Sveti Louis Bertrand (1526.-1581.) kao dječak želio je stupiti u dominikanske redove svog dalekog rođaka, španjolskog čudotvorca svetog Vincenta Ferrera. Oboje su započeli svoj novi život u Kristu na istom mjestu, nakon što su bili kršteni u istom krstioniku u Valenciji, u Španjolskoj. Iako ga je otac pokušavao spriječiti, moleći sveca da zadrži njegovu baštinu, sveti Louis Bertrand obukao je dominikanski habit i za svećenika ga je 1547. zaredio sveti Toma iz Villanove, tadašnji nadbiskup Valencije.
St. Louis nije bio intelektualac, ali je svejedno marljivo radio na studiju. Njegovu strogu narav bez humora suprotstavili su nježnost i ljubaznost zbog kojih su ga drugi dobro prihvatili. Kad je u njegovom rodnom gradu izbila kuga, brinuo se za bolesne i umiruće, a pomagao je i u pokapanju velikog broja umrlih. Neko je vrijeme služio i kao meštar novaka za svoj samostan.
Unatoč opisu koji kaže, “glas mu je bio hrapav, njegovo pamćenje varljivo, njegova kočija bez milosti”, St. Louis je postao poznat po svom propovijedanju. Mnoštvo ga je dolazilo čuti, a sveci su tražili njegov savjet, uključujući svetu Tereziju Avilsku, koja mu je došla tražiti savjet o reformi svog karmelskog reda.
Unatoč njegovim uspjesima, St. Louis je dobio dopuštenje da ispuni svoju dugogodišnju želju da služi u misijama. U Ameriku je krenuo 1562. noseći samo štap i brevijar. Bio je predodređen za područje Nove Grenade, stigavši do kopna u Cartageni, Kolumbija.
U Novom svijetu, St. Louis je radio za duhovnu dobrobit svog novog stada i borio se da osigura bolji život domorocima pod kolonijalnom vlašću. Poznato je da ima duhovne moći koje se očituju kroz aktivnosti poput fizičkih iscjeljivanja. Također je radio zajedno s kolegama dominikancima, poput Bartholomewa de Las Casasa, na zagovaranju ljudskih prava domorodaca.
Osnovao je razne misije diljem današnje Kolumbije, dovodeći desetke tisuća u Crkvu, unatoč nekim borbama na tom putu. Putovao je od grada do grada, propovijedajući Evanđelje i uspostavljajući pobožnost svete krunice. Kako bi mu pomogao u njegovoj službi, molio se i primio dar jezika, omogućujući domorocima da čuju i razumiju njegove riječi. Suočio se sa svim mogućim teškoćama, od džungle i insekata do divljih ritmova i tropskih bolesti. Jednom, kada mu je prišao čovjek s oružjem koji ga je namjeravao ubiti, sveti Louis Bertrand je napravio znak križa preko njega, pretvorivši ga u raspelo.
St. Louis je također posjetio i zasadio sjeme vjere u Zapadnoj Indiji, kao i na Kanarskim otocima pod španjolskom kontrolom na obali Maroka.
Vratio se u rodnu Španjolsku 1569. Tamo je nastavio raditi kao zagovornik prava iskorištavanih i zlostavljanih domorodaca zemalja u kojima je služio. Međutim, nije mu dopušteno da se vrati u te zemlje i bilo mu je zabranjeno da ubuduće služi među domorocima.
Posljednjih godina života obnovio je kontakt sa svetom Terezijom Avilskom, služeći joj kao duhovni savjetnik. Ponovno je preuzeo dužnost magistra novaka za svoj samostan i nadahnjivao mladiće ulijevajući im u duše misionarski žar.
St. Louis je umro 9. listopada 1581., na datum koji je sam predvidio. Smatra se apostolom Amerike i kanoniziran je manje od jednog stoljeća nakon njegove smrti 1671.
Blagdan mu je 9. listopada.
Michael R. Heinlein je urednik časopisa Simply Catholic. Pratite ga na Twitteru na @HeinleinMichael.
