Nedjelja uskrsnuća Gospodinova u osječkoj konkatedrali

Uskrs je ozbiljna svetkovina. Tako bliska, prepuna nade i radosti OSIJEK (TU) – „Doista, uskrsnuo je Gospodin! Na tom izvornom svjedočanstvu apostola u zajednici Crkve utemeljuje se naše svetkovanje i u njemu vam svima od sveg srca želim sretan, radostan i blagoslovljen Uskrs.

Želimo živjeti od snage tog svjetla Krista raspetoga, njegove do kraja požrtvovne ljubavi, i njegova slavnoga uskrsnuća – za nas pobjede nad zlom, grijehom i smrću. I sva je naša vjera na tome utemeljena i sav naš kršćanski život, što ga trebamo prepoznati kao svoj životni krsni poziv. Zato uvijek obnavljamo snagu svog osobnog svjedočanstva tog događaja spasenja u Kristovoj smrti i njegovu uskrsnuću“, rekao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić započinjući u nedjelju, 5.

travnja 2026. svečano misno slavlje Uskrsnuća Gospodinova u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla.

U koncelebraciji je bio dekan Osječkog zapadnog dekanata i konkatedralni župnik, preč. Matej Glavica, povjerenik za pastoralni rad s mladima i konkatedralni župni vikar Filip Sertić, a posluživao je i evanđelje navijestio đakon Hermann Zinsou Kodjo. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s.

Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na početku uskrsnog euharistijskog slavlja – spomen čina događaja Kristove smrti i uskrsnuća – biskup Ivan poškropio je vjernike krsnom vodom u znak poziva da svoj vjernički život uvijek rasvjetljuju Kristovom istinom spasenja. Misnom slavlju nazočio je i gradonačelnik Osijeka Ivan Radić, dogradonačelnik Dragan Vulin te član Gradskog vijeća Mato Lukić.

Započinjući svoju homiliju pomoćni biskup naglasio je: „Da, doista je dubok i ozbiljan sadržaj istine i poruke današnje svetkovine Kristova uskrsnuća. U njoj naša vjera dosiže svoju punu cjelovitost.“ Podsjetio je na djela spasenja koja je Bog učinio na putu Saveza s čovjekom – od stvaranja, preko tame zla i grijeha, koja je najviše izobličila blago čovjekove slobode, po kojoj je, upravo po sličnosti Bogu, osposobljen rasuđivati i odlučivati. „A on je snagu tog dara okrenuo u zaborav Stvoritelja, u oholost koja ne postiže ništa drugo osim staviti sebe u središte, zatvoriti se u teški ‘oklop sebičnosti’, koji razara sva zajedništva i ono što je najvažnije – putove ljubavi i mira , za kojima i danas snažno čeznemo, ispunjeni zebnjom zbog sukoba i ratova, u kojima stradavaju i ubijaju tolike nedužne“, rekao je.

Naglasio je zatim da „svetkovanje Kristova uskrsnuća zaokružuje djelo Božje objave u njegovu utjelovljenju“ i uputio: „Riječ je o događaju kojeg dubinom vjere prepoznajemo kao „središte povijesti“. U sebi nosi stvarni Božji iskorak, njegovo iskustvo ljudskosti, patnje i smrti. Koliko je važan taj događaj i sam će Isus svojim suvremenicima naglasiti: Neće vam se dati drugi znak „ doli znak Jone proroka , navješćujući svoju smrt i uskrsnuće trećega dana.

Nije riječ o nekom simboličnom govoru da bi se u nama ljudima postigla utjeha u iskustvima teških, bezizlaznih situacija. Kristov križ i uskrsnuće nisu tek slika, poučni primjer ili ljudska projekcija, samo dašak riječi – flatus vocis – kojom izričemo ideju pobjede dobra nad zlim. Slaviti u uskrsnuće znači prepoznati Spasitelja – iskusiti snagu njegove prisutnosti i blizine.“ Prenoseći svjedočanstvo jedne majke koja se, zajedno sa svojim suprugom, našla u nedoumici kad joj je sin, u pripravi na sakrament potvrde postavio pitanje: Kad mi govoriš da je Isus važan, jesi li ga susrela?

– biskup Ivan je rekao: „To je ključ koji na put kršćanske vjere uvijek u središte stavlja iskustvo susreta s raspetim i uskrslim Kristom“ te podsjetio da na „apostolskom svjedočanstvu i počiva navještaj Crkve, koji i nama pruža osnovni temelj vjere“. To i nama otvara duhovnu, ali stvarnu i životnu, riznicu iskustva vjere, da već sada, kako apostol Pavao poziva – hodimo u novosti života , podsjetio je biskup Ivan. „To je život u zajedništvu s Raspetim i Uskrslim, život u svjetlu istine križa i uskrsnuća.

Zato istinu uskrsnoga svetkovanja stavimo u središte svoga života . Da na putu našeg života mogne progovarati čvrstom nadom i radošću, da se na nama očituje kako, iskrena i ponizna srca, u svom životu, u svojim stavovima, planovima, u načinu ophođenja, dijaloga i zajedništva s drugima, otvaramo prostor Raspetome i Uskrslome“, rekao je i poručio: „Zato već sada hodimo u novosti života .“ Prisjetio se zatim prošlogodišnjeg Uskrsa i oproštaja od blagopokojnoga pape Franje, koji je zajednicu Crkve i sve ljude i tih, zadnjih dana svog zemaljskog životnog puta sokolio riječima: „Ništa nas neće spriječiti da u njemu pronađemo izvor naše radosti jer samo nas Isus spašava od biča grijeha, smrti, straha i tuge (..) ako je tajna zla bez dna, onda je beskrajna istina ljubavi koja ju je prošla, unoseći svjetlo u tamu, život u smrt, ljubav u mržnju“. Svoju homiliju biskup Ivan zaključio je osječkim primjerom: spomenom na svećenika, kapucina f ra Krešimira Borkovića , koji je preminuo početkom prošlog mjeseca te rekao: „I njegov nam pogled prema vječnosti daje snažno svjedočanstvo: posve sam siguran da je sasvim blizu moj odlazak na susret s Uskrslim!

Taj odlazak i susret jedva čekam i svim mu se srcem radujem! Kad će Gospodin doći, ne znam, ali sam sretan što je blizu i veselim se što ću biti u ljubavi Onoga koga sam naviještao njegovoj braći. “ Uskrsna nam vjera svima jača tu radosnu nadu – za svjetlo našem zemaljskom putu i za puninu života u vječnosti.“ Na kraju misnoga slavlja svoju uskrsnu čestitku biskupu, gradonačelniku Radiću i njegovim suradnicima, svim župljanima, a napose župnim suradnicima uputio je župnik Glavica.

M. Kuveždanin