Homilija za nedjelju Krista Kralja
24. studenog 2024
“Izmi” protiv Kraljevstva
Išao sam na koledž na Franciscan University u Steubenvilleu, Ohio, koji je u to vrijeme bio jedan od 10 najzagađenijih gradova u Americi. Zbog čeličana u zraku je uvijek bila žućkasta izmaglica, a smrad je prožimao svaki dah. Znali smo se šaliti da studenti puše cigarete da barem mogu disati filtrirani zrak!
Ali smiješno je to što nakon nekoliko mjeseci nismo mogli ni reći. Nosevi su nam se aklimatizirali (ili smo možda izgubili njuh!). Nevjerojatno je kako ponekad niti ne primjećujemo atmosferu oko sebe, jer jednostavno živimo u njoj i ne djeluje nam kao “malo odmaknuta”.
Tako je i u našem svijetu. Živimo u postkršćanskom svijetu, ali često ne primjećujemo otrov u prevladavajućoj kulturi. Ponekad ga udišemo, ne shvaćajući da je ono suprotno našoj vjeri. Koji su neki od otrova koji nas odvlače od Kraljevstva Kristova? Želio bih spomenuti četiri.
Jedan je materijalizam– ideja da je jedino što je važno materijalni svijet. Otprilike dvanaest sati nakon Noći vještica svi su se božićni ukrasi pojavili u trgovinama – a svi su bili izravno usmjereni na povećanje potrošnje robe. Snažno gospodarstvo je divno, ali mi smo više od potrošača – mi smo duše – i stvoreni smo za više od samo dobrog posla i materijalnog uspjeha – stvoreni smo da postanemo sveci.
Prije nekoliko godina imali smo mladića u školi u kojoj predajem koji je strahovito rastao u svom duhovnom životu – redovito je išao na ispovijed, počeo se moliti, stvarno je tražio Gospodina. Roditelji su ga, međutim, željeli poslati u jednu od najprestižnijih privatnih škola okruga Fairfield kako bi mogao upisati koledž velikog imena. Nažalost, ta je škola bila vrlo sekularna i podučavala je mnoge stvari suprotne kršćanskom svjetonazoru, a učenici su bili na glasu kao divlji tulumari. Preklinjala sam i preklinjala da ne dolazi, ali su njegovi roditelji inzistirali da bi to bilo dobro za njegovu budućnost. Nedavno sam razgovarao s jednim njegovim prijateljem i pitao ga: “Kako je Sean?” Samo je tužno odmahnuo glavom, te ispričao da je izgubio vjeru, zbog svoje okoline. To mi je slomilo srce – imao je sav uspjeh koji je svijet mogao ponuditi – ali što koristi čovjeku da osvoji svijet ako pritom izgubi svoju dušu?
Kristovo kraljevstvo je primat duhovno nad fizičkim. Na primjer, duhovni pisac Henri Nouwen jednom je definirao molitvu kao “gubljenje vremena s Bogom”. Gubljenje vremena? Ne radite ništa produktivno? Upravo tako – to je poanta. Ne mjerimo se samo u smislu BDP-a i produktivnosti; mjerimo se Očevom ljubavlju i našom vječnom sudbinom u Njemu.
Drugi je hedonizam. Ovo je veliki izraz za jednostavnu ideju: da je zadovoljstvo najveće dobro. Ako nije zabavno ili ugodno, ako je ikada teško ili dosadno, nije vrijedno raditi. Imao sam mladića u jednoj od mojih grupa mladih koji bi mi stalno prilazio i govorio: “Dosadno mi je!” Rekao bih: “Idite i razgovarajte s drugima…idite i poslušajte prezentaciju…idite na klanjanje i molite.” Ali na sve te prijedloge rekao bi: “Dosadno je!” Pitam se što će se dogoditi ako ovaj mladić jednog dana dobije kancelarijski posao! Živimo u svijetu stalne zabave i zadovoljstva – koliko nam se prehrambenih proizvoda prodaje govoreći: “Udovoljite svojim željama” – kao da svaka ugodna želja treba biti zadovoljena!
Međutim, Kristovo je Kraljevstvo jedno od samoodricanje. Jednom je mladi redovnik došao starom pustinjskom ocu Saint Poemenu i upitao ga: “Kako mogu pronaći Boga?” Na što je stari svetac odgovorio: “Kako možemo pronaći Boga ako su nam trbuhi puni sira?” Drugim riječima, ako svako zadovoljstvo u životu imamo na dohvat ruke, kako ćemo ikada u svom životu napraviti mjesta za Boga ili za radost žrtve? Krist kaže da se moramo odreći sebe da bismo ga slijedili.
Treća podmukla linija misli je sekularni humanizam: uvjerenje da ljudska bića mogu ovladati cijelim svijetom bez Božje pomoći. Kad su slučajevi Covida tek počeli padati i ljudi su se konačno otvorili nakon zatvaranja, lokalni guverner ustao je na nacionalnoj televiziji i izjavio: “Bog to nije učinio. Učinili smo ovo; znanost je ovo učinila. Bog to nije učinio.” Čak i da ne bismo to rekli tako otvoreno, naš svijet nam govori da sami rješavamo svoje probleme, ali uz dovoljno znanosti i tehnologije i napornog rada, moći ćemo okončati patnju i poboljšati naš svijet, našim vlastitim ljudskim naporima.
Međutim, Kristovo Kraljevstvo jedno je od potpuna ovisnost na Oca. Sam Krist nije učinio ništa bez Oca – i On potiče svoje sljedbenike da imaju istu očajničku ovisnost. Bio jednom jedan svetac po imenu Bl. Anne-Marie Javouhey koja je otvorila sirotište zbog očevih tvrdoglavih prigovora. Postalo je toliko loše da je njezin otac odbijao razgovarati s njom – a da bi njezini problemi bili još veći, sirotište je zapalo u ogromne dugove i nije moglo kupiti ni kruh za siromašnu djecu o kojoj su skrbili. Anne-Marie je otrčala u kapelicu moliti se, ali osjetila je sigurnost od Gospodina, koji joj je rekao: “Zašto si sumnjala da ću brinuti za tebe? Vrati se svojoj djeci.” Vratila se u sirotište i s iznenađenjem otkrila da se njezin otac pojavio s kolima natovarenim hranom, govoreći: “Pa, nisam mogao dopustiti da mi kći gladuje.” Rekla je da čudo nije bila hrana – nego kako je Bog pokrenuo tvrdo srce njezina oca. Moramo živjeti u potpunoj ovisnosti o Bogu!
Posljednji je Minimalizam. Sjećate li se stare Staples reklamne kampanje s velikim, crvenim gumbom “Jednostavno”? Jedan pritisak na tipku i svi naši problemi bi nestali. Volimo stvari koje su lake, zgodne, jednostavne. Najmanja količina posla je najbolja. Mislim, čak imaju i kutije za otpatke koje se same čiste…
Nasuprot tome, Kristovo Kraljevstvo jedno je od samodarivanje. Umjesto da učini najmanje, On je dao sve, a slijediti ga znači činiti isto. Sveti Franjo Asiški se toliko želio predati Kristu da je otputovao u Egipat u nadi da će biti mučenički ubijen od strane muslimana. Uspio je dobiti audijenciju kod sultana, koji je strpljivo slušao njegovu poruku. Na njegovo veliko razočaranje u to vrijeme, sultan ga je jednostavno poslao natrag u Italiju. Što bi moglo opsjednuti sveca da želi mučeništvo? Samo želja da sve više da Kristu, ne zadržavajući ništa, pa ni svoj život.
Dakle, dok živimo u otrovnoj atmosferi, punoj filozofija suprotnih Kristovom Kraljevstvu, kako se možemo staviti pod Njegovo Kraljevstvo?
Počinjemo u vlastitim srcima i umovima. Kako kažu u zrakoplovu, prvo stavite svoju masku kako biste mogli udisati čisti kisik, prije nego što možete pomoći drugima. Sveti Pavao nam govori: “Nemojte se prilagođavati ovom dobu, nego se preobrazite obnovom svoga uma.” Obnovimo dakle svoj um proučavanjem Svetoga pisma i učenja naše Crkve – što Bog misli o uspjehu, novcu, odnosima, patnji, smislu života?
Zatim se okrećemo našim obiteljima i domovima – odražava li vaša obitelj Kristove vrijednosti: žrtvu, poniznost, svetost, molitvu? Je li vaš dom samostan u kojem ljudi mogu udisati čisti Kristov zrak ili je zaražen žarkom željom za uspjehom, užitkom, udobnošću, novcem? Zatim gledamo izvan našeg doma na našu zajednicu – imamo li redovito druženje s drugim vjernicima katolicima?
Nekoliko mojih prijatelja mi je reklo da su svih svojih osmero djece poslali u državnu srednju školu, s upozorenjem da će nakon jedne godine procijeniti i postaviti pitanje: “Tko koga mijenja?” Ako su poboljšavali svoje vršnjake i školsko ozračje, približavajući ih Kristu, onda su mogli ostati. Ali ako ih je škola mijenjala i počeli usvajati vrijednosti suprotne Kraljevstvu Kristovu, onda bi našli drugu školu. Donosite li Kraljevstvo Kristovo svijetu ili vas svijet zaražuje svojim otrovnim filozofijama?
Ne živimo u svijetu koji je pod Kristovim kraljevanjem, ali možemo izgraditi protukulturu u kojoj možemo udisati čisti zrak Njegove milosti. Ovo Kraljevstvo izgleda sasvim drugačije od onoga što svijet smatra uspjehom: to je Kraljevstvo samoodricanja, poniznosti, čistoće, potpune ovisnosti o Bogu. A u kulturi zatrovanoj otrovnim isparenjima i filozofijama, Kraljevstvo Kristovo je dašak svježeg zraka.
