Liturgija dana
Slijepac progleda te je mogao sve jasno vidjeti
foto: jesuschrist.org
S Božjom riječi u današnjem danu! Svaki dan donosimo duhovni poticaj za ohrabrenje i promišljanje.
Slijepac progleda te je mogao sve jasno vidjeti. (Mk 8, 25)
Liturgija dana (19. veljače):
Prvo čitanje:
Post 8,6-13.20-22
Noa pogleda: pojavila se površina.
Kad je izminulo četrdeset dana, Noa otvori prozor što ga je načinio na korablji; ispusti gavrana, a gavran svejednako odlijetaše i dolijetaše dok se vode sa zemlje nisu isušile. Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nađe uporište nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu zemaljsku; on pruži ruku, uhvati golubicu te je unese k sebi u korablju. Počeka još sedam dana, pa opet pusti u golubicu iz korablje. Pod večer golubica se vrati k njemu, i gle! u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Još počeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.
Šest stotina i prve godine Noina života, prvoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, uzmakoše vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: pojavila se površina.
I podiže Noa žrtvenik Gospodinu; uze od svih čistih životinja i od svih čistih ptica, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. Gospodin omirisa miris ugodni pa reče u sebi: »Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Sve dok zemlje bude –
sjetve, žetve,
studeni, vrućine,
ljeta, zime,
dana, noći
nikada nestati neće.«
Psalam:
116,12-15.18-19
Tebi ću, Gospodine, prinijeti žrtve zahvalne!
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim,
u predvorjima Doma Gospodnjeg,
posred tebe, Jeruzaleme!
Evanđelje:
Mk 8,22-26
U ono vrijeme: Kad Isus i učenici dođoše u Betsaidu dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oči, stavi na nj ruke i zapita ga: »Vidiš li što?« Slijepac upilji pogled i reče: »Opažam ljude; vidim nešto kao drveće … hodaju.« Tada mu Isus opet stavi ruke na oči i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti. Tada ga posla kući i reče mu: »Ne ulazi u selo.«
