U samostanu sv. Josipa na Črešnjevcu u Zagrebu upriličene su šestodnevne duhovne vježbe koje je za sedam sestara Služavki Maloga Isusa predvodio karmelićanin o. Mato Miloš. Prije uvodnog predavanja, prvoga dana duhovnih vježbi, 10. lipnja 2024. o. Mato predslavio je misu uz sudjelovanja sestara, izvijestili su iz Provincije Bezgrješnog začeća BDM Družbe sestara SMI.
Okupljenim sestrama predvoditelj je progovorio o „važnosti razlikovanja duhova koristeći se prispodobom Dobroga Pastira“. „Gospodin nas poznaje i svaku od nas zove imenom, zove nas jer nas ljubi, Njegov glas ljubazno govori našoj savjesti“, rekao je o. Mato. „Postoji i glas napasnika, kradljivca koji nas navodi na zlo. Ova dva glasa u nama govore dva različita jezika, tj. različito kucaju na naše srce: Božji glas nas potiče, ne prisiljava nas, ne nameće se, hrabri nas i tješi. Zao glas nas zavodi, navaljuje, optužuje nas i ostavlja nas prazne. Zato je važno obratiti pozornost na glasove koji dolaze do naših srdaca“, posvijetio je sestrama o. Mato.
U narednim danima o. Mato govorio je o različitim i uvijek aktualnim temama u redovničkom životu. Kao nastavak na uvodno predavanje najprije je progovorio o razlučivanju ističući da je tu potrebna „snaga Duha Svetoga, riječ Božja i molitva“. „Bog nam govori po svojoj riječi koju trebamo stalno meditirati. U tome nam pomaže Duha Sveti koji Božju riječ oživljava u nama, otvara vrata i pokazuje nam putove života. Duh Sveti razlučivanje je na djelu, dar je onima koji ga traže. Cilj razlučivanje je prepoznavanje Božje volje za naš život kao i za naše spasenje. Za razlučivanje je također potrebna molitva. Ona je temelj svakog uspjeha i apostolata, okosnica je našega života i opstanka. Sestra bez molitve je kao tijelo bez duše“, neke su od poticajnih misli o. Mate koji je sestre potaknuo na svakodnevnu „vježbu u molitvi“ kako bi postale „duhovne atlete“. Kazao je da se to ne može postići bez askeze čiji je smisao – kako je naglasio – da „očisti i oslobodi od svega što te zatvara za Boga, askeza je sredstvo koje nam pomaže za rast u krepostima.“
O. Mato je također progovorio i o poteškoćama vezanim uz molitvu u redovničkom životu, točnije o suši ili acediji. Potaknuo je sestre da se u tom slučaju preispitaju da li tijekom dana žive u Božjoj prisutnosti? Jesu li navezane na osobe, na stvari? Je li Bog „moje sve“? „Kada govorimo o acediji, to se odnosi na bezvoljnost i bezbrižnost, nesklonost na sve duhovno, nestalu čežnja za Bogom. Zato je važno prihvatiti svoju svakidašnjost i staviti se u Božju prisutnost te svaki dan zahvaljivati Bogu“, naglasio je predvoditelj koji je potom i ukazao na važnost čitanja konstitucija. Također je potaknuo na osobno razmatranje o istinskom življenju redovničkih zavjeta. „Vrijednost zavjeta jest ljubav, dragovoljna ljubav i sebedarje. Po zavjetima postajemo istinski ljubitelji Boga. Zavjetovanje je čin radikalne velikodušnosti u jednom trenutku kojeg trebamo živjeti u vremenu“, posvijestio je o. Mato.
U završnom predavanju potaknuo je sestre promišljaju o tome, što su iskusile s Isusom kroz proteklih šest dana duhovnih vježbi. Na kraju je sve sestre potaknuo na uzajamni razgovor i pažljivo slušanje.
Duhovne vježbe završile su svečanim euharistijskim slavljenjem i pjevanjem „Tebe Boga hvalimo“. (kta)
