Držeći se apostolskog posta, možemo sudjelovati u borbi apostola i razmotriti kako trebamo širiti evanđelje.
Ove godine, 19. svibnja, proslavili smo Duhove, kada je Duh Sveti sišao na apostole i svetu Bogorodicu. Tradicionalno se to obilježava kao početak Crkve. Prikladno je da u bizantskoj tradiciji nakon ovog blagdana slijedi nedjelja Svih svetih.
Putanja bizantske liturgijske godine je očita. Od mraka korizme do duboke tuge raspeća, slavlje Uskrsa traje 40 dana do Kristova Uzašašća na nebo. Deset dana kasnije sišao je Duh Sveti, a uspostavom Crkve slavimo sve njezine svete u nedjelju po Duhovima. No, u ovom trenutku slavlje je stavljeno na pauzu. Ponedjeljkom nakon bizantskog blagdana Svih svetih započinje Apostolski post koji završava 29. lipnja, na blagdan Svetih apostola, sv. Petra i Pavla.
Apostolski post je fleksibilnije razdoblje posta od strogog 40-dnevnog obdržavanja korizme. Može trajati od oko 40 dana do samo nekoliko tjedana budući da uvijek počinje nakon oktave Duhova. Ove godine, zbog ranog datuma Uskrsa i Duhova, Apostolski post je na dužoj strani. Vrijeme je to razmišljanja i priprave uoči blagdana svetih apostola, sv. Petra i Pavla.
Svetopisemska osnova za post nalazi se u Mateju 9:15 i Luki 5:34, gdje se govori o tome kako Krist pita (Luka 5:34): “A Isus im reče: ‘Možete li natjerati svatove da poste dok je mladoženja s ih?'”
Sveti Ćiril Aleksandrijski komentira ovaj odlomak iz Luke i kaže: „Jer sve je dobro u svoje vrijeme, ali što znači da im se Zaručnik oduzima? To je njegovo uznesenje na nebo.”
U liturgijskom kalendaru, nakon Uzašašća Sina i Silaska Duha Svetoga, Zaručnik je odveden, a mi se trebamo vratiti na posao, propovijedati radosnu vijest i pripremati se za njegov ponovni dolazak.
Post je prastari, a sveti Ambrozije Milanski svjedoči o njegovu prakticiranju na Istoku i Zapadu.
U svojoj 61. propovijedi sveti Ambrozije kaže:
Gospodin je tako odredio da kao što smo sudjelovali u njegovim patnjama tijekom četrdeset dana, tako se također trebamo radovati njegovom uskrsnuću tijekom vremena Pedesetnice. Ne postimo u vrijeme Pedesetnice jer je sam naš Gospodin bio prisutan među nama tijekom tih dana. … Kristova je prisutnost bila poput hranjive hrane za kršćane. Tako se i na Duhove hranimo Gospodinom koji je među nama. Međutim, u danima nakon njegova uzašašća na nebo ponovno postimo.
Apostolski post jedan je od dva posta koji se tradicionalno održavaju tijekom ljetnih mjeseci. Drugi post je Uspenski post, koji je samo dvotjedni post koji vodi do Uspenja Presvete Bogorodice 15. kolovoza. To što se ova posna razdoblja odvijaju ljeti – što nas potiče da se odreknemo roštilja i ljetnih piva – može biti zahtjevan. Ipak, težnja za izvrsnošću u svetosti, život za sljedeći život, a ne za ovaj, ono je što kršćanina odvaja od ovoga svijeta i čini ga putnikom – strancem u tuđoj zemlji.
Svako duhovno putovanje zahtijeva stalni napor i obnavljanje. Ovi ljetni postovi načini su kojima Crkva pomaže ojačati svoju djecu na tom putu. Post doprinosi ritmu liturgijskog kalendara uravnotežujući intenzivnu radost Pedesetnice s našim zadatkom da širimo Radosnu vijest i sada postimo u iščekivanju Zaručnikovog povratka. Ističe kontinuitet poslanja Crkve od apostolskog doba do danas. Obdržavanjem posta možemo sudjelovati u borbi apostola i razmišljati o tome kako bismo trebali širiti evanđelje. Time Crkva poštuje svoju prošlost i priprema svoje članove za stalnu zadaću evangelizacije i življenja Evanđelja u svakodnevnom životu.
