Post gosta Lynn Hale.
Budite kao oni koji čekaju da se njihov gospodar vrati sa svadbene gozbe, da mu otvore čim dođe i pokuca.
~ Luka 12:36
Kako se približava još jedan veličanstveni Božić, mnogi od nas u samcima doživljavaju pomiješane emocije. Tko ne uživa u toplom sjaju sezone? Bilo da vam srce treperi zbog dodatne brige za manje sretne, obiteljskog druženja, sezonskih poslastica ili filmskih hitova, u ovo doba godine ima za svakoga ponešto. Ali Božić može biti i bolan podsjetnik na ono što nam nedostaje u našim životima. Kako se pojavljuju blagdanska okupljanja na koja morate nespretno doći sami i novopečeni zaručeni parovi, veseli brzo mogu postati dlakavi.
Tu, dragi moji katolički neoženjeni prijatelji, dolazi došašće. Blagoslovljeni smo cijelim razdobljem koje vodi do radosne proslave Božića koja ima sasvim drugačiji ton. Strpljenje. Čežnja. Odraz. Budnost. Nada. Došašće u prvi plan stavlja iskustva vjere koja su samcima previše poznata.
U redu je biti i pomalo melankoličan tijekom adventa. Upoznati dobrotu ljubavi, a opet biti odvojen od nje, ne moći je živjeti onoliko puno koliko nam srce želi: to nije piknik. Možda će onima čiji su Božići došli i čiji su životi ispunjeni obiteljskim obavezama ili obvezama prema zajednicama ili župama biti teže ući u sezonu, ali samci… imamo ovo.
Kao mlada neudata žena često se osjećam kao da je moj život više “Advent” nego “Božić”. To je naglašeno vrijeme budnog čekanja u vjeri, nadi i ljubavi. Možda nije tako ugodno i primamljivo kao afirmacija, povezanost i jasnoća koje doživljavaju oni koji su pronašli svoje zvanje.
Ipak, u došašću postoji alternativa samačkom životu kao limbu. Svi smo bili tamo. Svi se još uvijek tamo vraćamo s vremena na vrijeme. Ali ne moramo ostati tamo. Suočeni s kulturnim rascjepom s dijamantnim reklamama, dobronamjernim tetama i Sumrak filmova, možemo stajati za nešto drugo.
Čekanje možemo priznati kao razdoblje za sebe tijekom kojeg Bog djeluje u nama i kroz nas, često na vrlo suptilne načine. Možemo odabrati da budemo iskreni i o radostima i o tuzi čekanja. Možemo odabrati nadu, biti na oprezu i biti vojnik.
Neka dakle novi roditelji i bake i djedovi nađu radosni uzor u Svetoj obitelji. Neka novopozvani u svojim zvanjima, bilo redovničkim, svećeničkim ili bračnim, razmišljaju o Navještenju. Nismo zaboravljeni, prijatelji moji. Advent je naše vrijeme.
___
Lynn Hale je pisac, učitelj i nedavno obraćenik u Katoličku crkvu. Trenutno živi u Teksasu.
