Vazmeno bdjenje u porečkoj katedrali

Vazmeno bdjenje počelo je službom svjetla i blagoslovom ognja u atriju bazilike. Biskup Štironja u propovijedi je rekao: „Već na početku večerašnjeg liturgijskog slavlja čuli smo razlog našega zajedništva u ovoj presvetoj noći koja nas okuplja na slavlje prelaska Kristova iz smrti u život. Večeras bdijemo, molimo, pjevamo, slušamo Božju riječ i svetkujemo sveta otajstva; slavimo uskrsnuće Kristovo koje nam daje nadu da ćemo i mi biti dionici njegove pobjede nad smrću te s njime u potpunoj slobodi i radosti zauvijek živjeti u Bogu“, istaknuo je.

„Večeras mi kršćani zahvaljujemo Bogu, nebeskom Ocu, za beskrajnu ljubav koju je pokazao prema čovjeku palu u ropstvo zla i grijeha, prema čovjeku za čije je spasenje Isus predan u smrt. Zaista neshvatljivo: Sin Božji je otkupni dar i cijena spasenja ljudi, koji robuju zlu i grijehu“, dodao je propovjednik. Podsjetio je da se čovjek ne može osloboditi svojim vlastitim snagama.

„Istinska sloboda dolazi od Boga kao dar, dolazi po sudjelovanju u Kristovoj smrti, gdje je grijeh izgubio svu svoju snagu i moć. Veliki hrvatski pjesnik Ivan Gundulić u svom Himnu slobodi pjeva: ‘O lijepa o draga o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je do’. Večerašnje bdijenje, u svoj svojoj cjelovitosti istinski je i najljepši himan slobodi koju je Bog – nebeski Otac – darovao ljudima – nama svojoj djeci, po smrti i uskrsnuću svoga Sina, Snagom Duha Svetoga“, ustvrdio je mons.

Štironja. Biskup Štironja govorio je i o pitanjima koja se postavljaju kod krštenja i u obnovi krsnih obećanja. „Događaj Kristova uskrsnuća i sama svetkovina Uskrsa vodi nas ka krsnom zdencu uz koji ove svete noći obnavljamo svoja krsna obećanja.

To činimo svake godine, ne samo formalno, kako to liturgijski propisi i rubrike traže, nego iskrena i istinoljubiva srca, u potpunoj slobodi, odgovarajući na tri pitanja“, naglasio je. „Prvo pitanje: ‘Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, Stvoritelja neba i zemlje?’ Slijedi odgovor: ‘Vjerujem!’ Na prvi pogled, odgovor je jasan i jednostavan. No, ozbiljnost sadržaja riječi „vjerujem“ u potpunosti mijenja osjećaje.

To je riječ koja obvezuje. Ponajprije se traži ozbiljan i odgovaran ispit savjesti, na kraju svakoga dana“, rekao je mons. Štironja.

„ Drugo pitanje: ‘Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova, Gospodina našega…. Koji je uskrsnuo od mrtvih?’ Ovo je središnje pitanje naše vjere! Bez Krista uskrsloga, sve je uzaludno, pa i vjera naša, jer on je na sebe uzeo sve naše boli i grijehe, sve neuspjehe, strahove i sumnje… svojim uskrsnućem mijenja sve.

Vjerovati u Krista uskrsloga znači vjerovati da ni sve naše poteškoće pa ni sama smrt nisu posljednja riječ. Golgota ni križ nisu znak poraza nego pobjede. Grobna hladnoća i tama nisu kraj nego prijelaz.

Bog nije napustio Golgotu ni križni put, Bog upravo tu pomaže i djeluje“, poručio je. „ Treće pitanje: ‘Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu,… uskrsnuće tijela i život vječni?’ Ovo pitanje proširuje obzore i poglede na budućnost. Čovjekov život ne ovisi samo o nestalnim zemaljskim okolnostima.

Duh je Sveti onaj koji vodi i pobjeđuje, tješi, snaži i oživljuje. Duh Sveti čini da uskrsnuće ne bude samo vijest nego iskustvo vjere koje Crkva naviješta“, ustvrdio je biskup Štironja. „Kao što je Bog preobrazio patnju“, rekao je biskup, „spasio neprijatelja, prihvaćanjem križa darovao oproštenje i oslobođenje svima, tako je i smrću na križu uskrsnuo na novi život.

Uskrsnuće nije samo povratak u život nego vrata koja vode u novu stvarnost – stvarnost koja osmišljava sve čovjekove poraze i boli, padove i križeve, osmišljava i vodi cijelu ljudsku povijest“, zaključio je. Nakon obreda blagoslova vode i obnove krsnih obećanja biskup Štironja je poškropio narod u znak vjernosti Kristu i novoga života koji on daruje, a zatim je uslijedila euharistijska služba, izvijestila je Porečka i Pulska biskupija.