Započeo 29. Međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom „Teologija i književnost: vjera, iskustvo, umjetnost“
Splitsko-makarska nadbiskupija

Započeo 29. Međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom „Teologija i književnost: vjera, iskustvo, umjetnost“

U prostorijama Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu u četvrtak, 19. listopada započeo je 29. Međunarodni znanstveni simpozij pod nazivom „Teologija i književnost: vjera, iskustvo, umjetnost“ u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i Sveučilišta u Splitu.

U pozdravnom govoru prodekan za znanost Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu prof. dr. sc. Ivan Bodrožić istaknuo je da još od davnih vremena između teologije i književnosti postoji vrlo uska veza, premda se ne radi o istovjetnim disciplinama. Ne bez razloga i danas teološka djela poput djela svetih otaca, zovemo i ranokršćanskom književnošću. Tim naslovom se ističe činjenica da se u jednom širem smislu radi o teološkim djelima koja su u isto vrijeme i književno vrijedna, te ih se može promatrati i pod prizmom književnosti. Ali tijekom vremena, a naročito u današnje vrijeme, polazeći od suvremenih kategorija i razlikovanja, došlo je do razlikovanja i odvajanja ovih disciplina, tako da se danas teologiju smatra isključivo znanstvenom disciplinom podložnom znanstvenoj proceduri i metodi, za razliku od književnosti čije procedure i metode nisu svodive na formalno-logičke zaključke.

No time što je književnost drukčija od teologije po svojoj metodi, ne znači da je manje logična ili manje prodorna. Dapače, ona može biti prodornija prema krajnjim korisnicima nego teologija samim time što je neposrednija. S druge strane, Sveto pismo je, uistinu, svjedočanstvo Božjih djela, a ne samo razumsko promišljanje njegove biti. Biblija nije plod ljudskih zaključaka o Bogu, nego rezultat stečenih iskustava s njime i plod njegova objavljenja. Polazeći od te činjenice, biblijski pisci se ne služe u prvom redu filozofsko-teološkim promišljanjima, već radije različitim književnim vrstama i figurama da dočaraju iskustvo koje se u njih utkalo na različite načine, zaključio je.

Zatim se prisutnima obratio apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić. Pozdravivši sve predavače, profesore, slušatelje, predstavnike civilne vlasti i fakulteta čestitao je KBF-u što već dvadeset i devetu godinu za redom organizira međunarodni znanstveni simpozij o najrelevantnijim i najaktualnijim temama u Crkvi i društvu. Teologija i književnost imaju dugu zajedničku baštinu, istaknuo je. Nažalost često puta kroz povijest dolazilo je do nasilnog razdvajanja umjetnosti i teologije, napose književnosti. Nasilnim se putem željelo izbaciti sve sakralno iz umjetnosti. Crkva je posebno tijekom dvadesetog stoljeća, u procesu radikalne sekularizacije, prestala biti središtem umjetničkog stvaralaštva i inspiracije. Naslov i tema ovoga Simpozija bude nadu kako postoje vidici koji osvjetljavaju odnose teologije i umjetnosti, napose književnosti, zaključio je nadbiskup.

U uvodnom dijelu, prisutnima se također obratio pročelnik Upravnog odjela za opću upravu Josip Matković koji je prenio pozdrave župana Splitsko-dalmatinske županije Blaženka Bobana te je svima zaželio uspješan i plodonosan rad. U ime dekana Sveučilišta u Splitu, Dragana Ljutića, prisutnima se obratio njegov poslanik, prodekan za znanost Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Igor Jerković koji je zahvalio Katoličkom bogoslovnom fakultetu što ovakvim simpozijima promiče kršćanske vrijednosti na Sveučilištu. Na kraju se prisutnima obratio dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Šimun Bilokapić koji je prenio pozdrave vicekancelara Katoličkog bogoslovnog fakulteta, provincijala Marka Mrše te je ujedno svečano otvorio Međunarodni znanstveni simpozij.

Moderiranje prvom sesijom preuzela je doc. dr. sc. Mirjana Pinezić. Prvo predavanje održala je prof. Maria Nisi, profesorica književnosti i religije na Institutu za religijske znanosti u Torinu, o temi „Teologija i književnost: fascinacija i/ili suprotnost“. U svojem izlaganju predavačica je pokušala opisati današnji odnos književnosti i teologije. Jedan od modernih rješenja je nastanak moderne književne teologije. Također, već duži niz vremena na studijima Biblije pojedini predmeti Bibliju istražuju i proučavaju isključivo kao književno djelo. Naposljetku, dok se književnost nikad nije prestala zanimati za religijska pitanja, čak ni u sekularnom vremenu, neki teološki znanstvenici odlučuju se usredotočiti na odnos između teologije i književnosti. Predavačica je zaključila da je odnos teologije, biblijske književnosti i moderne književnosti most za dijalog s laičkim i nevjerničkim svijetom.

Drugo predavanje održala je prof. dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka, urednica, redovita profesorica u miru, o temi „Što je to kršćanska književnost ili tema, poruka i/ili kvaliteta?“. Suvremeni umjetnički kanon protjerao je kao nekvalitetnu jednu određenu vrstu književnosti, onu koja u sebi nosi kršćansku poruku. Zato je danas u teoriji književnosti prava kakofonija i vrlo nejasna i zamućena slika, tzv. duhovne književnosti koja se naziva različitim nazivima, ali uglavnom s pogrdnim vrijednosnim stavom. Tako je iz kanona izbačeno pravo bogatstvo kršćanske literature do te mjere da nam se čini da tih djela i nema jer su nakon Drugog svjetskog rata obitavala ispod rubova glavne struje, gotovo u „polu-ilegali“ u cijeloj Europi.

Druga sesija, koju je moderirao izv. prof. dr. sc. Domagoj Runje, započela je predavanjem prof. dr. sc. Witold Kawecki, profesorom na Sveučilištu kardinala Stefana Wyszyńskog u Varšavi u Poljskoj, o temi „Umjetnost kao književnost i teologija ljepote na primjeru Caravaggia“. Teološka djela, pa i Biblija, uvijek su se u nekom smislu tretirale kao književnost, istaknuo je. Književnost izražava iskustvo vjere, Božjih misterija i njegove prisutnosti. Teologija umjetnosti je dijalog teologije s ljepotom, dobrotom i istinom kako bi pobudila divljenje i prenijela ljudske duše od osjetilne riječi do vječne stvarnosti. Otvaranje otajstvu i jednog i drugog, vjere i umjetnosti, iščekivanje je otkupljenja. Teologija bi danas trebala biti „epifanija” ljepote koja bolje otkriva spoznaju Boga i ljepote koja spašava, a Caravaggiov rad je savršen primjer takvog procesa, zaključio je.

Posljednje predavanje, prvog radnog dana, održala je prof. dr. sc. Ružica Pšihistal, profesorica na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskog fakulteta, Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, o temi „Kršćansko ćudoređe u Relkovićevu Satiru – katoličko prosvjetiteljstvo protiv turskih skula“. Predavačica je željela u svojem predavanju prikazati Relkovićev „Satir iliti divji čovik“ kroz prizmu kršćanskih vrijednosti, a ne samo, kako se to običavalo do sada, isključivo kroz prosvjetiteljske kategorije. Tekst „Satira“ sadrži na idejnoj i pragmatičkoj razini naglašenu kršćansku ćudorednu pouku prilagođenu većinski nepismenu puku. Ta pouka, temeljena na Svetom pismu i Božjim zapovijedima, do te je mjere integrirana u tekst i isprepletena s racionalnim pragmatičkim uputama o gospodarskom i kulturnom razvoju Slavonije da se može promotriti u kontekstu idejnih struja „katoličkoga prosvjetiteljstva” u kontekstu ranoga jozefinizma.

Nakon rasprave, uslijedila je radionica o temi „Iskustvo čitanja dramskog teksta ‘Muka ili za koga je pravednik raspet’ Rajmunda Kuparea“ koju je vodila prof. dr. sc. Sanja Nikčević. Nakon što je ukratko opisala Kupareov život i opus, podijelila je određene dijelove iz Kupareove „Muke“ studentima teologije koji su interpretativno čitali djelo. Zanimljivo je da u Kupareovoj muci Krist ne govori već je fokus radnje na likovima koji promatraju njegovu muku. Inače, Kupareo je dominikanac koji je emigrirao u Čile nakon svršetka Drugog svjetskog rata. Tamo je živio sve do 1971. godine kada se vraća u domovinu. Ima veliki književni opus. Znanstvene radove pisao je na španjolskom, a gotovo uvijek je pisao umjetnička djela na hrvatskom jeziku. U Čileu je postao akademik te je primio mnogobrojne nagrade kako za života tako i posthumno. Radionicom voditeljica je željela pokazati kako se teme iz Biblije mogu itekako uklopiti u razne književne žanrove te tako, kao pravo umjetničko djelo, voditi do onoga najbitnijega u umjetnosti, a to je katarza ili promjena.

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Don Bojan Ivešić gost TV emisije „Vidljivi tragovi“

Katoličke vijesti

97. svjetski dan misija

Katoličke vijesti

Prijatelji Malog Isusa sa sestrama srcem za misije

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti