Zašto je Martin Luther rekao da je duhovniji kao katolik
Kršćanski život

Zašto je Martin Luther rekao da je duhovniji kao katolik

‘Mnogo sam nemarniji nego što sam bio pod papinstvom’, rekao je Luther nakon svog otpadništva

Martin Luther je jednom propovijedao u propovijed:

Na to je mislio sv. Pavao kada je propovijedao o ljubavi. ‘Ako govorim jezicima anđela;’ i opet: ‘Kad bih imao svu vjeru da bih mogao brda pomicati, a ljubavi ne bih imao, tada bih još bio ništa,’ itd. (1. Korinćanima 13,1-2). Ako osoba ode sigurno s mišlju da ima vjeru, a ipak je nikada ne iskusi, mora propasti i osušiti se; njegova se vjera uopće neće naći nigdje kada dođe do točke da treba biti pronađena.

Dragi apostoli su to sigurno vidjeli, a i mi to doživljavamo. Svijet se uvijek ili lažno hvali vjerom, ili želi biti svet bez vjere. Ako propovijedamo o vjeri i milosti, nitko ne želi činiti djela. Ako promičemo djela, nitko ne želi vjeru. Rijetki su oni koji se drže pravog srednjeg kursa. Dapače, čak je i teško pravednim kršćanima.

Priznajem za sebe — a bez sumnje i drugi moraju priznati, da mi manjka marljivosti i ozbiljnosti, koje bih sada trebao mnogo više nego prije; Mnogo sam nemarniji nego što sam bio pod papinstvom.

Sada više nigdje nema one ozbiljnosti s Evanđeljem koju smo prije vidjeli kod redovnika i svećenika, kad su ljudi toliko toga utvrđivali i gradili, a nitko nije bio toliko siromašan da nešto ne bi dao. Međutim, sada nema nijednog grada koji bi podržavao propovjednika, i ništa osim samo pljačke i krađe među ljudima, i nitko to ne sputava.

Odakle takva sramotna nevolja? Oni viču: “Iz doktrine koju naučavaju, da se ljudi ne trebaju oslanjati na djela!” Međutim, sam đavao je taj koji za to lažno krivi čisti, spasonosni nauk; kriva je njegova i narodna zloba koja zlorabi ovu doktrinu — kao i naš stari Adam koji uvijek želi slijediti šumsku stazu do nigdje — i smatra da je to nepotrebno, čak i ako ne činimo mnoga dobra djela i tako postanemo nenamjerno lijeni i nemarni i ustajali, sve dok potpuno ne izgubimo snagu i miris vjere.

Želim razjasniti da Luther nikada nije rekao da su “reformacija” u cjelini, ili njegovi pojmovi evanđelja i samo opravdanja vjerom, bili neuspjesi. To nije sporno. Ali izrazio je podosta o tome kako su novi “luteranski” protestanti bijedno podbacivali u očitovanju nadmoći svog sustava nad katolicizmom.

Nerijetko je izravno povezivao protestantsko učenje u nekom uzročnom smislu – i do određenog stupnja – s negativnim rezultatima uočenim u njegovom vlastitom životu, i nepovoljno je uspoređivao protestantsko ponašanje s katoličkim. Uvijek tvrdim da ih ima puno različiti uzroci za bilo koji vidljivi trend u povijesti. Negirati ovo je prostačko razmišljanje. Uz to, nastavljam analizirati implikacije Lutherovih riječi.

Po mom mišljenju, puna povijesna istina koja je gore izražena čini njegove riječi svim više fascinantan pa čak i tajanstven. Luther želi – barem djelomično – okriviti vraga i one u njegovoj luteranskoj stranci koji kvare njegovo čisto evanđelje i loši su primjeri (licemjerni, nominalni ljudi koje sadrže sve vjerske skupine). Ali to ne objašnjava ovo u potpunosti, upravo zato što on uključuje sebe među onima koji ne žive u skladu s idealom.

Sada je 1532. ili 1533., ili 15-16 godina nakon početka protestantske revolucije. Zašto je li to da Luther – pun svih svojih navodno novih otkrića o milosti i kršćanstvu – želi u “marljivosti i ozbiljnosti” koju je koristi se imati kao katolik, i je “mnogo neoprezniji” nego što je bio prije odlučio odbaciti katolicizam? Ne znači li to da postoji nešto manjkavo u novom sustavu vjerovanja koji je odlučio slijediti? Ako ne, što računi za to?

Lako je okriviti vraga, ali mislim da je Luther propustio u potpunosti ispitati i razmotriti zašto su te stvari bile takve kakve su bile. Gledano iz drugog kuta, što je to katolici opsjednut to im je omogućilo da — daleko i naširoko — budu više marljiv i ozbiljan i pažljiv nego što su bili Luther i luterani? Od čega duhovnog prednost bilo luteranstvo ako ovaj bio njegov plod?

Luther ne kaže samo da tu i tamo postoje problemi s novom grupom luterana, kao što bi ih bilo u bilo koji grupa u bilo koje vrijeme. Ne; on kaže da se “nigdje” ne vidi ozbiljno pridržavanje evanđelja među njegovom strankom: luteranima. I da bude još veća uvreda, katolici (koji su navodno bili toliko duhovno neuki i manje napredni od luterana) duhovno su išli mnogo bolje od luterana – čak, doista, redovnika i svećenika, koje je Luther često kritizirao. Kako ovo može biti? Čovjek se, dakle, pita kako je to uopće “reforma”, s ovako mizernim rezultatima “na terenu”.

Luther hvali katolike do neba, protiv luterana. Oni su “gradili” i “uspostavljali” stvari. Čak su i oni najsiromašniji među njima davali sadaku potrebitijima. Tvrdi da čak ni jedan grad bi podržavao luteranskog pastora i da se ništa ne događa osim “pljačke i krađe”. Zašto? Stvari su se kasnije poboljšale među luteranima i protestantima općenito, ali se mora zapitati zašto su takve stvari bile početna manifestacija novog vjerskog pokreta.

Za mene je to nešto o čemu treba razmišljati i razmišljati. Ne treba “mrziti” protestante da bi to učinili. Jednostavno se pitamo zašto je to bilo, i vjerujemo Lutheru na riječ, što se tiče njegovog izvješća. Ovo nije teološka rasprava ili “antiluteranizam”. To je povijesna i sociološka analiza. Smatram to zanimljivim i vrijednim razmišljanja.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

O djeci – Kako zadržati strpljenje usred borbe jastucima

Katoličke vijesti

Dominikanska braća pojačala su svoju igru ​​na YouTubeu, Katolička crkva sv. Monike prije i poslije u zaljevu Whitefish i još sjajnih poveznica!

Katoličke vijesti

Papa poziva na suzdržanost protiv eskalacije sukoba na Bliskom istoku

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti