U intervjuu za Vatican News, predsjednik japanskog Caritasa, biskup Daisuke Narui iz Niigate, objašnjava tekuće poteškoće s kojima se ljudi u zemlji suočavaju nakon smrtonosnog nedavnog potresa, koji je ubio više od 200 ljudi, blokirao kretanje i rezultirao brojnim naknadnim potresima i naknadni potresi.
Od Deborah Castellano Lubov
Tjedan dana nakon što je veliki potres pogodio zapadnu obalu Japana, tisuće ljudi i dalje su bez vode i struje i još im nije rečeno kada će planovi za obnovu moći započeti.
Potres, koji je dosegnuo procijenjenu magnitudu od 7,6, pogodio je poluotok Noto na Novu godinu, usmrtio više od 200 ljudi, ozlijedio više od 500 i izazvao ogromna razaranja. Temperature ispod ništice te obilan snijeg i kiša otežali su dostavu pomoći, ostavljajući tisuće ljudi sa sve manjim zalihama i malo informacija.
U intervjuu za Vatican News, predsjednik Caritasa Japana, biskup Daisuke Narui, SVD, iz Niigaterazgovaralo se o trenutnoj situaciji, najvećim izazovima i onome što je potrebno za napredak.
Također je izrazio zahvalnost Svetom Ocu, koji je posjetio Japan u studenom 2019., za njegovu blizinu napaćenom japanskom narodu u ovom trenutku, te potrebu da nikada ne podcjenjuje snagu molitve.
Biskup također prenosi Vatican News da se nedugo prije našeg intervjua dogodio još jedan potres, ali da to ne bi trebalo biti razlogom za preveliku zabrinutost.
Papa Franjo osobno je oplakivao živote izgubljene u smrtonosnom potresu u Japanu telegram nakon katastrofe, i po njegovim riječima na njegovoj općoj audijenciji u srijedu. Molio se za žrtve i spasioce onih koji su bili pogođeni potresom, prisjetivši se i djelatnika spasilačke ekipe poginulih u sudaru zrakoplova u Tokiju.
Dan nakon potresa, Airbus Japan Airlinesa sudario se sa zrakoplovom obalne straže natovarenom robom za hitne slučajeve za područja pogođena potresom, pri čemu je poginulo četvero od pet članova posade obalne straže. Svih 379 putnika i članova posade Japan Airlinesa preživjelo je, brzo i na vrijeme pobjegavši od vatrene nesreće pomoću tobogana za evakuaciju.
Japanski Caritas aktivno surađuje sa svjetskom mrežom Caritasa u više od 20 projekata ljudskog razvoja diljem svijeta. Generalno tajništvo Caritasa Japana u Tokiju zapošljava 5 članova osoblja koji blisko surađuju sa 16 biskupija, osobljem i tisućama volontera koji vode i koordiniraju aktivnosti.
P: Biskupe Narui, kako biste opisali situaciju? Nakon otprilike tjedan dana otkako je ovaj veliki potres izazvao haos, vidimo da broj žrtava raste.
Prije svega, dopustite mi da objasnim što se dogodilo 1. siječnja. U 16:10 po japanskom vremenu, potres magnitude 7,6 pogodio je sjeverni središnji dio Japana koji se zove poluotok Noto u prefekturi Ishikawa. Zapravo, potres magnitude 7,6 nije tako velik u Japanu, ali budući da je epicentar bio vrlo plitak, podrhtavanje površine zemlje bilo je vrlo snažno.
Dakle, uništio je toliko toga: kuće, ceste, a bilo je i klizišta u planinama. Toliko je kuća uništeno. I zapravo, obilazio sam teško pogođeno područje dva dana, do jučer. Vidio sam da su ceste popucale. Obala se uzdigla oko četiri metra, a mnoge su kuće bile srušene. Da, teško je to opisati.
Ako vidite situaciju, bit ćete sigurno šokirani. Vidio sam u tom području: još uvijek ima toliko naknadnih potresa. Čuo sam da je od 1. siječnja bilo više od 1000 naknadnih potresa. Prije samo pet minuta pogodio nas je još jedan potres. A onda se začula uzbuna. Dakle, to je još uvijek problem.
P: Uz potres od 1. siječnja, broj mrtvih sada je premašio 200, točno? Sa stotinama ozlijeđenih i mnogima nestalima?
Na današnji dan potvrđeno je da su 202 mrtve, 102 nestale i 565 ozlijeđenih. Otvoreno je više od 400 evakuacijskih centara i 28.000 ljudi evakuirano je u te evakuacijske centre. Ali, više od toga, toliko je ljudi koji su izolirani u vlastitim selima i gradovima, jer su ceste odsječene, a tamo su mnogi ljudi koji ne mogu ni otići u evakuacijske centre.
“Toliko ljudi koji su izolirani u vlastitim selima i gradovima, jer su ceste odsječene i tamo ima mnogo ljudi koji ne mogu ni otići u evakuacijske centre.”
P: Koje je projekte Caritas Japan pokrenuo kako bi pomogao napaćenom stanovništvu i njihovim voljenima?
U Japanu je Katolička crkva prilično mala po broju stanovnika. Dakle, inače, Caritas Japan radi za inozemnu pomoć. Nemamo projekte unutar Japana. Naravno, svaka biskupija ima svoje karitativne aktivnosti, ali ne kao Caritas. Dakle, u takvom slučaju, kada ogromna katastrofa pogodi Japan, ono što Japanski Caritas obično čini jest potpora pogođenoj biskupiji. Ovaj put je to biskupija Nagoya.
Kao predsjednik japanskog Caritasa, posjećivao sam pogođeno mjesto do ponedjeljka dva dana, zajedno s biskupom biskupije Nagoya i župnicima te nekoliko ljudi iz Biskupske konferencije koji su zaposleni u ogranku za hitne slučajeve Biskupske konferencije Japan.
Sada, ovo jako pogođeno područje, a to je poluotok Noto, čija je dužina oko 100 km—, postoje samo dvije župe koje pokrivaju tako veliko područje, a to su prilično male župe. Možda svake nedjeljne mise sudjeluje 10 do 20 ljudi. Ali postoje dječji vrtići pri tim župama.
Ono što mislimo podržati župu je kroz ove vrtiće. Preko vrtića pokušavamo doprijeti do ugroženih mjesta i ljudi osiguravajući materijale kao što su voda, hrana, pribor za higijenu i prikupljanje drugih stvari. A zatim, kroz Caritas Japan, vidimo kako će lokalne vlasti i druge nevladine organizacije razvijati aktivnosti pomoći. Obično radimo zajedno s drugim civilnim društvima i nevladinim organizacijama. Vidjet ćemo kako ćemo podržati ljude. Ali najvjerojatnije ćemo, budući da je jako hladno, pomoći u nabavci grijalica i drugog materijala za grijanje. O tome sada razmišljam.
P: Koji su najveći izazovi? Što je još potrebno i kako drugi mogu pomoći?
Problem je što su ceste odsječene zbog pukotina. Ogromne pukotine. Tako da je ljudima zapravo prilično teško otići tamo. Sada policija, vatrogasci i snage samoobrane imaju posebnu opremu – automobile i helikoptere – kako bi mogli ići, ali za druge ljude je prilično teško doći tamo. Tamo je nemoguće poslati dobrovoljce.
Stoga je najveći izazov doprijeti tamo i do ljudi koji su u centrima za evakuaciju iu svojim selima. Za neke od njih nemaju dovoljno hrane. Nema struje i vode, a tako je hladno. Dakle, situacija je prilično teška. To su izazovi. Kad se srede ceste, mislim da će stvari biti puno bolje jer mnogi ljudi tamo mogu otići pomoći.
“Problem je što su ceste odsječene zbog pukotina. Ogromne pukotine… Tamo je nemoguće poslati volontere.”
P: Što je još potrebno? I postoji li način, čak i ako ljudi fizički ne mogu doći lako ili uopće, da drugi, čak i diljem svijeta, mogu pomoći?
Šef prefekture Ishikawa kaže civilima, ‘Molim vas, nemojte dolaziti,’ jer ako obični ljudi pokušaju tamo otići vlastitim automobilom, možda će automobili biti naslagani zbog pukotina i drugih stvari, poput snijega, i uzrokuje kašnjenja u pomoći koju pružaju profesionalci, poput snaga samoobrane te policije i vatrogasaca.
Dakle, čak i za ljude u blizini, teško je otići tamo osigurati stvari. U ovom trenutku, kao što sam rekao, moramo čekati. Ceste će se urediti. Nakon toga, možda možemo donijeti mnogo stvari.
Ali naravno, vrlo je važno pratiti molitvom i drugim sredstvima pratnje, jer za one ljude koji su izolirani u pogođenom području, ne samo fizička snaga, već i mentalna i duhovna snaga je vrlo važna u ovako teškom vremenu. Stoga stvarno cijenim molitve iz cijelog svijeta za one pogođene ljude.
P: Govoreći o molitvama, znamo da su ljudi Japana bili u molitvama pape Franje. U izrazima sućuti i riječima progovorio je i skrenuo pozornost na tragediju. Što je Papina blizina značila vama, narodu Japana i vjernicima?
Osobno jako cijenim što Papa misli na nas, ljude koji su pogođeni, i što je pozvao ljude diljem svijeta da mole za ljude koji su pogođeni.
Zaista vjerujem da je molitva vrlo moćna, posebno u ovako teškim vremenima. To stvarno ohrabruje napore ljudi, kao i ljudi koji žele pomoći pogođenima. Molitva također povezuje ljude diljem svijeta kako bi pratili pogođene ljude i žrtve. Zapravo sam to doživio za vrijeme velikog potresa i tsunamija 2011. godine u Japanu, jer sam tada bio ravnatelj japanskog Caritasa i bio sam tamo u epicentralnom području. Zaista sam osjetio snagu molitve u teškim trenucima.
“Stvarno vjerujem da je molitva vrlo moćna, posebno u tako teškim vremenima.”
P: Vaša Ekselencijo, želite li još nešto dodati?
Osobno vjerujem da je snaga Katoličke crkve u vremenima katastrofe njezin pratilac. Stvarno je važno osigurati materijale, ali isto tako ne mislimo da živimo samo od kruha; također živimo uz molitvu, duhovnost, pratnju i podršku drugih. Takva je pratnja vrlo važna.
Stoga se doista nadam da ljudi neće zaboraviti žrtve i želimo pratiti te pogođene ljude u Japanu, ne samo za vrijeme spašavanja i hitne pomoći, već i za vrijeme rehabilitacije, a zatim i duljeg razdoblja.
Poslušajte cijeli intervju:
