Objavljeno: 19.04.2025.
Vazmeno bdjenje u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici u subotu 19. travnja predvodio je zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. Koncelebrirali su župnik preč. Norbert Ivan Koprivec, župni vikar vlč. Antonio Kovačić i fra Ante Crnčević, uz posluživanje đakona vlč. Grge Markovića.
Započinjući homiliju biskup Šaško je vjernicima naglasio važnost svjetla u uskrsnoj noći. „Uvijek je lijepo biti pokraj tek upaljene vazmene svijeće, u prisutnosti Svjetla, Krista uskrsloga, kao vjernik, kao dionik zajednice Crkve koja se raduje u vazmenoj noći, kao propovjednik… Jer, to svjetlo prosvjetljuje svakoga čovjeka, naša vremena i prostore, i govori svakomu od nas puno snažnije nego bilo koja ljudska riječ…“, rekao je biskup Šaško te se u nastavku homilije osvrnuo na pjesmu koju je nedavno čuo, a čiji su stihovi preuzeti iz Knjige proroka Izaije, iz proroštva o padu Babilona, gdje se nalazi neobična rečenica: ‘Stražaru, koje je doba noći?’
„Siguran sam da svatko od nas pamti ili sada živi neki trenutak u kojemu smo postavili takvo pitanje: Koliko će trajati noć; koliko još do slobode i mira; kada ćemo moći predahnuti? Poznata su nam raspoloženja u kojima se prepoznaje staro, ali i potreba za novim; možda i zbunjenost novim okolnostima, dok nismo sposobni ostaviti proživjelo. U takvome je ozračju bio i dolazak žena na Isusov grob, kako kaže Evanđelje – „još za mraka“. Noć će potrajati, ali dolazi jutro. To su iste žene koje su pod križem zapamtile Isusovu bol, vapaj i njegove riječi; vidjele su zlo, ali i neizrecivo otajstvo ljubavi koja nadilazi svako zlo. To su žene koje su pripremale miomirise i pomasti. Miomirisi su poput prelaska noći u dan. U očima i srcu miješala se tama i svjetlo, a na rukama i u rukama bio im je i miris čudesnih susreta prijateljstva s Isusom i nevjerica da je taj miris mogao biti ugrabljen i odstranjen zadahom smrti. Donošenjem miomirisa te žene govore o nadi, o svome blagom i nježnom, a ujedno tako snažnom suprotstavljanju umiranju. Ne ostane li i u nama od nekoga događaja ili doživljaja samo miris, rekli bismo premalo, a opet dovoljno snažan da nam vrati sigurnost da ljepota nije nestala? Sasvim nam je razumljivo da su žene ostale zbunjene, a zatim prestrašene pred otvorenim grobom bez Isusova tijela i pred pojavom anđela“, rekao je u homiliji biskup Šaško pojasnivši kako je u pitanju anđela: ‘Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!’ vidljiv trag naizgled slabašne vjere, ali snažne ljubavi koja je čuvala nadu.
„Bog je ostavio svoga stražara u našemu srcu kojega uvijek možemo pitati u svakoj životnoj tami: Koje je doba noći za nas? On će nas uvijek uputiti na izmjenu tame i svjetla te nam pomoći da otkrijemo čežnju i divljenje u sebi. Sviđa mi se onaj zaključak koji kaže da se život ne mjeri po tome koliko puta udahnemo, koliko imamo daha, nego se mjeri onim trenucima koji nam oduzimaju dah, a to su trenutci divljenja, ljubavi, radosti, slobode, zajedništva s Bogom i bližnjima“, rekao je u homiliji biskup Šaško.
„Radosna vijest, osobito ove noći, uči nas da istinski protivnik smrti, pobjednik nad njom, nije neki općeniti život, već ljubav. Nismo slijepi niti neosjetljivi: trpljenje nije nestalo, tako je blizu, na korak od nas i u nama, ali ovdje je Ljubav, uskrsnuli Krist, u Crkvi, u nama, u ovoj predivnoj velikogoričkoj zajednici vjernika – predivno živ!“ zaključio je homiliju biskup Šaško.
Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti župni zbor.
Na Veliku subotu, brojni su vjernici Župe Navještenja BDM pohodili su župnu crkvu koja je bila otvorena od ranojutarnjih sati kako bi molili na Isusovom grobu.
Tekst: Snježana Kirinić Grubić
Foto: Župa Navještenja BDM
