Tijekom Svete godine 2025., koja je u središtu naviještanja poruke nade, papa Franjo poručio je budućim svećenicima neka nada bude vodilja njihova života.
“Na putu života mogli bismo prepoznati nadu kao putokaz koji označava naš itinerar”, rekao je tijekom susreta sa sjemeništarcima iz Córdobe, Španjolska, 17. siječnja.
Nada daje “smjer” u životima kršćana, vodeći ih “prema nebu, do konačnog susreta s Isusom”, rekao je papa. “Ne na najviše položaje, ne na najudobnija mjesta; to su slijepe ulice u koje, ako imamo nesreću upasti, moramo izaći hodajući unatrag s naporom i sramom.”
Govoreći o temi Jubileja, Franjo je potaknuo sjemeništarce da budu “hodočasnici nade” i da se nadahnjuju od svetog Pelagija, kršćanskog mučenika iz 10. stoljeća koji je ubijen u Córdobi u dobi od 13 godina i koji se tamo danas slavi.
Mauri su ga uzeli kao taoca u južnoj Španjolskoj i držali u zatočeništvu tri godine. Kada mu je kordovski emir ponudio slobodu pod uvjetom da pređe na islam, Pelagije je to odbio, te je mučen i ubijen.
“Možete svjedočiti nadu kao što je to tada učinio onaj sveti dječak, usred boli rata, okrutnosti najnedostojnijeg čovjeka, naoružani kacigom nade”, rekao je Papa sjemeništarcima. “Možete ustrajati na putu Gospodnjem, uvjereni da će vas Isus uvijek poduprijeti i da će nam dati snagu da budemo sijači nade.”
Sijanje nade, međutim, nije “izgovaranje lijepih riječi ili pretjerano slatke dobrote”, rekao je. Umjesto toga, put nade je “Isusov put, koji vodi u nebeski Jeruzalem, prolazeći kroz zemaljski, grleći križ i podržavajući ga bezbrojni Cirenci.”
Baš kao što je Isusu pomoglo nositi njegov križ na putu do raspeća, kršćani su pozvani krenuti „cestom kojom se ne može napredovati sam“, rekao je Franjo, „već u zajednici, vodeći, braneći, pomažući i blagoslivljajući one koje Gospodin nam je ostavio kao zadaću.”
Franjo je također potaknuo sjemeništarce da ih Isus “podrži” na putu života, putu koji ih je doveo u Rim da prijeđu prag Svetih vrata Bazilike svetog Petra i “da osjete prisutnost onoga koji je naša jedina nada.”
Isus nam se, rekao je, “predstavlja kao gospodar, kao Gospodin, daje nam se kao hrana u svojoj riječi i u euharistiji, popravlja nas kad nam pukne guma nasred ceste i pozdravlja nas kad nas svlada umor i moramo stati na pauzu.”
Istaknuvši središnje mjesto nade, papa je objasnio da bi “bez te nade krenuti na put bilo ludilo, ali vjerujući u njega ne sumnjamo da ćemo stići na željena vrata”.