego što se čini: Odrazi na cesti ispred
Kršćanski život

Bliže nego što se čini: Odrazi na cesti ispred

Baš kao što bočni retrovizor automobila sažima prostor, čineći da se predmeti čine udaljenijima, naša percepcija budućnosti može iskriviti naše sadašnje napore.

Svaki korak činio sam kao da gazim po pločniku. Znojio sam se, teško disao, upleten u poznatu bitku s markerom od 5 km na svom uobičajenom (i strašnom) ruta za trčanje. Činilo se da je to daleko, izazov koji je zahtijevao svaku gram hrabrosti. Ali danas se nešto promijenilo. Dok sam zaobilazio zavoj, čuo sam onaj robotski glas u svojim slušalicama kako govori “u redu, na pola ste puta.” Iznenađujuče, Bio sam bliže nego što sam mislio. Cilj kojem sam težio, onaj koji se činio tako zastrašujući, odjednom je bio nadohvat ruke.

Ovaj neočekivani susret s markerom natjerao me da razmišljam o nečemu drugome od jutarnjeg trčanja. To me je natjeralo da shvatim koliko se često, u veličanstvenijoj shemi života, naši ciljevi i prekretnice čine udaljenijima nego što doista jesu. Baš kao što bočni retrovizor u automobilu sažima prostor, čineći da predmeti izgledaju udaljeniji, naša percepcija budućnosti može iskriviti naše sadašnje napore. Mogli bismo zamisliti mirovinu kao magloviti, daleki horizont, promjenu karijere kao planinu na koju se treba popeti ili osobni rast kao nebulozan koncept. Ali objekti u budućnosti bliži su nego što se čine.

Kilometarska staza za trčanje

Darryl Brooks | Shutterstock | Izmijenila Aleteia

Markeri i mortalitet

Iluzija udaljenosti može biti opasna. Može nas učiniti samozadovoljnima, odgađajući akciju s uvjerenjem da “ima dovoljno vremena”. Ali kao što je moj trčanje tako prikladno pokazao, taj naizgled daleki cilj je odmah iza ugla. Budućnost dolazi prije nego što očekujemo.

Sada, ova spoznaja nije namijenjena izazivanju tjeskobe. To je prije poziv na svjesnu pripremu. Kao katolici, ohrabreni smo živjeti s njima zdravu svijest o našoj smrtnosti. Ovo se često sažima u latinskom izrazu memento mori – “zapamti da moraš umrijeti.” To ne znači zadržavanje na neizbježnom. Umjesto toga, taj podsjetnik možemo koristiti kao motivaciju da što bolje iskoristimo sadašnjost.

Baš kao što sam prilagodio tempo i disanje za posljednju dionicu trčanja, tako i može prilagođavamo svoj pristup životnim ciljevima. Redovitim ispitivanjem “ogledala” svoje savjesti i priznavanjem nepostojanosti vremena, možemo osigurati da budemo spremni za sve prekretnice koje su pred nama, blizu ili daleko.

Sljedeći put kad se nađete kako gledate niz naizgled nepremostiv cilj, uzmi srce. Možda je bliže nego što mislite. S vjerom kao vodičem i pažljivom pripremom kao gorivom, bit ćete spremni suočiti se s udaljenošću – i na cesti i u životu.

STAZA-KOŠARICE-COUREUR-SPORT-ATHLETISME-shutterstock
RUN-PARIS-shutterstock

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Kako se crkve mogu nositi s populizmom?

Katoličke vijesti

Sestre života nude nadu i iscjeljenje za majke

Katoličke vijesti

Slijedeći Isusove stope: ‘Via Crucis’ oživljava na ulicama New Jerseyja

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti