Preobraženje: Isusovo božanstvo unutar njegove ljudskosti
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Preobraženje: Isusovo božanstvo unutar njegove ljudskosti

Isus vodi svoje najbliže prijatelje na planinu na molitvu, što je za Židove prepuno značenja. Zašto?

Evanđelje (Pročitaj Mt 17,1-9)

Značenje današnjeg evanđeoskog čitanja, poznatog nam kao Preobraženje, uvelike se obogaćuje ako razumijemo kontekst u kojem se pojavljuje, kako unutar Matejeva evanđelja tako i šire priče o povijesti spasenja. Vrijeme utrošeno na to urodit će dobrim plodom. (Napomena: Preobrazba podrazumijeva otkrivenje prave prirode osobe ili predmeta. Preobrazba podrazumijeva preoblikovanje prirode osobe ili predmeta. Isus je bio preobražen, dok smo mi preobraženi u Njemu. Kao što nam sv. Pavao kaže, “I svi mi, otkrivena lica, gledajući slavu Gospodnju, mijenjamo se u njegovu obličja s jednog stupnja slave na drugi.” 2 Kor 3,18)

U Mateju 16, nakon Petrovog priznanja Isusa kao Krista, Sina Božjeg, apostoli doživljavaju gadan šok. Isus im govori da je predodređen za patnju i smrt. Kad se Petar usprotivi, Isus ga oštro prekori (“Odlazi od mene, Sotono!” u 16,23) što o patnji razmišlja kao ljudi, a ne kao Bog. Za ljude bi ova vrsta patnje za moćnog Božjeg Sina značila slabost, nemoć i neuspjeh. Isus želi poučiti apostole da će njegova patnja i smrt biti put do slave. Ima i još uznemirujuće vijesti. “Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi” (16,24). Poziv na učeništvo je poziv iz sebe da slijedimo Isusa, da dijelimo Njegove patnje, bez obzira na cijenu. Koliko god sve ovo moglo biti uznemirujuće, Isus uvjerava apostole da patnji i smrti neće biti kraj. „Zaista, kažem vam, ima nekih koji ovdje stoje i neće okusiti smrti prije nego što ugledaju Sina Čovječjega kako dolazi u svome kraljevstvu“ (16,28).

Šest dana nakon ovog razgovora, “Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, i povede ih same na goru visoku” (17,1). Tako počinje epizoda u današnjem čitanju, kada ova tri apostola vide Isusa kakvog ga nikad prije nisu vidjeli – kako zrači božanskom svjetlošću i razgovara s Mojsijem i Ilijom, jedinim ljudima u Starom zavjetu koji su ikada razgovarali s Bogom na gori i koji predstavljaju Zakon i proroci. Zanimljivo je da su u Svetom pismu postojala proročanstva o “ponovnom pojavljivanju” oba ova čovjeka (vidi Pnz 18:15; Malahija 4:5). Apostoli su primili povlašteno otkrivenje Isusovog božanstva unutar Njegove ljudskosti, jer su i Njegovo lice (božanstvo) i Njegove haljine (čovječanstvo) “sjali poput sunca”. Ovdje je bilo ispunjenje Isusovog proročanstva da će “neki koji ovdje stoje” gledati slavu Sina Čovječjeg u Njegovom kraljevstvu. I ovdje je bio dokaz da kakva god patnja Isusa čekala, ona nije proizašla iz slabosti. To je bila patnja koju je On slobodno izabrao.

Ovo otkrivenje došlo je u kontekstu temeljnog događaja u izraelskoj povijesti – Božjeg saveza sa svojim narodom na planini Sinaj nakon njihovog izlaska iz ropstva u Egiptu. Tamo je Mojsiju i narodu dao Deset zapovijedi (ili “Deset riječi”, kako su ih često nazivali u Izraelu), pa je sišao na planinu i govorio narodu iz vatrenog oblaka dima. Njegov glas toliko ih je prestrašio da ih je Mojsije morao umiriti: “Ne bojte se, jer Bog je došao… da strah od njega bude pred vašim očima, da ne griješite” (Izl 20,20). Zašto je trebalo izbjegavati grijeh? Bilo je to ropstvo gore od ropstva u Egiptu. “Deset riječi” bile su put iz grijeha za ljude. Vatromet na planini Sinaj bio je velika milost za njih, kao što je Mojsije tako dobro objasnio. Kasnije je Mojsije poveo tri prijatelja sa sobom na planinu da razgovaraju s Bogom. Mojsije je proveo toliko vremena razgovarajući s Bogom u plamenom oblaku da mu je lice obasjalo svjetlo kada se vratio u tabor ispod.

Peter ništa od ove povijesti nije izgubio. Zašto predlaže izgradnju tri šatora (ili “šatora”)? Lukino evanđelje nam govori da su Mojsije i Ilija razgovarali s Isusom o Njegovom odlasku (“egzodus” na grčkom). Narod Izraela se prisjetio svog izlaska iz Egipta, kao i davanja Zakona na Sinaju, u Blagdanu sjenica (ili “šatorima”): “Sedam dana ćete boraviti u sjenicama (šatorima) … da vaši naraštaji može znati da sam učinio da Izraelci stanuju u sjenicama kad sam ih izveo iz zemlje egipatske; Ja sam Jahve, Bog tvoj” (Lev 23,42-43). Nije ni čudo da je Petar, kada je čuo za Isusov izlazak, želio sagraditi šatore i sačuvati ovaj trenutak još malo!
Međutim, Isusov novi egzodus nije bio odlazak iz Jeruzalema, niti je trebao biti ograničen na narod Izraela. Trebao je poraziti Božjeg neprijatelja, Sotonu (ne faraona), izvesti sve ljude iz ropstva grijehu (što je ropstvo sebi) i smrti, te ih odvesti na putovanje u njihov pravi dom, Nebo. Božji Glas iz oblaka je objavio: “Ovo je moj Ljubljeni Sin, koji je po mojoj volji; Slušaj ga.” Isus je Novi Mojsije, kao i novi Zakon. Božjih “Deset riječi” postaju Njegova jedina Riječ: Isus. Samo dva puta u cijelom Novom zavjetu čujemo Boga Oca kako govori, na Isusovu krštenju i ovdje. Oba puta On govori samo o Isusu. Bog, Otac, kaže nam: “Slušajte ga.” Isto tako, Marija, njegova majka, kao što je učinila u Kani, govori nam: “Učinite što god vam On kaže.”

Kad su apostoli čuli Boga kako govori iz oblaka, prestrašili su se i pali na zemlju, što je uvijek bio odgovarajući odgovor na Božji Glas. Isus ih dotakne i reče: “Ustanite i ne bojte se!” Rečeno im je o patnji koja je pred njima, i za Isusa i za njih same. Vidjeli su i slavu koja je pred njima, slavu koju im je bilo suđeno podijeliti, baš kao što su to učinili Mojsije i Ilija. Bili su poniženi i poniženi, ali Isus ih je svojim dodirom pozvao da započnu svoje putovanje s Njim bez straha. Počela je njihova vlastita transformacija.

Mogući odgovor: Gospodine, pomozi mi da uvidim da je slava koju si stekao Tvojom patnjom namijenjena i meni – i patnja i slava. Često se nadam jednom bez drugog.

Prvo čitanje (Pročitaj Dn 7,9-10.13-14)

Bog je Danielu, proroku koji je živio u Babilonu tijekom izraelskog progonstva, dao viziju budućnosti. U njemu on vidi “nekog kao Sina čovječjeg kako dolazi na oblacima nebeskim”. On opisuje nebesko uzašašće Sina čovječjeg na prijestolje pred “Drevnim”. On prima vječno kraljevanje nad svim ljudima, narodima i jezicima. Prisjetimo se da se Pilat pitao je li Isus “Kralj Židova”, pitanje na koje Isus nikada nije izravno odgovorio, jer je On trebao biti kralj nad svim, a ne samo nad židovskim narodom.

Ne možemo propustiti činjenicu da je Isus ispunio ovo proročanstvo. U Preobraženju, tri apostola su dobila najavu ovog veličanstvenog ispunjenja. Nakon Isusova raspeća i uskrsnuća, On je uzašao na nebo (kao što se kraljevi penju na svoja prijestolja) “u oblacima” i, jednog dana, kako su anđeli rekli apostolima koji su ga gledali kako nestaje, “Ovaj Isus, koji je uzet od vas u nebo, doći će na isti način kako ste ga vidjeli da odlazi” (Dj 1,11). Kristova vladavina započela je kada mu je na glavu stavljena kruna od trnja; objavljeno je u sili apostolima pri Njegovom uzašašću, a bit će potpuno ostvareno u slavi pri Njegovom drugom dolasku. Isus vlada sada: “Njegova vlast je vječna vlast koja se neće oduzeti, Njegovo kraljevstvo neće biti uništeno.”

Mogući odgovor: Gospodine Isuse, pomozi mi da se prisjetim da je moć u Tvome kraljevstvu moć Evanđelja da mijenja srca i živote, tako da možemo biti poput tebe.

Psalam (Pročitaj Psalam 97:1-2, 5-6, 9)

Baš kao što je Preobraženje trojici apostola dalo viziju Isusove prave prirode (i ljudske i božanske), ovaj psalam nam daje viziju Njegove prave vladavine: “Gospodin je kralj, Svevišnji, nad svom zemljom.” Spaja Danijelovo proročanstvo o tome da će netko “poput Sina čovječjeg” primiti vječno kraljevstvo i Evanđelje koje nam, ukratko, prikazuje Isusa kao tog kralja, “uzvišenog nad svim drugim bogovima”. Na gori Tabor samo su Petar, Jakov i Ivan svjedočili Njegovoj slavi. Psalmist nam govori da će jednoga dana “svi narodi” vidjeti njegovu slavu. Moramo se zapitati jesu li se, kada su apostoli ustali sa zemlje na Isusov poticaj i ponovno ga vidjeli kao putujućeg rabina, pitali: “Zašto ne može uvijek biti onakav kakav je bio kad je Otac govorio iz oblak?” Kad čitamo ovaj psalam o vladavini Gospodnjoj, pitamo li se i zašto On sada ne topi planine “kao vosak” i ne otkriva se svima kao “Svevišnji nad svom zemljom”?

Apostoli su morali vjerovati da je Isus znao što radi. I mi također.

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na druga naša čitanja. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kako biste ga učinili svojim.

Drugo čitanje (Pročitaj 2 Pt 1,16-19)

U ovim recima sveti Petar razmišlja o događaju opisanom u našem evanđelju. On nas uvjerava da Evanđelje koje su propovijedali apostoli nakon uzašašća nisu bili “pametno smišljeni mitovi” o “moći i dolasku Gospodina našega Isusa Krista”. On to može izjaviti jer su on i ostali “bili očevici Njegovog veličanstva”. On to pojašnjava: “Mi sami smo čuli ovaj glas kako dolazi s neba dok smo bili s njim na svetoj gori.” Sveti Petar prepoznaje (a želi i od nas) da je njegovo svjedočanstvo očevidaca o Isusu “posve pouzdano” i da ćemo “dobro učiniti da na njega pazimo, kao na svjetiljku koja svijetli u tamnom mjestu, sve do dana svane i zvijezda jutarnja izlazi [our] srca.” Kakvo lijepo povjerenje možemo imati u njegovo apostolsko svjedočanstvo. Zacijelo su njegove riječi prikladne za nas na ovaj blagdan Preobraženja – poziv da danas promišljeno i s ljubavlju promišljamo Božju Riječ.

Mogući odgovor: Sveti Petre, moli za nas u Crkvi da imamo radosno pouzdanje u istinu evanđelja koje nam je Isus predao po tebi i da ga odlučimo potpunije živjeti.


Fotografija pmartinasi na Shutterstock

Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Ovi mučenici Pedesetnice bili su okrijepljeni Duhom Svetim

Katoličke vijesti

Licemjeri na Mojsijevoj stolici: Isus poučava o Saveznoj vlasti

Katoličke vijesti

Presveto Tijelo i Krv Kristova

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti