Bizantska katolička crkva u SAD-u postigla je mnoge velike stvari i dovela nebrojene duše da uživaju u Kristovom svjetlu.
“Zar nije bilo nikoga da se vrati i zahvali Bogu osim ovog stranca?” —Luka 17:18
U Isusovo vrijeme često je bio preziran od vlastitog naroda, ali nalazio je hvalu i zahvalnost među strancima. Samarićani, Grci i društveni izopćenici poput gubavaca prepoznali su svjetlo koje je sjalo iz Krista.
Kad pogledamo povijest Katoličke Crkve, vidimo da su vjernici iz inozemstva često postajali najveći misionarski učenici Crkve. Muškarci poput sv. Ćiril i Metod, au suvremenoj povijesti biskup Bazilije Takach, osvijetlili su Crkvu donoseći Kristovo svjetlo iz tuđine u dom na novim obalama. Biskup Takach bio je prvi biskup egzarhata za bizantske (rusinske) katolike u SAD-u (koji će kasnije postati Metropolitanska crkva u Pittsburghu).
Stota obljetnica ovog dara Istoka američkom tlu proslavljena je od 12. do 13. listopada u bazilici Nacionalnog svetišta Bezgrješnog začeća i Bogojavljenja Bizantske katoličke crkve (Annandale, Virginia). Biskupi, svećenstvo i vjernici iz četiriju američkih eparhija Bizantske (Rusinske) Crkve okupili su se kako bi proslavili i zahvalili Bogu za dar svoje istočne katoličke vjere.
Dana 12. listopada, hodočasnici su dočekani u bazilici Nacionalnog svetišta Bezgrješnog začeća u Washingtonu, DC, kako bi slavili arhijerejsku božansku liturgiju. Metropolit William Skurla, nadbiskup Nadbiskupije Pittsburgha, bio je glavni slavljenik, a pridružili su mu se biskup Kurt Burnette (Passaic), biskup Robert Pipta (Parma) i drugi kler iz raznih američkih eparhija.
Tijekom svoje homilije, biskup Robert podsjetio je hodočasnike na “surovu stvarnost” naše bizantske katoličke povijesti, povijesti koja je uključivala razdoblja kada su bili tretirani “kao gubavci”. No, nastavio je biskup, liječenje povijesnih rana, koje dolazi od Duha Svetoga, osnažilo je našu Crkvu duhom zahvalnosti i duboke radosti. Istaknuo je primjer biskupa Takacha koji se po dolasku u Ameriku nakon biskupskog posvećenja u Rimu obratio Presvetoj zaštiti Majke Božje.
Biskup Takach i njegovi nasljednici bili su ti koji su pozvali bizantske katolike da prihvate one prakse i običaje koji izviru iz našeg autentičnog bizantskog naslijeđa, izbjegavajući latinizacije koji su često prihvaćani kao pokušaj da se “ispadne više katolik”. Bizantski katolici uživaju u bogatoj teološkoj, duhovnoj i liturgijskoj tradiciji koja je jedinstvena za njih. Međutim, podsjetio nas je biskup Robert, da hodamo u svjetlu iste katoličke vjere — Istoka i Zapada.
Providonosno, ova stota obljetnica također je obilježila 50. obljetnicu posvete bizantske kapele (posvećene Presvetoj Pokrovi Bogorodici). Bizantska kapela, koja se nalazi na razini kripte bazilike, ima mozaičku ikonu Gospe od Pokrova (Pokrov Presvete Bogorodice) i ikonostas s ikonama Krista Učitelja, Bogorodice i Djeteta Krista i sv. Stjepana i Lovre (na službenim vratima). Na lijevom zidu kapele nalaze se mozaičke ikone sv. Ćirila i Metoda i “uplakana ikona” Gospe od Mariapócs, postavljena naspram slike Karpata. Na desnom zidu prikazan je Kip slobode, Sjemenište sv. Ćirila i Metoda u Pittsburghu te ikona Majke Brze Pomoći.
Tijekom Molebena (liturgijske službe molitvene prošnje), biskup Kurt Burnette, eparh Pasaika, razmišljao je o jedinstvenom položaju ljudske osobe kao “načinjene na sliku i priliku Božju”. Ta slika i prilika, rekao je, omogućuje nam da volimo i opraštamo te da preko velikih umjetničkih djela sudjelujemo u velikom Božjem stvaralačkom činu.
Bizantska kapela je sama po sebi veliko umjetničko djelo, koje je stvorila poznata crkvena umjetnica Christine Dochwat. Dochwat je dovršila kapelu u dobi od 40 godina, ona sada ima 90 godina i 4. je dobitnica Reda metropolita Andreja Šeptickog, najvišeg priznanja Ukrajinsko-grkokatoličke crkve. Biskup Kurt zaključio je podsjetivši hodočasnike da Majka Božja i dalje stoji uz naše križeve, tješi nas i donosi nam mir.
Hodočašće je završilo u bizantskoj katoličkoj crkvi Bogojavljenja našega Gospodina u Annandaleu u Virginiji. Godišnjica je održana 12. listopada s arhijerejskom Božanskom liturgijom služenom u nedjelju. Župljani i hodočasnici su uživali u svom hodočasničkom iskustvu.
Obilježavanje 100 godina veliki je uspjeh za svaku instituciju. Naša bizantska (rusinska) katolička crkva u SAD-u doista je postigla mnoge velike stvari i dovela nebrojene duše da uživaju u Kristovom svjetlu. Ima još mnogo izazova koje treba nadvladati i duša koje treba umiriti njegovom milošću. Veća evangelizacija i kateheza za privlačenje novih članova u našu Crkvu, ostarjelo svećenstvo koje se bori održati korak, i naš “još uvijek tihi glas” usred mnogo glasnijih glasova među katolicima latinskog obreda, sve to predstavlja izazove i prilike.
Uz stalnu zaštitu Majke Božje i molitve velikog kanona istočnokatoličkih svetaca, imamo nadu i pouzdanje, kako kaže sveti Pavao, „da će onaj koji je među vama započeo dobro djelo dovršiti ga do dan Isusa Krista (Filipljanima 1,6).
Za više informacija o bizantskoj (rusinskoj) katoličkoj crkvi u SAD-u, posjetite Nadbiskupija u Pittsburghuthe Eparhija Passaicthe Parmska eparhija i Eparhija Phoenix.
Snimak Arhijerejske Božanske Liturgije u bazilici-svetištu možete pogledati ovdje.
Moleben se može pogledati ovdje.
