Na Siciliji, Paola Gurrieri, zajedno sa svojom braćom, vodi La Mediterranea, lidera u uzgoju krizantema. Tvrtka je prva u Italiji koja je usvojila sterilizaciju tla vodenom parom i usvojila strategije ekološke i društvene održivosti kao što su besplatni preventivni zdravstveni pregledi za zaposlenike i osiguravanje smještaja za strane radnike koji su, poput Talijana, zaposleni na osnovi jednakih mogućnosti.
Cecilia Seppia
Diploma iz filozofije na Sveučilištu u Cataniji 1999., karijera započeta kao učiteljica, plan da ode u Rim gdje će konačno postati stalna profesorica u srednjoj školi Albert Einstein, a onda prekretnica: prije nekoliko godina , 51-godišnja Paola Gurrieri neočekivano je odlučila otići raditi zajedno sa svojim ocem Salvatoreom i svoja dva brata, Francescom i Pierom, u obiteljsku tvrtku “La Mediterranea Srl”, vodeću u uzgoju krizantema.
Naviknuta na razmišljanje o Kantu, Hegelu i Schopenhaueru te promišljanje o dubokim egzistencijalnim pitanjima, o smislu života, znanju, sabranosti i jeziku, Paola se odjednom našla pred brojkama, prometima, proizvodnjom, hipotekama, ugovorima, marketingom. “Prazna ploča” da citiram Johna Lockea – u svakom slučaju, prava kopernikanska revolucija. Ali Paola je prihvatila izazov, zasukala rukave, proučavala nove stvari i zapalila se za ideju tvrtke koja, kako je rekao Adriano Olivetti, „ne može gledati samo na indeks profita, mora distribuirati bogatstvo, kulturu, usluge, demokraciju. ” Drugim riječima, tvrtka izgrađena za čovjeka, a ne čovjek stvoren za tvrtku, tvrtka koja brine o svojim zaposlenicima i okolišu. Po uzoru na svog oca Salvatorea, Paola si je postavila taj cilj i slijedi ga do danas.
Paola Gurrieri poduzetnica, vlasnica La Mediterranea Fiori
Nema profita bez etike
Ali kako to uspjeti u svijetu kojim dominiraju novac i dobra? Paola ne nudi filozofski recept, daleko od toga. Govori mi o “društvenoj održivosti” odnosa izgrađenih na poštovanju, dijeljenju i ljubaznim pozdravima poput “bok, kako si?” da se šef rijetko obraća svojim podređenima.
Priča mi o akcijama prevencije raka i probira koje, u dogovoru s ustanovama Doma narodnog zdravlja, može besplatno provoditi svojim zaposlenicima. Organiziraju se i susreti s ministrima, dubrovačkim biskupom i uglednim gostima, kako bi se promicao dijalog i razumijevanje te premostio jaz različitosti i nejednakosti.
Organizirala je umjetničko-kulturna događanja u La Mediterranei s međunarodno poznatim umjetnicima, poput jazz glazbenika Francesca Cafisa, koji je svirao za bivšeg američkog predsjednika Baracka Obamu i zabavljao golemu publiku. Na poziv Paole nije oklijevao nastupiti i za osoblje tvrtke. I na kraju, tvrtka je stvorila smještaj za strane zaposlenike, pomažući im da se smjeste i integriraju u talijansko društveno tkivo.
Poseban fokus na društvenu i ekološku održivost
Domovi za strane radnike
Zapravo, La Mediterranea je dom za sve, prava zajednica za svoje radnike. “Imamo oko 180 zaposlenih”, kaže Paola, “među kojima je i 50 stranaca, angažiranih uz ugovorne uvjete kao i Talijani, njih zajedno s njihovim obiteljima smjestili smo u 18 stanova koje smo izgradili i besplatno kreditirali.
To je bila i želja mog oca: omogućiti radnicima da budu zajedno sa svojim obiteljima. Među njima su Pakistanci, Tunižani, Rumunji i sada nekoliko Ukrajinaca. Osiguravanje stambenog prostora je način da im se da dostojanstvo i kredibilitet, da se potakne njihova integracija, a to također ima pozitivan učinak na njihov rad. Etička odluka inspirirana željom za brigom.”
Prva zajednica na Siciliji koja se temelji na energiji
Odluka o osnivanju zajednice solarne energije dio je iste logike. Prije dvije godine stvorene su tri energetske zajednice u Acateu, općini s nešto više od 10.000 stanovnika u regiji Ragusa na Siciliji; prvi je u Italiji uključio farme. Područje se nalazi među sunčanim dolinama koje se protežu sve do južne obale Sicilije i tamo je sjedište La Mediterranea.
Lokacija je odabrana kada je pandemija Covida još uvijek bila zastrašujuća, a energetska kriza potaknuta ratom u Ukrajini tek se trebala odvijati. Dva solidna partnera kao što su talijanska energetska tvrtka Enel X i Banca Agricola Popolare di Ragusa slalomirali su kroz birokratske prepreke kako bi projekt pokrenuli s mrtve točke, omogućujući tim trima tvrtkama da dijele vodu i solarnu energiju.
Sve u svemu, tri fotonaponska sustava – svaki kapaciteta 200 kW – sada omogućuju desetak malih i srednjih poduzeća da dijele električnu energiju, smanjuju emisije CO2 i stalno smanjuju svoje račune, s izgledima za dobivanje dugoročnih državnih poticaja i zarade preraspodijeliti članovima.
La Mediterranea je među prvim poljoprivrednim energetskim zajednicama u Italiji
Parna sterilizacija tla
La Mediterranea, konzorcij četiri tvrtke koji se sastoji od 100 hektara zemlje na kojoj se tijekom cijele godine uzgajaju krizanteme svih boja, nije poznat samo kao lider u inovacijama i ekološkoj održivosti. Zapravo, može se pohvaliti još jednom ‘prvinom’: to je jedina tvrtka u Italiji koja prakticira sterilizaciju tla vodenom parom na cijelom obrađenom zemljištu: tehnika koja je svakako zdravija, jednostavnija, iako očito skuplja s obzirom na to da koristi metan, ali što je omogućilo tvrtki da odbaci upotrebu kemijskih fumiganata.
Konzorcij provodi i razvrstavanje otpada u pet kategorija. Marketinški gledano, primarni cilj tvrtke je talijansko tržište (70 posto), dok se izvoz uglavnom odvija u Rusiju, Nizozemsku (koja sigurno nema što naučiti o cvijeću), Englesku i Grčku.
Najdalje dosegnuto tržište do danas, 10-dnevna isporuka kamionom, je Novosibirsk, Sibir, više od 3300 km istočno od Moskve. “Donijeli smo jedinstvene odluke; doista, pitam se zašto drugi nisu imali slične ideje”, kaže Paola. “Riječima se ne može postati održiv; treba donositi odluke koje idu u tom smjeru, kao što Papa kaže u Laudato si’ i još snažnije u Laudate Deum.”
Na farmi se koristi sterilizacija tla vodenom parom bez upotrebe kemijskih gnojiva
Briga naspram iskorištavanja
Paolu sam intervjuirao 30. kolovoza, na sam dan godišnjice smrti njezina oca, i odjednom se sve činilo povezanim. Smatrala je to nekom vrstom “Božjeg slučaja”, kao i priznanjem čovjeku koji je omogućio cijeli ovaj pothvat.
Vidljivo dirnuta, riječi su joj zastajale u grlu, Paola je rekla da su ona i njezina braća “od tate naslijedili poštovanje prema drugima, načelo ravnopravnosti, ravnopravnosti. I želju da unaprijedimo ne samo sebe nego i svoj teritorij koji je toliko propatio. Ljude, kao i okoliš, treba njegovati, a ne iskorištavati, zato smatramo da su ekološka i društvena održivost snažno povezane. Vrijeme je da prestanemo s pljačkom i iskorištavanjem okoliša; vrijeme je za novi savez.”
Predanost Paole Gurrieri ljudima i poboljšanju okoliša donijela joj je nagradu “Poduzetnici za opće dobro” 2019. tijekom Festivala socijalnog nauka Crkve u Veroni, Italija. Opisujući motive zbog kojih je nagrada dodijeljena, monsinjor Giuseppe Schillaci, tadašnji biskup Lamezia Terme, rekao je da je to odavanje priznanja “onima koji su bili u stanju gledati dalje od vidljivog.
Oni koji su u krizantemi vidjeli potencijal za stvaranje velike tvrtke i, u poduzetništvu, potencijal za vraćanje perspektive na svoj teritorij. Zaštita okoliša, također, uz stalna ulaganja u tehnologije s niskim utjecajem i odluka o zabrani uporabe kemijskih fumiganata znači pogled u novi horizont – za dobrobit onih koji će nakon nas moći uživati u zemlji od koje smo mi su samo skrbnici.”
“Tog dana,” kaže Paola, “moja braća i ja bili smo pomalo zbunjeni i nesigurni; tata je nedavno umro, ali smo svi troje osjećali da razumijemo: idemo u pravom smjeru, prema ekonomiji bratstva. Samo etički poduzeća jesu i bit će sposobna ići naprijed usred brojnih kriza koje doživljavamo. Mi, kao poduzetnici, osjećamo se savršeno u skladu s onim što papa Franjo kaže: potrebu za stvaranjem veza, veza koje nisu opravdane pukim profitom, već koji razmišljaju o dobru naše djece i djece naše djece, jer nema još puno vremena.”
Dobrobit zaposlenika je prioritet u ovoj velikoj tvrtki koja se bavi proizvodnjom krizantema
Bratsko gospodarstvo
U Italiji se krizantema smatra cvijetom koji se povezuje s kultom smrti, no u Japanu se smatra “svetom” jer cvjeta samo u jesen, kada ostatak prirode umire. Simbol je nade, ponovnog rođenja i novih mogućnosti.
Paola nam priča o tuzi i muci svojih zaposlenica koji su u prvoj godini pandemije bili prisiljeni mljeti čitave šupe savršenog, prekrasnog cvijeća, znajući da će ostati neprodano, što je još gore, završiti u kanti za smeće. “Nastavili smo s proizvodnjom, ali smo znali da to cvijeće neće stići do nikoga. U ranim karantinama zatvarala su se čak i groblja i obustavljao izvoz. Pa sam, čitajući bol u očima svojih suradnika, došla na ideju: napraviti uredno zamotane grozdove cvijeća i staviti ih ispred otvorenih objekata: ljekarni, supermarketa, pekara, trafika, da ih poklanjam.Činilo mi se jedinim načinom da počastim rad svojih zaposlenika koji su se brinuli o krizantemama iz nekada su bile obične reznice do vremena kad su postale stabljike rascvjetane cvijećem.Sjećam se lica jednog starijeg gospodina koji je uzeo grozd, pogledao nas i rekao, ako ih ne mogu staviti na grob, stavit ću ih pred slikom moje supruge. I ono što nam se činilo kao golem gubitak, umjesto toga postalo je razlogom za radost u bolnom vremenu za svijet. Zato smo pozvani biti braća i sestre, živjeti u zajednici. bratstvo je jedini način da se uskrsne svijet umrtvljen prekomjernom potrošnjom, iskorištavanjem radnika i izborima koji gledaju samo na profit, a ne na osobu.”