Iako o ovim mučenicima imamo posve malo povijesnih podataka, ipak ih se uvrštava u zbirku, jer su to mučenici iz Akvileje, vjerskog središta kamo su hodočastili i stari Hrvati kako bi častili tamošnje mučenike. Tako je, kao hodočasnik u Akvileju, išao i otac hrvatske narodne dinastije – knez Trpimir (845. – 864.).
Povjesničar Marko Perojević misli kako su akvilejski patrijarsi osnovali biskupiju u Ninu, a taj su grad već početkom IX. st. učinili središtem misionarenja franačkih misionara, koje su slali među Hrvate.
Profesor Srećko Dragošević pak smatra sigurnim kako je udio franačkih svećenika u oblikovanju i učvršćivanju mladoga hrvatskog katolicizma bio velik i da su mu oni dali izraziti zapadni karakter i orijentaciju.
Jeronimski martirologij također govori o tim mučenicima, a njegovo se svjedočanstvo može smatrati vjerodostojnim.
Ljetopis patrijarha u Gradu pripovijeda kako su akvilejski patrijarh u VI. st., prigodom provale Langobarda, preselio u Grado noseći sa sobom tjelesa mučenika Hilarija i Tacijana. To je pak znak da su u Akvileji bili u velikoj časti. Štovanje tih svetih mučenika prošireno je po sjeveroistočnoj Italiji, ali i u Istri. Ono ima svoje opravdanje, jer mučenici su uvijek živa i trajna opomena na vjernost. Slaveni rado daju djeci ime Sv. Hilarija, a ono u narodnom jeziku glasi: Ratko, Radoslav, Radovan.
Ime Tacijan latinskog je porijekla i znači: Tacijev sin. U slavenskim jezicima, prema ovome imenu, češći je oblik ženskog imena Tatjana.
KT
