Od 28. do 30. studenog Castel Gandolfo bit će domaćin ‘Restarting the Economy’, globalnog skupa koji promovira The Economy of Francesco. Međunarodni događaj bit će usmjeren na ponovno promišljanje gospodarstva u svjetlu jubileja, s fokusom na socijalnu pravdu, brigu za Zemlju i oslobađanje od duga.
Autor: Aiza Asi
Od drevne prakse otpuštanja dugova do hladnih, proračunatih mehanizama modernih globalnih financija, čovječanstvo se dugo hrvalo s lancima duga. Ali što ako pravda nije kaznena odmazda, već radikalno oslobođenje? Je li moguće iskovati novu ekonomiju, ne na pokretljivom pijesku beskrajne akumulacije, već na čvrstoj podlozi oprosta?
Dug nije samo ekonomska transakcija; to je sila koja oblikuje društva, diktira sudbine i prečesto slama ljudski duh. Drevna društva, itekako svjesna inherentne nestabilnosti nekontroliranog duga, prepoznala su vitalnu nužnost periodičnih resetiranja kako bi se osigurala društvena snaga. Ova je mudrost snažno utjelovljena u jubilarnoj godini hebrejske Biblije – radikalnom činu ekonomske kirurgije, koji se događa svakih 50 godina, uključuje otpis dugova, oslobađanje i obnovu zemlje – i odjeknula je u amnestiji duga u drevnoj Mezopotamiji. Amargi, mišarum, andurarum: različiti mezopotamski uvjeti za otpis duga, zajednički imperativ — radikalno resetiranje.
Danas nam se govori da su naši moderni sustavi – zakoni o bankrotu, međunarodne inicijative za otpis dugova – sofisticirani potomci tih drevnih praksi. Ali ne dajmo se zavarati. Iako nude minimalno olakšanje, oni su flasteri na zjapećoj rani, ne rješavajući sustavne nepravde koje održavaju ciklus duga.
Istinski oprost duga zahtijeva seizmičku promjenu u našoj kolektivnoj svijesti. Zahtijeva od nas da se suočimo s otrovnom pričom koja dug izjednačava s moralnim neuspjehom. Zahtijeva da prepoznamo da je dug često rezultat okolnosti izvan pojedinačne kontrole: grabežljivog pozajmljivanja, sustavne diskriminacije i globalnog ekonomskog sustava namještenog u korist bogatih i moćnih. Moramo odbaciti mišljenje da je oprost duga nagrada za neodgovornost. To je zapravo čin duboke odgovornosti – priznanje da naša zajednička budućnost ovisi o našoj sposobnosti da prekinemo lance duga. To nije samo potapljanje, već restitucija.
No tko su pravi dužnici? Uvjetovani smo da vidimo siromašne kao vječno zadužene, kojima trebaju milostinje bogatih. Ali što je s ekološkim dugom? Što je s bogatim nacijama koje su izgradile svoja carstva na temelju iskorištavanja resursa i degradacije planeta, ostavljajući globalni jug da snosi najveći teret klimatske katastrofe?
Ovo nije poziv na naivni idealizam. To je poziv na radikalni pragmatizam. Priznanje da je sadašnji sustav neodrživ, da nas vodi prema rubu ekonomskog i društvenog kolapsa. Potrebna nam je temeljna transformacija, ponovno osmišljavanje našeg ekonomskog poretka temeljeno na načelima pravednosti, suosjećanja i održivosti.
Hrabrost da se počne iznova ne odnosi se samo na opraštanje duga; radi se o razgradnji sustava koji ga stvaraju. Radi se o suprotstavljanju predatorskim praksama zajmodavaca, reformi nepoštenih trgovinskih sporazuma i osiguravanju da svatko ima pristup ekonomskim prilikama. Radi se o izgradnji svijeta u kojem dug nije doživotna kazna, već privremena prepreka od koje oporavak nije samo moguć, nego se i aktivno podržava. Također se radi o traženju odštete za stoljeća eksploatacije.
Vrijeme postupnih promjena je prošlo. Sada je vrijeme za hrabre, transformativne akcije. Budućnost čovječanstva ovisi o tome, na kraju krajeva mi smo dužnici Onoga koji nam je podario samu iskru stvaranja – i sada, zahtijeva da je zapalimo sa suosjećanjem, prepoznajući da pravo bogatstvo ne leži u onome što akumuliramo, već u onome što obnovimo.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
