Ujutro 26. prosinca 2004. đakon Ned Berghausen promatrao je iz trokatnice na otoku Koh Phi Phi u Tajlandu kako vodeni zid nadire na obalu.
Cunami u Indijskom oceanu odnio je više od 220.000 života. U intervjuu uoči 20. godišnjice katastrofe, Berghausen se osvrnuo na to kako ga je preživljavanje katastrofe promijenilo.
“Bilo je to duboko transformativno”, rekao je Berghausen, koji služi u crkvi St. Agnes u četvrti Louisville Highlands. “Tome iskustvu pripisujem to što sam predani kršćanin i đakon”. Za đakonata je zaređen u kolovozu 2020.
Osvrćući se unatrag, Berghausen je rekao da shvaća da je Bog bio prisutan čak iu tom vremenu velike patnje. Često razmišlja, rekao je, o datumu tsunamija – blagdanu svetog Stjepana, koji je bio prvi mučenik i jedan od prvih đakona prve Crkve.
“Božićna poruka je Emmanuel, Bog je s nama. Praćenje Božića s blagdanom Svetog Stjepana podsjeća nas da je Bog s nama u mračnim vremenima”, rekao je za The Record, nadbiskupijsku novinsku kuću Louisvillea. “U jednoj od najvećih prirodnih katastrofa, Bog je bio s nama u olupini i ruševinama. Bog nas nije ostavio da patimo sami.”
Prije tsunamija, Berghausen je sebe opisao kao “agnostika”, iako je prisustvovao misi i pripadao crkvi sv. Williama. S 24 godine budući đakon pokušavao je pronaći svoj put u svijetu, rekao je. Pridružio se Mirovnom korpusu koji ga je poslao u Bangladeš, državu u južnoj Aziji, gdje je predavao engleski učenicima od šestog do dvanaestog razreda. Berghausen sada predaje teologiju u srednjoj školi Uznesenja.
Uoči Božića 2004. otputovao je na odmor na Koh Phi Phi; uživao je u noćnom životu i upoznavao nove prijatelje, rekao je.
Tada je snažan potres magnitude 9 i više pogodio obalu obližnje Indonezije. Dok su njegovi učinci zračili regijom, voda je izbila na obalu u više zemalja, gutala ulice i odnosila zgrade, brodove i ljude podjednako.
U satima koji su uslijedili, Berghausen i drugi turisti pridružili su se lokalnom stanovništvu – mnogi ozlijeđeni i odvojeni od svojih voljenih – kako bi pomogli spasiti one koji su se borili za preživljavanje. Gazili su kroz mutnu vodu do bedara kako bi doveli ljude na sigurno.
Kasnije je saznao da su mnogi na malom otoku Koh Phi Phi umrli u tsunamiju.
“Zahvalan sam što sam vidio hrabrost (onih koji su se odazvali pomoći žrtvama) i što sam vidio Božje djelo na djelu”, rekao je.
Berghausen je rekao da ga muči osjećaj krivnje preživjelih i da se još uvijek bori na godišnjicu katastrofe. Ne vjeruje da ga je Bog poštedio u odnosu na nekog drugog — da je on nekako bio vrijedniji. Umjesto toga, on vjeruje da je jednostavno imao sreće. Ali on također vjeruje da “Bog može djelovati kroz patnju i zlo”, istaknuo je.
“Ne mislim da Bog uzrokuje loše stvari”, rekao je. “Vidim Boga kako radi u meni, otvara mi srce.”
Preživljavanje tsunamija “otvorilo me Božjoj milosti”, na način na koji intelektualno preispitivanje nije moglo, rekao je.
Čak i prije tsunamija, Berghausen je rekao da se borio s patnjom, uzrokovanom siromaštvom i nepravdom, kojoj je svjedočio u Bangladešu.
“Svakodnevno sam to doživljavao, osjećaj vlastite nemoći da promijenim patnju koja me okružuje”, rekao je. “Jedan trenutak me doveo do molitve. Sjećam se kako sam hodao ulicama Bangladeša i došla mi je molitva. ‘Hodaj sa mnom, Gospodine’.’ Osjećao sam se kao da dolazi izvana, ali bio je dubok osjećaj utjehe i mira da se osjećam nemoćno.”
I iskustvo preživljavanja prirodne katastrofe i iskustvo patnje drugih postavili su ga na put kojim ide, rekao je.
„Iz tih sam iskustava polako izlazio sa željom da služim ljudima i pomažem u ublažavanju patnje. To je polako vodilo u đakonat, po uzoru na Krista slugu, koji sebe stavlja na najniži položaj“, rekao je.
