U svom godišnjem obraćanju Rimskoj kuriji za razmjenu božićnih čestitki, papa Franjo osuđuje ubijanje više djece u Gazi. i ističe vrlinu poniznosti za poticanje skladne radne zajednice.
Autor: Lisa Zengarini
“Crkvena zajednica živi u radosnoj i bratskoj slozi u onoj mjeri u kojoj njezini članovi idu putem poniznosti, odbijajući misliti i govoriti loše jedni o drugima.” U svom godišnjem božićnom obraćanju Rimskoj kuriji u Vatikanu u subotu, papa Franjo ponovno je upozorio na destruktivne učinke negativnih glasina i tračeva koji, kako je rekao, “truju srca i ne vode nikamo”.
Usredotočujući se na poticaj svetog Pavla „blagoslivljati, a ne proklinjati“ (Rim 12,14), što je tema njegova obraćanja, Papa je potaknuo članove Kurije da se suzdrže od zlonamjernog govora i da umjesto toga njeguju skladnu i radosnu radnu zajednicu.
“Ogovaranje oštećuje društvene veze, truje srca i ne vodi nikuda. Kao što ljudi često kažu: ogovaranje ne vrijedi ništa.”
Više djece ubijeno u Gazi: “To je okrutnost”
Prije nego što je započeo svoje razmišljanje, papa Franjo ponovno je skrenuo svoje misli na tekući smrtonosni rat u Gazi, gdje je u petak u izraelskim zračnim napadima ubijeno najmanje 25 Palestinaca, uključujući sedmero djece iz iste obitelji u Jabalia al-Nazl, dok Izrael nastavlja bombardirati već opustošeni teritorij . “Ovo nije rat. Ovo je okrutnost”, požalio se Papa u nenapisanim primjedbama. “Želim ovo reći jer me dira u srce.”
Papa Franjo zatim je nastavio razmišljati o kreposti poniznosti i njezinoj dubokoj važnosti za kršćanski život i zajednicu, povezujući je s otajstvom utjelovljenja. „Govoriti dobro, a ne govoriti loše, izraz je poniznosti, a poniznost je obilježje utjelovljenja, a posebno otajstva rođenja Gospodinova koje ćemo slaviti“, rekao je pozivajući se na riječi svetog Pavla u njegovoj poslanici Rimljani.
Put do poniznosti: samooptuživanje
Kao način njegovanja poniznosti, papa Franjo predložio je praksu samooptuživanja, oslanjajući se na učenja ranokršćanskih duhovnih učitelja poput Doroteja iz Gaze. Dorotejeva mudrost zagovarala je introspekciju i pretvaranje negativnih misli o drugima u pozitivne. S
Samooptuživanje je, primijetio je papa Franjo, “temelj da možemo reći ‘ne’ individualizmu i ‘da’ crkvenom duhu zajednice” u kojem su “svi čuvari jedni drugih i hodaju zajedno u poniznosti i ljubavi, ” i “postupno se oslobađaju sumnji i nepovjerenja”.
„Kad se vidi mana u čovjeku, može se razgovarati samo s troje ljudi: s Bogom s osobom o kojoj se radi, a ako se s osobom ne može razgovarati, s onim u zajednici koji se može pobrinuti za slučaj. Ništa više.”
Praksa samooptuživanja, objasnio je Papa, odražava “snishodljivost” (sinkatabaza) Boga u utjelovljenju, čin božanske poniznosti gdje “Svevišnji odlučuje postati malen, poput gorušičinog zrna, poput muškarčevog sjemena u utrobi žene” preuzimajući “na sebe nepodnošljivi teret grijeha svijeta.”
Ovu stvarnost, nastavio je papa Franjo, oslikava Djevica Marija, koja je dragovoljno sudjelovala u Božjem planu s poniznošću, čineći je arhetipom ove teološke vrline: „Nije imala razloga za samooptuživanje, ali je slobodno odlučila u potpunosti surađivati u Božjem snishodljivosti, u poniženju Sina i u silasku Duha Svetoga”, rekao je.
Blagoslovljeni sami, blagoslivljajmo redom i druge
Podsjetivši da nam Utjelovljenje Riječi pokazuje da nas Bog nije osudio, nego blagoslovio, Papa je istaknuo da “upravo zato što smo sami bili blagoslovljeni, možemo i druge blagoslivljati”. Ovaj blagoslov proizlazi iz uronjenosti u Božju milost, kroz “trenutke susreta, prijateljstava, u duhu otvorenosti i velikodušnosti” koji nam mogu pomoći da obnovimo i damo novi život uredskom poslu koji inače može postati suh.
“Ako naša srca budu obuhvaćena tim iskonskim blagoslovom, tada ćemo moći blagoslivljati svakoga, čak i one do kojih nam nije stalo ili one koji su prema nama loše postupali.”
Umjetnici blagoslova
Papa je dalje istaknuo da smo kao članovi Crkve “znak i oruđe Božjeg blagoslova za čovječanstvo”, svi mi pozvani postati “zanatlije blagoslova”, zamišljajući Crkvu kao ogromnu rijeku koja se grana u brojne potoke kako bi donosila Božje blagoslov svijetu. Opisao je Rimsku kuriju kao “radionicu” u kojoj različite uloge doprinose ovoj misiji: “Volim razmišljati o Rimskoj kuriji kao o velikoj radionici u kojoj postoji bezbroj različitih poslova, ali gdje svi rade za istu svrhu: blagoslivljati druge i širiti blagoslov Boga i Majke Crkve u svijetu.”
Skriven i skroman rad
Papa je posebno pohvalio “skriveni” rad uredskog osoblja koje priprema pisma i prenosi blagoslove osobama u potrebi. Njihov skromni rad, rekao je, “sredstvo je za širenje blagoslova”, to je “put samog Boga, koji se u Isusu spušta da sudjeluje u našem ljudskom stanju, i tako nam daje svoj blagoslov.”
Na kraju je papa Franjo potaknuo članove Rimske kurije da prigrle poniznost i da žive kao pravi „blagoslovi“ u svijetu, ne govoreći loše o drugima: „Ne možemo pisati blagoslove, a zatim govoriti loše o svom bratu ili sestri“, rekao je.
Hvala vam što ste pročitali naš članak. Možete biti u toku pretplatom na naš dnevni bilten. Samo kliknite ovdje
