Pozdravni govor porečkog i pulskog biskupa Ivana Štironje, koji je uputio na otvorenju VI. hrvatskog iseljeničkog kongresa u petak 28. lipnja 2024. u Puli, prenosimo u cijelosti.
Sve vas srdačno pozdravljam onim redom kako je to već naglašeno u uvodnom govoru. Zahvaljujem organizatorima na pozivu i mogućnosti da vam kao porečki i pulski biskup uputim nekoliko riječi u znak pozdrava. Hvala vam što se izabrali Pulu i Istru za ovaj VI. Hrvatski iseljenički kongres.
Poznato mi je kako i koliko iseljeni Hrvati vole svoju Domovinu te vam želim da se svi skupa, osobito vi koji dolazite iz dalekih dijelova svijeta, osjećate ugodno u svojoj Domovini, Lijepoj našoj, čije duhovne, kulturne, povijesne, gospodarske i sve druge vrijednosti srcem i dušom njegujete i promovirate tamo gdje živite. Za to vam hvala i nemojte se umoriti. „Sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa“ (Kol 3,17), sve činimo s ljubavlju prema Bogu činimo.
Sinoć sam u svojoj propovijedi na misi u pulskoj katedrali govorio o mudrosti koja odgaja sinove i kćeri svoje (usp. Sir 4,11), u zajedništvu s Bogom i u međusobnom zajedništvu želeći naglasiti vrijednost, ulogu i važnost obitelji, te temeljne zajednice svakoga društva, obitelji čija ustanova nailazi na razne izazove i krize, kao i ulogu i važnost svakoga člana velike obitelji hrvatskog čovjeka ma gdje se nalazio, hrvatskog čovjeka koji putujući svijetom svjedoči ljubav prema svojoj Domovini, koju istinski voli, sanja i mašta o povratku. Mudro je čuvati i brinuti se za svakoga člana te temeljne stanice društva kao i svakoga člana velike obitelji hrvatskog naroda. Svaki je čovjek neponovljiv i važan, posebno vrijedan u o očima svoga Stvoritelja.
Bogu hvala da raste broj naših sunarodnjaka koji su se već vratili ili planiraju povratak u skoroj budućnosti. To je zasigurno dobra prilika koju bi trebalo iskoristiti u ovom vrlo izazovnom vremenu u kojemu se nalazi ne samo RH nego i cijela Europa pa i cijeli svijet. Svaki je čovjek važan, osobito mladi i školovani čovjek, kao i svaka mlada obitelj.
Ne sumnjam da će odgovorni u našoj zemlji i u našem društvu to prepoznati i sve učiniti da se otvore vrata svima onima koji žele i mogu dati svoj doprinos u izgradnji bolje i naprednije naše Domovine, te boljeg i naprednijeg društva u kojemu će svi naći mjesto za dobru i perspektivnu budućnost. Sama činjenica da je osnovano novo ministarstvo za demografiju i useljenje daje obećanja da se nešto pokrene.
Teme o kojima ćete govoriti ovih dana vrlo su važne i ne sumnjam da će Kongres polučiti dobre zaključke i dobre poruke. Program je vrlo bogat i nabijen. Želim vam blagoslovljen rad kao i ugodan boravak u našoj Istri koja je uvijek dobar domaćin. Ne sumnjam da će tako biti i ovaj put.
Završit ću jednom kratkom anegdotom o majstoru koji je radio za jednu veliku građevinsku tvrtku u kojoj je bio vrlo cijenjen. Jednog dana dobio je nalog da sagradi jednu vrlo reprezentativnu vilu. Mogao je izabrati projekt vile, mjesto i što je najvažnije dobio je pozamašnu svotu novca koja mu je bila na raspolaganju. Dao se na posao, organizirao je veći broj ljudi ne gledajući kako tko radi i kakve materijale koristi. Gledao je samo to kako će za sebe što više zadržati. Kad je posao bio završen, upriličena je svečana predaja ključeva. Osobno je predao ključeve vlasniku vile. Nakon toga se dogodilo nešto nevjerojatno. Vlasnik vile vratio mu je ključeve riječi: „Ova je vila naš dar vama u znak zahvalnosti i poštovanja“.
Poruka je jasna. „Radimo, ali ne za propadljivu nagradu, već za nagradu koja ostaje za život vječni“ (usp. Iv 6,27). I ako mogu još nešto dodati vezano za povratak naših iseljenika. Dok govorimo o povratku, nemojmo naglašavati samo financijsku stranu jer ispred toga, čini se, na prvom je mjestu ljubav koja otvara vrata svakom čovjeku. Kao što je važna ljubav prema svakom začetom djetetu, tako je važna i ljubav prema svakoj osobi i obitelji koji razmišljaju o povratku u matičnu domovinu.
Želim vam uspješan i plodonosan rad. Hvala vam na pozornosti, sretno i s blagoslovom!
