Sveti Augustin i nužnost oblika
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Sveti Augustin i nužnost oblika

Prvi stihovi Postanka nam govore da je Božjom rukom stvorenje dobilo oblik. A oblik. Prepoznavanje ove istine središnje je za postojanje. To nam govori da postoji red stvari. I govori nam da je Bog stvaran.

To prepoznavanje, to viđenje stvari onakvima kakve jesu, nekome dođe kasnije u životu, nekome ranije, a nekome ne dođe uopće. Za svetog Augustina Hiponskog, velikog crkvenog oca, to je došlo nakon dugog razdoblja traženja istine.

U njegovom Ispovijedikoji detaljno opisuje njegovo duboko obraćenje vjeri, sveti Augustin nudi egzegezu Postanka, posebno na prikazu teksta o rađanju vremena i stvaranja. Ova vrsta ekspanzivne, gotovo kozmičke vizije dolazi tek nakon što nam je pokazao svoju formaciju u vjeri – svoje gore spomenuto traženje.

U knjizi XII, pretposljednjoj knjizi god Ispovijedion kaže da je zemlja jednom bila “nevidljiv i bez oblikaduboki ponor, nad kojim nije bilo svjetla, jer je bio potpuno bezobličan.” Za Augustina to znači “postojala je određena bezobličnost bez ičega što bi je moglo specificirati.” Postanak, kako nas podsjeća Augustin, pokazuje kako je Bog oblikovao i oblikovao Zemlju, a zatim donio i svjetlo i tamu, ili noć i dan.

Ali zatim nam pokazuje da ova ideja oblikovanja – samog oblika – i svjetla i tame, a ne samo noći i dana, nije prestala nakon iskonskog događaja stvaranja. To je nešto što se stalno događa, u smislu da Bog želi da mi, stvorenja stvorena na njegovu sliku i priliku, budemo ispravno oblikovani. Augustin kaže, na primjer, da “ljudski um može ciljati samo na neku vrstu znanja bez svjetlosti – ili, ako vam je draže, na prosvijetljeno neznanje”, što nam se događa kada ne tražimo odgovarajuću formaciju, zadovoljni kakvi jesmo ostati udoban i siguran. Ali kao što postoji zastoj, postoji i nazadovanje.

Što dovodi do važnog, iako duboko zabrinjavajućeg, pitanja: Što se događa kada mi kao ljudi pokrenemo projekt namijenjen demontirati stvorene forme?

Pokojni papa Benedikt XVI. – koji se, mora se reći, smatrao donekle augustincem – identificirao je nastajuću “diktaturu relativizma koja ne priznaje ništa kao konačno i čiji se krajnji cilj sastoji isključivo od vlastitog ega i želja.” Forma nas odgaja i upućuje na Boga. Bez forme ne ostajemo ništa osim nas samih.

Činilo se da je Augustin to prepoznao. On nam kaže da “tamo gdje nema oblika i reda, ništa ne dolazi i ništa ne prolazi, i kao posljedica toga nema dana niti bilo kakvih promjena koje bi označavale trajanje vremena.” U određenom smislu, to bi bio obrat stvorenog poretka. Iako je takva negacija nemoguća, možemo vidjeti kako ovaj projekt rastavljanja oblika može izazvati značajnu i ozbiljnu zbrku, zasljepljujući nas za istinu o stvarima.

Augustin to bilježi u svom Ispovijedi. Tijekom svog pokušaja da shvati potpunu bezobličnost, a to je bilo kada još nije shvatio Postanak, on kaže:

Moj um je bio u vrtlogu odvratnih i užasnih oblika koji su potpuno poricali poredak prirode, ali su ipak bili oblici; i zamislio sam bezoblično ne kao potpuno nedostatnu formu, već kao posjedovanje takvog oblika da bi, kad bi ga se vidjelo, moja osjetila ustuknula pred njim, neobičnost i grotesknost, a moja ljudska slabost bila bi potpuno zbunjena.

Kad bi zamislio bezoblično, smatra on, “trebao bi ukloniti svaki najmanji trag svake vrste oblika”. To, kaže, “nije mogao učiniti”. Trebalo mu je Otkrivenje – kako je volio reći velečasni James V. Schall, SJ – da dovrši svoj razum, kako bi mogao razumjeti Sveto pismo najbolje što je mogao.

Ali njegov opis njegovog pokušaja da shvati ništavilo – “gnusne i užasne forme koje su potpuno poricale poredak prirode” i “čudnost i grotesknost” nečega bez oblika – je prikladan, jer nam pokazuje izazov pokušaja pronalaženja Istine u moderno doba postistine.

Nije tajna da se sekularizacija ubrzava. Javni institut za istraživanje religije saznao je da od 2022. oko dvadeset sedam posto Amerikanaca nema nikakvu religijsku pripadnost. U Europi je gore – priča iz 2018 The Guardian ovo je istaknuo za naslov: “‘Kršćanstvo kao standard je nestalo:’ uspon nekršćanske Europe.”

Moglo bi se činiti čudnim citirati ga, ali Karl Marx, u Komunistički manifestdaje nam dobar način da razmislimo o tome što nam je učinilo naše povlačenje od forme: “Sve što je čvrsto topi se u zrak, sve što je sveto je profanirano.”

Naše je doba koje je odlučilo trivijalizirati liturgiju, ispunjavajući je pjesmama nalik na showtune; je odlučio muški i ženski oblik učiniti besmislenim; odlučio se okrenuti prema ružnoći u umjetnosti, književnosti i arhitekturi, kao što je Roger Scruton tako često demonstrirao; je odlučio ukloniti svaki smisao telosili kraj, od obrazovanja ili karijere, naglašavajući novac i prestiž kao stvari koje su važne.

Sve što je čvrsto rastopilo se u zraku, pa je, kao posljedica toga, sve što je sveto oskrnavljeno. Takav je život u vremenu polubezobličnosti.

Ali ništa nije novo pod suncem, kao što nas podsjeća Propovjednik, a možemo primijetiti da je Augustinovo vrijeme bilo neobično slično našemu. Neke razlike također, svakako. Ali njegovo je također bilo doba opsjednuto prestižom, baš kao što je i on bio jedno vrijeme; to je također bilo doba preplavljeno čudnim vjerovanjima – uzmite u obzir, na primjer, razne gnostičke sekte, uključujući manihejce, čiji je Augustin bio dio. Bilo je to doba ometeno spektaklom – za njega je to bilo kazalište, sa svojim “nestvarnim patnjama” koje nije pokretalo ljude da “pomognu patniku, već samo da ga žale” – i doba u kojem su se u školama slijedila proizvoljna pravila činilo se da je istisnuo istinsku formaciju.

Ono što bi ovo moglo značiti je da bi nam, kako bi nam pomogli vidjeti istinu stvari – da je Bog stvaran, da sve stvari imaju oblike jer im je Bog dao oblike – trebao Augustin, kojeg je probudio drugi Ambrozije, pokazati da nam nedostaju naše težnje, ako se potpuno i potpuno ne predamo Bogu. Kao što je Augustin istaknuo, a kao što je ranije spomenuto, dihotomija svijetlo-tamno ne odnosi se samo na početni događaj stvaranja. Odnosi se i na nas ljude, koji se neprestano oblikujemo.

Dakle, kako bismo spriječili da naš unutarnji život postane “duboki ponor u kojemu nije bilo svjetla”, potreban nam je vodič. Treba nam netko tko će nam pokazati da ideologije i uvjerenja kojih se držimo kao zamjene za Boga nisu dovoljni. Ukratko, potreban nam je još jedan Augustin da nam pomogne pomaknuti pogled prema gore.

Ali možemo se okrenuti i originalu. Možemo sjesti s Augustinom Ispovijedii molite da milost, kao što je bilo s njim, djeluje na naše duše.


Slika iz MeisterDrucke

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Kako naša dobra djela pomažu da nas dovedu u nebo

Katoličke vijesti

Kako svi postajemo misionari Euharistije

Katoličke vijesti

Jeste li znali da u Bibliji voljeti znači davati?

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti