Slavlje Vazmenog bdjenja

Mons. Ivica Petanjak predvodio je svečanu liturgiju Vazmenog bdjenja u Krčkoj katedrali. Liturgija je započela Službom svjetla u kojoj je blagoslovljen oganj pred vratima katedrale te s 5 rana Kristovih urešena Uskrsna svijeća koja je zatim unesena u procesiji u katedralu i čiji je plamen podijeljen okupljenim vjernicima.

Hvalospjev Uskrsnoj svijeći otpjevao je đakon Marko Mikić, nakon čega je uslijedila Služba riječi. Biskup Petanjak okupljenima je uputio i propovijed koju donosimo u sažetom obliku. Ovo je najveće i najbogatije liturgijsko slavlje što ga ima Crkva.

Nije ga moguće sažeti u nekoliko misli, pa ćemo istaknuti nekoliko uporišnih vidika. Kroz službu Riječi dobili smo jedan panoramski prikaz Božje prisutnosti i Božjeg djelovanja u svijetu. Cijela povijest spasenja objavljuje Boga kao Stvoritelja.

Bog kroz cijelu povijest stvara nešto novo, gradi, podiže, oslobađa, spašava, oprašta. Čim je nešto dovršio, započinje nešto novo. Svaki put nastaje novi svijet koji kvalitetu života podiže na višu razinu.

Život dobiva novo značenje i dublji smisao. Da bismo to vizualno doživjeli i da nam se usiječe u memoriju započeli smo bdijenje uz vatru koja je postala svijetlo i koja je simbol Boga samoga, njegove moći, snage, dinamizma, a nadasve ljubavi. Sve što Bog čini, čini iz ljubavi.

Ona je njegov pokretač. Oganj koji postaje svjetlo po uskrsnoj svijeći prolazi kroz crkvu i prelijeva se na nas. Bog ga ne zadržava za sebe, nego koga to svjetlo obasja i on sam postaje svjetlom.

Bog je stvorio svijet iz čiste ljubavi i ako na tu njegovu ljubav čovjek odgovori uzdarjem, onda ta zahvala, to da je netko prepoznao Božju ljubav na djelu, vrijedi više od svega stvorenog svemira. Sedmi dan je dan počinka. Ali Crkva koja se počinje rađati nakon Isusova uskrsnuća, čini nešto neočekivano: napušta subotu kao sedmi i zadnji dan u tjednu i počinje slaviti nedjelju kao prvi dan u tjednu, jer je dan nakon subote Isus uskrsnuo i objavio se ženama, pa učenicima.

Isusovim uskrsnućem, prvog dana u tjednu, počinje novo stvaranje, rađa se novi svijet i u potpunosti se mijenja struktura svijeta, koja ne teži više prema sedmom danu i počinku s Bogom, nego počinje prvim danom u kojem se događa susret s Uskrsnulim, susret koji se uvijek iznova događa svaki put kad zajednica Isusovih učenika slavi euharistiju. Isus dolazi k svojima i ispunja obećanje da ih neće ostaviti. U nedjelji, danu Isusovog uskrsnuća, je novi početak, ali i sve čemu teži i prema čemu je usmjeren sav naš život.

Naš dolazak na svijet, naše rađanje i sav naš život imaju smisla samo ako ćemo na koncu svog zemaljskog putovanja prijeđi u jednu novu dimenziju postojanja koja će se ostvariti u punini u vječnosti, u zajedništvu s Bogom. Biskup Petanjak uranjanjem uskrsne svijeće u zdenac i molitvom blagoslovio je vodu, a zatim je katekumenu podijelio sakramente kršćanske inicijacije.