Krajolik starenja dramatično se promijenio. Današnji su odrasli generacija u pokretu, koja aktivno traži smisao kako stari.
“Ne možeš starog psa naučiti novim trikovima.” Ta je stara poslovica možda funkcionirala kod naših baka i djedova, možda čak i kod naših roditelja, ali čini se da se ne odnosi na današnje 40-godišnjake. Sve veće posrebrenje (i stanjivanje!) naše kose i urez vremena na našim licima su neosporni.
Zaista starimo. Ali krajolik starenja dramatično se promijenio. Davno su prošli dani prisilnog odlaska u mirovinu sa 60 godina. Današnji su odrasli generacija u pokretu, aktivno traže smisao kako stare.
Istina je da se usamljenost može zadržati među starijim osobama čak iu kulturama koje su poznate po jakim obiteljskim vezama. No, to nije cijela slika. U usporedbi s generacijom naših roditelja, daleko smo aktivniji. Mijenjamo poslijepodnevne drijemke za trčanje, a mirne večeri za avanturističke šetnje ili učenje novih stvari – svladavanje tehnologije, oživljavanje napuštenih karijera, otkrivanje novih hobija.
Starenje i mijenjanje (poslovi)
Ova živost se proteže i na naše karijere. Prošla su vremena jednog doživotnog posla. Otvoreniji smo za istraživanje novih poziva, vođeni željom za nastavkom učenja i rasta koja je prethodnim generacijama bila gotovo strana.
Neki to mogu vidjeti kao znak nestabilnosti, odraz manje sigurnog svijeta. Ne može se poreći da je sigurnost posla sve rjeđa i rjeđa. Ali hej, pogledaj srebrnu podstavu. Ovo može biti prerušeni blagoslov. Omogućuje nam da ponovno otkrijemo zaboravljene strasti, a možda čak i talente za koje nismo ni znali da ih posjedujemo. Nije li ovaj istraživački duh kamen temeljac naše vjere?
Razmotrite apostole. Bili su to obični ljudi, ribari, poreznici, nadničari. Čak je i riječ korištena u evanđeljima za svetog Josipa bila tektón – ne baš stolar, nego više majstor, zanatlija ili građevinar. Na više načina, ovi biblijski likovi imali su donekle “stabilne” karijere. Ipak, kada su susreli Krista, životi su im se nepovratno promijenili. Prihvatili su novi poziv ispunjen izazovima i neizvjesnostima, ali u konačnici putovanje s golemom svrhom.
Uvijek raste
Sveto pismo nas podsjeća da “nema ništa novo pod suncem” (Propovjednik 1,9). Iako se svijet oko nas može promijeniti, sposobnost ljudskog duha da raste ostaje konstantna. Baš kao što stari pas sigurno može naučiti nove trikove, tako i mi možemo naučiti nove vještine, otkopati zakopane talente, skinuti prašinu sa svojih starih strasti i krenuti novim putovima noseći baklju svoje vjere.
Kako starimo, nadahnimo se dinamizmom Duha Svetoga. Nastavimo učiti, istraživati i služiti Božjoj namjeri u našim životima, bez obzira na broj svjećica na našoj rođendanskoj torti. Uostalom, nije li to ono što doista znači živjeti živim katoličkim životom?
