Parabole o kraljevstvu nebeskom
Pitanja i odgovori o kršćanstvu

Parabole o kraljevstvu nebeskom

Danas Isus koristi prispodobe kako bi poučavao o kraljevstvu nebeskom. Što njih troje imaju zajedničko?

Evanđelje (Pročitaj Mt 13,24-43)

U ovom poglavlju Matejeva evanđelja, Isus koristi prispodobe kako bi poučio veliko mnoštvo okupljeno da ga čuje na morskoj obali. U prvom, On kaže: “Kraljevstvo nebesko može se usporediti s čovjekom koji je posijao dobro sjeme na svojoj njivi.” Međutim, pod okriljem noći, “dok su svi spavali”, došao je neprijatelj i posijao kukolj po njegovoj njivi. Korov, koji se ponekad naziva “darnel”, izgleda vrlo slično pšenici u svom ranom rastu. Ako se kasnije samlje s pšenicom i napravi brašno, može uzrokovati bolest. U Isusovo je vrijeme osobna osveta ponekad poprimila oblik sijanja ovog kukolja na neprijateljskom pšeničnom polju, što je prema rimskom zakonu bio kažnjiv zločin. U prispodobi, robovi pitaju zemljoposjednika trebaju li počupati kukolj, ali im je rečeno: “Ne, ako počupate kukolj, mogli biste iščupati pšenicu zajedno s njim.” Biljke će morati rasti zajedno do žetve. Do tada će korov biti lako prepoznatljiv; nijedna se pšenica neće greškom počupati.

U objašnjenju koje je kasnije dao učenicima, Isus objašnjava da je Sijač Isus, njiva je svijet, a sjeme su ili djeca kraljevstva ili djeca Zloga. Ovim jasno daje do znanja da će dobrota i zloća postojati, jedno uz drugo, do kraja vremena, kada Isus dođe sa svojim anđelima izvršiti pravdu. Mogli bismo se zapitati zašto će trebati toliko vremena da se svijet oslobodi zla. To nas pitanje posebno muči kad u Crkvi vidimo zlo, ali i dobro. Kako žudimo očistiti polje, kao što su to učinile sluge u prispodobi. Zemljoposjednik ipak upozorava na ovu ekspeditivnost, jer zna da je ponekad teško razlikovati dobro sjeme od lošeg u njegovom ranom rastu. Opasnost od iščupanja pogrešnog rasta na svježe zasijanom polju je velika. Puštanjem da prođe vrijeme, čekajući zreli rast koji signalizira vrijeme žetve, izbjeći ćete ovu opasnost. Budući da nas ova prispodoba uči o kraljevstvu nebeskom, razmislite o Božjem milosrđu koje ova priča predstavlja. Koliko nas je počelo život izgledajući više kao loše nego dobro sjeme? Pokajanje i obraćenje učinili su svu razliku. Isto tako, koliko je onih koji su počeli izgledati kao dobro sjeme, ali nikada nisu donijeli dobar plod? Potrebno je mnogo vremena da znamo tko smo. Veliki dar vremena koji Bog daje svijetu jest omogućiti što većem broju nas priliku da budemo zrela pšenica. Sveti Petar je napisao: “Gospodin ne kasni s obećanjem [to return] kao što neki smatraju sporošću, a on je strpljiv prema vama jer ne želi da tko propadne, nego da svi dođu do obraćenja” (2 Pt 3,9). U međuvremenu, ne trebamo biti šokirani prisutnošću zla u svijetu. Uvjereni smo u buduću pravednu presudu o tome. Naš je posao sada moliti i raditi za pokajanje i obraćenje, što nas vodi do druge dvije prispodobe.

Isus govori o kraljevstvu nebeskom kao o zrnu gorušice, sićušnom dok ide u zemlju, ali s vremenom postaje “najveća među biljkama”. Ovdje nam daje sliku Crkve, nepovoljne na početku (samo dvanaest ljudi), ali raste kako bi postala univerzalna. Njegovo spominjanje “ptica nebeskih” koje se odmaraju na granama gorušice nije samo priča o prirodi. U Starom su zavjetu velika carstva, uključujući i Izrael, često opisivana kao velika stabla (Ez 31,1-13; 17,22-24; Dan 4,12). Tamo su “ptice” predstavljale pogane. Dakle, Isus opisuje Crkvu kojoj će trebati vremena da iz skupine židovskih učenika preraste u Crkvu koja će jednoga dana biti dom poganima, kao i Židovima, diljem svijeta.

Na kraju, Isus uspoređuje kraljevstvo nebesko s kvascem koji žena koristi pri pečenju kruha. Malo je i skriveno dok ulazi u tijesto, ali s vremenom ima učinak na cijelu hrpu, uzrokujući da se uvelike poveća u veličini i učini je spremnom za pečenje. To nam pomaže razumjeti kako je djelovanje Crkve u spasenju svijeta često skriveno, nevidljivo. Imamo li strpljenja čekati njegov konačni učinak?

Ne možemo propustiti naglasak u ovim usporedbama na vremenu i na opasnosti donošenja prosudbi na temelju izgleda, prije nego što prođe odgovarajuće vrijeme. Kakav divan korektiv za ljude poput nas, koji žive u kulturi koja je gotovo objavila rat na vrijeme. Naša je tehnologija skoro stvorila neprijatelja od vremena – brzo je dobro, instant je bolje. Moramo dopustiti da ove prispodobe utonu u nas i obnoviti svoje misli o vremenu, o izbjegavanju preranog suda, o tome da dopustimo Bogu da izradi svoj plan spasenja za svijet u svoje vrijeme. Kada to učinimo, bolje smo pripremljeni za razumijevanje naših drugih čitanja danas.

Mogući odgovor: Gospodine, priznajem da mi često teško pada čekanje da se Tvoj rad razvije. Molim te daj mi strpljenja.

Prvo čitanje (Pročitajte Mudrosti 12:13, 16-19)

Ovdje imamo prekrasan opis zašto se Bogu ne žuri. On ne želi žuriti sa svojom kreacijom, uključujući i svoj sud o njoj, jer On jest ljubazan: “…iako si Ti gospodar moći, Ti sudiš s milošću, i s mnogo blagosti Ti upravljaš nama.” Božja savršena pravda čini ga savršeno strpljivim. Kao što je navedeno u poslanici svetog Petra, Božja “sporost” dolazi od Njegove želje da se svi ljudi obrate i spase. Vidimo to i ovdje u ovom čitanju: “I ti si svojim djelima poučio narod svoj da oni koji su pravedni moraju biti dobri; i dao si Svojoj djeci dobar temelj za nadu da ćeš Ti dopustiti pokajanje za njihove grijehe.” Trenutačna osuda drugih (uz bojni poklič: “Raščistimo teren odmah!”) ostavlja malo mjesta za dobrotu i milost Božju.

Mogući odgovor: Oče, pomozi mi da naučim iz Tvoje dobrote da budem ljubazan prema drugima, posebno kada mi je stalo samo da budem u pravu, a ne ljubazan.

Psalam (Pročitaj Psalam 86:5-6, 9-10, 15-16)

Ne treba nas iznenaditi da je naš današnji odgovor na psalam, “GOSPODINE, Ti si dobar i praštaš.” Psalmist veliča dobrotu Božju i stoga računa na njega da će “slušati glas moje molbe”. Zanimljivo je da psalmist proročanski izjavljuje: “Svi narodi koje si stvorio doći će i slavit će te, Gospodine, i slavit će tvoje ime.” Upravo je to slika Crkve koja obuhvaća “sve narode” koju nam je Isus dao u prispodobi o gorušičinom zrnu. Psalmist nam pokazuje da bi nas Božja strpljivost i sporost na gnjev trebali dovesti do molitve za pomoć kada nam je doista potrebna: “Okreni se k meni i smiluj mi se; daj snagu svoju sluzi svome.” Milosrdni Bog žarko želi to učiniti, kao što ćemo vidjeti u sljedećem čitanju.

Mogući odgovor: Psalam je, sam po sebi, odgovor na sva čitanja lekcionara. Ponovno ga pročitajte uz molitvu kao svoj odgovor na Božju Riječ.

Drugo čitanje (Pročitaj Rim 8,26-27)

Može li igdje postojati snažnija izjava o Božjem dobrom milosrđu prema Njegovom narodu od onoga što sv. Pavao ovdje piše? Ne samo da se možemo moliti Bogu u vrijeme naše potrebe, kako nas uči psalmist, nego nam sveti Pavao govori da Duh Sveti „dolazi u pomoć našoj slabosti, jer ne znamo moliti kako treba. ” Duh moli “za svete po Božjoj volji”. Bog nas poziva na molitvu, a potom nas svojim Duhom osposobljava da molimo po Njegovoj volji. Kakav lijep opis Njegove nježne brige za “njivu” Crkve. On je poput Dobrog zemljoradnika, brine se za dobrobit svakog nježnog izdanka koji niče iz dobrog sjemena koje je On posijao. Nije ni čudo što se Bog ne boji vremena. Sveti Pavao nam pomaže vidjeti da sam Bog dovodi svoju žetvu do zrelosti, radeći u skrivenim, nevidljivim odajama naših srca kako bi oslobodio molitve koje će spasiti svijet. Kakva uzvišena subverzija!

Mogući odgovor: Duše Sveti, hvala Ti za tvoje molitve u meni, mudriji od mojih.


Hvaljen Isus i Marija 👋
Drago nam je što Vas vidimo!

Pretplatite se na naš bilten s vijestima!

Ne šaljemo neželjenu poštu!

Povezani članci

Zašto su prvi kršćani molili Oče naš tri puta dnevno

Katoličke vijesti

Nedjelja Božjeg milosrđa i značenje uskrsnuća

Katoličke vijesti

Zašto Oče naš počinje s tri pohvale Bogu

Katoličke vijesti
Katoličke vijesti