U intervjuu za Vatican News, nadbiskup Homsa pokreće gorljivu molbu za sirijski narod koji riskira umiranje od gladi nakon što je Svjetski program za hranu obustavio svoj opći program pomoći u hrani u ratom razorenoj zemlji zbog nedostatka sredstava.
Autori Jean-Charles Putzolu i Francesca Sabatinelli
Prije šest mjeseci Svjetski program za hranu (WFP) prepolovio je svoju pomoć u hrani Siriji. Od 1. siječnja 2024. UN-ova agencija za pomoć zaustavila je svoj opći program pomoći u hrani u cijeloj zemlji zbog nedostatka sredstava.
Više od pet milijuna Sirijaca ovisi o isporuci hrane i osnovnih potrepština, zbog rata koji je pustošio Siriju gotovo 13 godina i nedavno razornog potresa koji je pogodio područja uz Tursku u veljači 2023.
Obustava pomoći u hrani od Wfp-a je užasna i nepravedna odluka
WFP je objasnio da je kriza financiranja povezana s pandemijom Covida, ratom u Ukrajini i sada sukobom u Gazi. Sada se procjenjuje da preko 12 milijuna ljudi živi u ozbiljnoj nesigurnosti s hranom.
“Sirijski narod je osuđen da umre a da ne može reći ni riječi”, rekao je nadbiskup Jacques Mourad koji je prije godinu dana imenovan na čelo Nadbiskupije Homsa, trećeg po veličini grada u Siriji.
“To je užasna i nepravedna odluka”, rekao je za Vatican News Jean Charles Putzolu, pitajući se kako je to moguće. “Za nas je to kao da svijet govori sirijskom narodu ‘Osuđeni ste na smrt, a da ne podignete glas, da ništa ne kažete’. I za što? Što je kriv sirijski narod?”, upitao je.
Crkva ne može pokriti sve potrebe
Njegove su riječi bile snažne i dirnute patnjom koju je sirijski narod podnio nakon godina rata koji i dalje ruši sve njihove nade.
Nadbiskup Mourad je primijetio da će odluka Wfp-a “baciti sirijski narod u potpuni očaj, ugasivši svaki tračak svjetla koji je ostao našoj vjeri i nadi. Ovo je kraj za nas.”
Nevladine udruge i Katolička crkva posljednjih su godina činile čuda u Siriji, podupirući stanovništvo na sve načine. Danas, prekid međunarodne humanitarne pomoći, koja je služila gotovo dvije trećine sirijskog stanovništva, ostavlja ljude da se pitaju mogu li se i dalje nadati da neće umrijeti od gladi.
“Crkva, zajedno s nevladinim organizacijama, ne može pokriti sve potrebe sirijskog naroda jer su njihovi financijski kapaciteti ograničeni”, objasnio je nadbiskup Mourad.
Sirijci su osuđeni na smrt
Nadalje, dopremanje novca u Siriju nemoguće je zbog sankcija koje su uveli SAD i UN. “Pa što da radimo? Kako sirijski narod može živjeti?”, upitao je nadbiskup Homsa, istaknuvši kako mnoge obitelji u Siriji već žive samo od jednog obroka dnevno.
“Zaboravili smo što znači grijanje, jer ne možemo kupiti dizel ni drva, zaboravili smo što je topla voda, zaboravili smo što je društvo. I živimo u potpunom mraku jer su gradovi u Siriji bez svjetla.”
“Sigurno”, dodao je, “bogate četvrti koje čine samo 5% stanovništva nisu reprezentativne za situaciju sirijskog naroda.”
Nadbiskup Mourad zaključio je rekavši da njegova jedina nada sada leži u Europskoj uniji i da će ona zauzeti jasan stav temeljen na “iskrenoj i ljudskoj osjetljivosti” prema nevolji sirijskog naroda koji je, čini se, napustio cijeli svijet. “Zašto želite pustiti te ljude da umru? Što smo loše učinili da smo osuđeni na smrt?”, jadao se.
