Slavimo 1. siječnja, početak nove godine, kao svetkovinu Marije, Majke Božje. Ali zašto je 1. siječnja početak nove godine i zašto bismo baš taj dan odabrali za slavlje Marijina rodilja? Uostalom, nije li njezino majčinstvo započelo Kristovim začećem, pa zar se njezino majčinstvo ne bi trebalo slaviti 25. ožujka, na blagdan Blagovijesti? Ili, ako ne tada, zašto ne proslaviti Marijino rodilište na Božić, 25. prosinca, s Kristovim rođenjem? Od svih dana u godini, zašto odabrati 1. siječnja? I zašto kršćani 1. siječnja smatraju početkom Nove godine?
U tome leži priča…
Najraniji zapis Vjeruje se da je proslava nove godine bila u Mezopotamiji, oko 2000. pr. Kr. Ta proslava – i mnoge druge drevne proslave nove godine koja su uslijedile – slavile su se oko vremena proljetnog ekvinocija, oko 20. ožujka. U međuvremenu, stari Egipćani , Feničani i Perzijanci započinjali su svoju novu godinu s jesenskim ekvinocijem oko 20. rujna. I stari Grci slavi se na zimski solsticij, oko 20. prosinca….
… Prema tradiciji, tijekom [the reign of the Roman king Numa Pompilius] (oko 715. – 673. po Kr.), Numa je revidirao rimski republikanski kalendar tako da je siječanj zamijenio ožujak kao prvi mjesec. Bio je to prikladan izbor, jer je siječanj dobio ime po Janusu, rimskom bogu svih početaka; Ožujak je slavio Marsa, boga rata. (Neki izvori tvrde da je Numa stvorio i mjesec siječanj.) Međutim, postoje dokazi da je 1. siječnja službeno počeo rimsku godinu tek 153. pr. Kr.
… Međutim, nakon pada Rima u 5. stoljeću nove ere, mnoge su kršćanske zemlje promijenile kalendar kako bi više odražavao njihovu religiju, a 25. ožujka (blagdan Blagovijesti) i 25. prosinca (Božić) postali su uobičajena Nova godina dana. … Papa Grgur XIII. uveo je revidirani kalendar 1582. Osim rješavanja problema s prijestupnim godinama, Gregorijanski kalendar vraćen 1. siječnja kao početak Nove godine.
Zašto je Papa odabrao 1. siječnja kao početak nove godine umjesto da zadrži 25. ožujka ili 25. prosinca kao njezin početak? Pa, slijedite lanac razmišljanja.
Drevni su vjerovali da veliki ljudi napustili svijet na godišnjicu dana kada su ušli svijeta, kako bi se dovršio krug božanske providnosti. Dakle, ako je veliki čovjek umro 25. ožujka, to mora biti zbog činjenice da je začet nekog ranijeg 25. ožujka. Budući da su se kršćani složili da je dan raspeća 25. ožujka po julijanskom kalendaru, Isus je morao biti začet 25. ožujka. I, naravno, ako je Isus začet 25. ožujka, onda je morao biti rođen točno devet mjeseci kasnije, 25. prosinca.
Ali, budući da je Isus rođen kao Židov, to također znači da je bio obrezan i dao mu je ime Isus točno osam dana kasnije, 1. siječnja, u ispunjenju starozavjetnog zakona.* Sada, u najstarijim vremenima, Grad Rim proslavio je 1. siječnja kao Blagdan Marije, Majke Božje [[Lumen Gentium66]. Do 7. stoljeća datum 1. siječnja uvelike se slavio kao proslava Materinstvo Blažene Djevice Marije. Zašto baš taj datum?
U hebrejskoj tradiciji, davanje imena vrlo je snažno povezano s dušom osobe, “Kaže se da roditelji dobiju tračak božanskog nadahnuća kada svom djetetu daju židovsko ime.” Kao Bilješke Chabad.org“Budući da je židovski identitet uspostavljen s majčinske strane, majka je ta koja povezuje dušu s B-gom.” I uočiti molitvu povezan s davanjem imena muškom djetetu pri njegovom obrezivanju:
Nasuprot stojećem sandeku stoji onaj koji će biti počašćen davanjem imena djetetu (neki tim blagoslovom posebno časte mohel, ritualno obrezivanje). Natoči se pehar vina, a osoba koja će dati ime djetetu izgovara blagoslov vina, nakon čega slijedi blagoslov davanja imena djetetu:
Blagoslovljen si Ti, Gospodine naš G-d, Kralju svemira, koji si posvetio voljenog od utrobe, postavio svoj statut u njegovo tijelo i zapečatio njegove potomke znakom svetog Saveza. Stoga, kao nagradu ovoga [circumcision]živi G‑d, naš dio, naša stijena, odredio je da ljubljeni našeg tijela budu spašeni iz ponora, radi Saveza koji je postavio u našem tijelu. Blagoslovljen si Ti, Gospodine, koji sklapaš Savez.
Zatim daje ime djetetu…
Molitve pri obrezivanju odražavaju ideju utjelovljenja, gdje Bog, posvećen u utrobi, uzima tijelo i zapečati svoj zakon, svoj savez u svom ljudskom tijelu. Slično su stari kršćani prepoznali da je i najmanja kap Kristove krvi dovoljna da spasi cijeli svijet. Budući da prva kap Njegove krvi nije prolivena na muci ili raspeću, već na Obrezanje i Isusovo imenovanjeobrezanje je početak otkupljenja čovječanstva.**
Dakle, možemo to reći Marijo, Majko Božja, Majka Tijela Kristova, Crkvapostala u potpunosti majka ne pri začeću ili čak rođenju Krista, već pri obrezanju, kada je prva kap Njegove krvi bila namjerno prolivena. jeste krv Kristova koja osnažuje sve sakramente, pa upravo ta prva kap krvi čini Mariju Majkom Crkve. Zbog toga je Grad Rim i širi starokršćanski svijet slavio 1. siječnja kao blagdan Marijina majčinstva.
Dakle, ova veza između Marijina majčinstva i obrezanja bila je toliko jaka, a prvo prolijevanje Kristove krvi tako važno, da je do 13. stoljeća, Blagdan Obrezanja Kristova počeo zamjenjivati blagdan kojim se slavilo Marijino majčinstvo. Proslava njezina rodilja premještena je na prvu nedjelju svibnja, a do 1914. prebačena je na 11. listopada. U međuvremenu, od 1568. do 1960., 1. siječnja u Rimskom brevijaru slavio se kao svetkovina Obrezanja.
Međutim, ovo premještanje slavljenja Marijina majčinstva na neki drugi dan osim Obrezanja razbilo je jedinstvo drevnog shvaćanja. Godine 1974., revizijom liturgijskog kalendara nakon Drugog vatikanskog sabora, svetkovina Obrezanja je uvrštena i ponovno pridružena, kako bi se ponovno slijedila drevna praksa posvećivanja 1. siječnja Majci Božjoj. No, ovoga puta slavit će se kao sveopća fešta.
Postavljanjem 1. siječnja Svetkovina Marije, Majke Božjedan doista postaje zajednička svetkovina, u kojoj Isus, promišljenim prolijevanjem svoje krvi, daruje Mariji njezino potpuno, potpuno, božansko majčinstvo. Do danas je evanđelje na svetkovinu Marije, Majke Božje Lukin opis obrezivanja i davanja imena djetetu Isusu (Luka 2:16-21).
Prolijevanjem Njegove krvi počelo je novo doba. Obrezivanje je znak zavjet s Bogom. Prilikom Isusovog obrezanja, Bog ulazi u savez sa samim sobom da spasi cijelo čovječanstvo. Novo doba, novo obećanje, novi zavjet, rođen od žene, rođen pod starim zakonom, ali dovršavajući taj isti stari zakon s ovim novim zavjetom, uspostavljajući u Njegovom vlastitom tijelu i krvi, i slaveći činjenicu da ovo tijelo i krv je bila dar Njegove majke, unutar koje se On utjelovio, stvarajući i povezujući svoju ljudsku dušu sa svojim vlastitim Božanstvom. Kršćani su nacijepljeni na korijen spasenjakoji je Židovitako odzvanja starožidovsko shvaćanje: “majka je ta koja povezuje dušu s Bogom.” Bili su gotovo u pravu. Bog je taj koji povezuje Mariju s njezinim punim majčinstvom.
Zbog toga je 1. siječnja početak nove godine, koja se slavi kao svetkovina Marije, Majke Božje. Kristov prvi dar čovječanstvu, Marija, naša Majka, daje se u dar novoga doba i nove godine.
Bilješke
*Napomena: Slično tome, Marijino razdoblje čišćenja nakon Isusova rođenja trajalo je četrdeset dana, koje bi završilo 2. veljače, tradicionalnog kraja božićne sezone.
** Napomena: za one koji tvrde da je rođenje i prolijevanje krvi iz posteljice bilo prvo prolijevanje krvi, imajte na umu da su stari kršćani smatrali da je Kristovo rođenje bilo bezbolno i bez krvoprolića. Prema drevnoj tradiciji, Isus je izašao iz Marijine utrobe u svijet kao što zraka svjetlosti prolazi kroz prizmu. Marija nije iskusila bol rađanja na Božić, nego tijekom Kristove muke, kada je, kako je rekao papa Benedikt XV., umalo umrla od patnje gledajući kako joj Sina tuku i razapinju.
___
Izvorno objavljeno na Peta kolona.
Fotografija: Anuja Marija Tilj, Unsplash / PD-US
