Marija i ljubav koja izgoni strah
Praktični vjernik

Marija i ljubav koja izgoni strah

Dok sam nedavno stajala u redu za ispovijed, čekajući da izlijem Kristu sve svoje majčinske neuspjehe, pitala sam se po stoti put kako je Blažena Majka to učinila. Kako je odgojila malo dijete, a da nije zgriješila? Stalni zahtjevi moje djece za mojim vremenom, ljubavlju, energijom i strpljenjem često me iscrpljuju do točke sloma. Kako je Marija izbjegla da se otopi u sebičnosti?

Ciničan dio mene ističe da je imati bezgrešno dijete sigurno pomoglo, ali to zapravo nije tajna. Znam da je Marija bila sačuvana od istočnog grijeha, ali je također imala slobodnu volju reći “da” Bogu. Pa kako je Marija ostala mirna, sabrana, poslušna, puna ljubavi i ponizna? Toliko želim njezinu spokojnu sabranost, njezinu postojanu milost, njezino nepokolebljivo povjerenje i njezinu ljubav usavršenu milošću. Često sam je molio za zagovor jer uvijek iznova doživljavam neuspjeh.

Dok sam ulazio u ispovjedaonicu, zamolio sam je da moli da se dobro ispovjedim; iskreno mi je žao i odlučio sam učiniti bolje. Nakon nekoliko dobrih savjeta mog svećenika, sigurno nadahnutih Gospom od dobrog savjeta, konačno sam shvatio nešto kritično o Gospi, nešto što trebam oponašati: Gospa se nikada nije predala strahu, pa tako nikada nije popustila gnjevu.

Marija se morala mnogo toga bojati: osude zbog svoje trudnoće, odbijanja od strane čovjeka kojeg je voljela, života drugačijeg od onoga koji je planirala i eventualne žrtve onoga što je najviše voljela, svog Sina. U tekstu Navještenja Sveto pismo nam govori da je Marija isprva bila uznemirena, nesigurna što bi Gabriel mogao reći. Sigurna sam da joj je Sotona šapnuo te strahove u uho, očajnički želeći spriječiti Božju odabranu majku da prihvati svoj poziv. Ipak, odlučila je poslušati glas anđela, glas koji je rekao: “Ne boj se.”

Kada joj je predočena velika čast i zastrašujuće velika zadaća, Marija je obje mogla prihvatiti s poniznošću i povjerenjem. Marija je bez sumnje znala svoje mjesto u svemiru, “sluškinja Gospodnja”. Ako je njezin Gospodin zahtijevao da učini nešto bez presedana u povijesti svijeta, noseći i podižući Njegovog jedinog Sina, neka tako bude. Tko je ona da pogađa planove Svemogućeg? Bila je spremna učiniti što je On želio, jer je već stavila svoj život u Njegove ruke.

Marija je znala i vjerovala jednoj savršenoj ljubavi – onoj Božjoj prema Njegovom voljenom – i ta je ljubav odagnala sve njezine strahove. Kad je prihvatila Božju volju za sebe, sa svim njezinim nevoljama, odgovornostima i bolima, bilo je to zato što je istinski vjerovala u Božju ljubav i providnost. Njezin fiat bio je pečat na njezinu srcu koji je izbacio sve moguće sumnje. Marija se otvorila “velikim stvarima” koje će Bog učiniti u njoj, i zatvorila vrata strahovima od svega što će to od nje zahtijevati.

Dok je Mary rađala u staji, okružena ne prijateljima i obitelji, već strancima i životinjama, držala se te ljubavi. Kad je bilo prorečeno da će joj mač probosti srce, cijenila je to povjerenje. Kad je podigla čudo koje joj je bilo povjereno, ostala je dostojna svoga zvanja prihvaćajući ga svakodnevno. Dok je slala svog Sina u svijet koji će ga odbaciti i gledala ga kako se žrtvuje, pridružila se Ocu u ponudi svog najboljeg dara iz ljubavi prema grešnicima. Snaga Marijina fiata održala se čak i kroz smrt njezina Sina, a ona je bila nagrađena svjedočanstvom o Njegovom uskrsnuću i svojim mjestom uz njega na nebu: sva obećanja ljubavi se ostvaruju.

Ja nisam kao Marija. Još nisam svladao potpuno predanje sebe Providnosti. Još uvijek se borim s potpunim povjerenjem u svog Boga, iako znam da On sve dirigira za moje dobro. Prečesto se nalazim kao rob tjeskobe, brod moje duše bacaju vjetrovi straha. Koliko se često suzdržavam od mira koji se nudi onima, poput Marije, koji odaju svoj ego. Moja je volja slaba, moje povjerenje slabo, a moja sebičnost i strahovi tako jaki.

Ali zato nam je Krist dao svoju Majku, ne samo kao primjer, nego i kao stalnu družicu, zagovornicu i pomoć. Marijina je volja, sada i zauvijek, nositi nas svome Sinu, ako se samo predamo u njezino majčinsko naručje.

“Sjeti se, o Premilostiva Djevice Marijo, da se nikada nije znalo da je itko tko je pobjegao tvojoj zaštiti, molio tvoju pomoć ili tražio tvoj zagovor ostao bez pomoći. Nadahnut tim pouzdanjem letim k tebi, o Djevice nad Djevicama, Majko moja; k tebi dolazim, pred tobom stojim grešan i žalostan. O Majko Utjelovljene Riječi, ne preziri moje molbe, nego u svom milosrđu usliši me i usliši me. Amen.”

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Hajdemo razgovarati

Katoličke vijesti

Duhovna biologija – Presveto srce

Katoličke vijesti

Stečene vrline

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti